U ljudskom tijelu strah se manifestira na dva načina – kroz crijeva i živce. Kako je zabilježio doktor Leopold Gluck prvi oblik javlja se prvenstveno kod djece u vidu nekontrolisanog trzanja tijela u vremenu dok spavaju, što se deklarira blažim oblikom, te u pojavi epilepsije, što je svakako teži oblik oboljenja. Kod odraslih strah se manifestuje kao akutni umobol ili žestoka glavobolja, slabost u udovima, naročito drhtavica u nogama i tamni krugovi oko očiju. Isto tako i česte noćne more su također popratni simptomi straha.
Kada je strah akumuliran u crijevima onda bolesnik pati od kroničnog proljeva, usljed kojeg mu tijelo onemoća i izgubi snagu. U prilog tome, još i danas se smatra da odrasli ljudi koji od masne hrane dobiju proljev ili općenito pate od onog što se u klasičnoj medicini klasificira nazivom iritabilna crijeva u djetinjstvu su bili podvrgnuti fizičkom ili psihičkom zlostavljanju usljed čega im se pojavio veliki strah.
U slučaju da je strah izazvao epilepsiju narodna medicina sugerira da se bolesno dijete u vrijeme epileptičkog napada ne smije se niti hraniti niti dodirivati, sve dok grčevi traju, a pod nos mu se mora staviti krpa zamočena u ocat, u namjeri da oštar miris ublaži trenutne poteškoće u kojima se nalazi. Onda kada grčevi postanu slabijeg inteziteta, majka djetetu obriše slinu sa usta, te mu stavlja obloge odnosno lanenu krpu umočenu u ocat na glavu (čelo) i pupak*.Tek onda kada grčevi potpuno prestanu, nakon nekog vremena, majka smije podojiti dijete.
Ako je strah (bolest) zahvatio crijeva, prije sunčeva izlaska, preporučuje se nabrati nekoliko grančica sedefila (Ruta graveolens), stucati je, pomiješati sa malo vode, pa tu mješavinu procijediti kroz gazu. U procjeđenu tekućinu doda se po pola kašikice meda i šećera te se na kraju ta smjesa ostavi negdje napolju –„ na Suncu i zraku“ – 24 sata. Ovaj lijek se bolesnom djetetu daje tri dana uzastopno u zoru, odnosno sat vremena prije izlaska Sunca. Odraslim se, pak, ovaj je lijek daje duži period, obično oko devet dana, ili samo voda u koju je potopljeno istucano lišće biljke Veronica officinalis.
Listovi ove biljke u prošlosti davani su kao profilaktičko sredstvo, u vidu amuleta, trudnicama, rodiljama i djeci, da ih nose na grudima kako bi bili zaštićeni od uticaja straha.
U Visokom ali i drugim okolnim mjestima, Veronica officinalis ili stravna trava stavljala bi se u metalnu posudu sa izvorskom vodom, koja bi se poklopljena držala na šporetu sve dok voda ne provrije. Čim se to desi, stravarka držeći u jednoj ruci lavor ili tepsiju iznad bolesnikove glave, ali tako da nema fizičkog dodira, u nju izlije proključalu vodu iz posude a onda okrene naopako tu posudu na sredini tepsije. Ukoliko vakuum povuče vodu ispod posude -"upije vodu"- bolesnik će se osloboditi posljedica straha. Identičan postupak se ponovi još dva puta. Vodom se na kraju bolesnik umije po licu, obrišu mu se ruke i noge a ostatak, zajedno sa biljkom, izlije na raskršće.
Za liječenje simptoma straha bosanske stravarke često preporučuju i ovu čajnu mješavinu: po prstohvat Mentha pulegium i Veronica officinalis se prelije sa dva decilitra vode i ostavi pola sata poklopljeno. Čaj se pije zaslađen s medom tri puta na dan.
Ljekovita moć olova
Za olovo se u bosanskom narodu vjeruje da posjeduje profilaktička svojstva čemu svjedoči i običaj da čim se čuje neka loša vijest, posebno o bolesti ili nesreći, kaže se: "olovo u šejtanove uši!". Najpoznatija specifičnost olova, zbog koje je uostalom i neizostavni rekvizit u liječenju straha, jeste ona da absorbira negativnu energiju u sebe.
U folk medicini BiH primjetan je uticaj homeopatije te psihološkog uvjerenja kako se šok može liječiti novim šokom. Naime, kada se neki pojedinac, a posebno dijete, jako uplaši usljed neočekivanog i krajnje negativnog iznenađenja, da ga doslovno preplavi jeza i trnci po stomaku i grudima, preplašena osoba na tren izgubi dah i onda se može desiti, prema mišljenju stravarki, da se srce pomjeri -"iskoči"- nekoliko milimetara ili centimetara na lijevu ili desnu stranu.
Osim klasičnog simptoma napetosti, umora, bljedila u licu i naglog trzanja u snu, osoba kojoj se "pomjerilo srce" često gubi dah i nešto je probada u grudima. Jedini lijek tome stanju je, prema tvrdnji stravarki, ritual salivanja olova, čija efikasnost u ovom slučaju očito se bazira na ideji da će preplašena osoba, nad kojom se izvodi ritual, doživjeti novi šok od jakog zvuka koje proizvodi rastopljeno olovo u dodiru sa hladnom vodom.
U toku tog kratkotrajnog stresa, tokom ponavljanja tri puta izlijevanja rastopljenog olova u posudu sa vodom, srce će se postepeno vratiti na svoje mjesto. Materijalni dokaz tome stravarke pronalaze u samom obliku olova koje mora imati oblik duguljaste suze, što se naziva - srce.
Nakon što je tako podvrgnuta egzorcističkom obredu sa olovom u vodu se bace i tri vruća ugljena čiji zvuci pištanja treba da imaju umirujući efekat na bolesnika, pošto taj prigušeni ton sam po sebi simbolizira gašenje odnosno smirivanja. Vodom se nakon svega poduzetog bolesnik umije i malo je otpije, čime je liječenje završeno.
Nekada je egzistiralo pravilo da se mjerenje od straha izvede prije samog salivanja olova, kako bi se na taj način u potpunosti eliminisao svaki uticaj straha. Stravarke misle da strah može čovjeku ući u krv i kosti i "tada ga je teško istjerati iz insana", pa se mora biti uporan i domišljat u liječenju.
*Bitno je za dokumentirati kako se upravo navedena mjesta na tijelu u bosanskom okultizmu smatraju dvjema kardinalnim tačkama preko koje je svaki čovjek povezan sa spiritualnim svijetom.
Kada je strah akumuliran u crijevima onda bolesnik pati od kroničnog proljeva, usljed kojeg mu tijelo onemoća i izgubi snagu. U prilog tome, još i danas se smatra da odrasli ljudi koji od masne hrane dobiju proljev ili općenito pate od onog što se u klasičnoj medicini klasificira nazivom iritabilna crijeva u djetinjstvu su bili podvrgnuti fizičkom ili psihičkom zlostavljanju usljed čega im se pojavio veliki strah.
U slučaju da je strah izazvao epilepsiju narodna medicina sugerira da se bolesno dijete u vrijeme epileptičkog napada ne smije se niti hraniti niti dodirivati, sve dok grčevi traju, a pod nos mu se mora staviti krpa zamočena u ocat, u namjeri da oštar miris ublaži trenutne poteškoće u kojima se nalazi. Onda kada grčevi postanu slabijeg inteziteta, majka djetetu obriše slinu sa usta, te mu stavlja obloge odnosno lanenu krpu umočenu u ocat na glavu (čelo) i pupak*.Tek onda kada grčevi potpuno prestanu, nakon nekog vremena, majka smije podojiti dijete.
Ako je strah (bolest) zahvatio crijeva, prije sunčeva izlaska, preporučuje se nabrati nekoliko grančica sedefila (Ruta graveolens), stucati je, pomiješati sa malo vode, pa tu mješavinu procijediti kroz gazu. U procjeđenu tekućinu doda se po pola kašikice meda i šećera te se na kraju ta smjesa ostavi negdje napolju –„ na Suncu i zraku“ – 24 sata. Ovaj lijek se bolesnom djetetu daje tri dana uzastopno u zoru, odnosno sat vremena prije izlaska Sunca. Odraslim se, pak, ovaj je lijek daje duži period, obično oko devet dana, ili samo voda u koju je potopljeno istucano lišće biljke Veronica officinalis.
Listovi ove biljke u prošlosti davani su kao profilaktičko sredstvo, u vidu amuleta, trudnicama, rodiljama i djeci, da ih nose na grudima kako bi bili zaštićeni od uticaja straha.
U Visokom ali i drugim okolnim mjestima, Veronica officinalis ili stravna trava stavljala bi se u metalnu posudu sa izvorskom vodom, koja bi se poklopljena držala na šporetu sve dok voda ne provrije. Čim se to desi, stravarka držeći u jednoj ruci lavor ili tepsiju iznad bolesnikove glave, ali tako da nema fizičkog dodira, u nju izlije proključalu vodu iz posude a onda okrene naopako tu posudu na sredini tepsije. Ukoliko vakuum povuče vodu ispod posude -"upije vodu"- bolesnik će se osloboditi posljedica straha. Identičan postupak se ponovi još dva puta. Vodom se na kraju bolesnik umije po licu, obrišu mu se ruke i noge a ostatak, zajedno sa biljkom, izlije na raskršće.
Za liječenje simptoma straha bosanske stravarke često preporučuju i ovu čajnu mješavinu: po prstohvat Mentha pulegium i Veronica officinalis se prelije sa dva decilitra vode i ostavi pola sata poklopljeno. Čaj se pije zaslađen s medom tri puta na dan.
Ljekovita moć olova
Za olovo se u bosanskom narodu vjeruje da posjeduje profilaktička svojstva čemu svjedoči i običaj da čim se čuje neka loša vijest, posebno o bolesti ili nesreći, kaže se: "olovo u šejtanove uši!". Najpoznatija specifičnost olova, zbog koje je uostalom i neizostavni rekvizit u liječenju straha, jeste ona da absorbira negativnu energiju u sebe.
U folk medicini BiH primjetan je uticaj homeopatije te psihološkog uvjerenja kako se šok može liječiti novim šokom. Naime, kada se neki pojedinac, a posebno dijete, jako uplaši usljed neočekivanog i krajnje negativnog iznenađenja, da ga doslovno preplavi jeza i trnci po stomaku i grudima, preplašena osoba na tren izgubi dah i onda se može desiti, prema mišljenju stravarki, da se srce pomjeri -"iskoči"- nekoliko milimetara ili centimetara na lijevu ili desnu stranu.
Osim klasičnog simptoma napetosti, umora, bljedila u licu i naglog trzanja u snu, osoba kojoj se "pomjerilo srce" često gubi dah i nešto je probada u grudima. Jedini lijek tome stanju je, prema tvrdnji stravarki, ritual salivanja olova, čija efikasnost u ovom slučaju očito se bazira na ideji da će preplašena osoba, nad kojom se izvodi ritual, doživjeti novi šok od jakog zvuka koje proizvodi rastopljeno olovo u dodiru sa hladnom vodom.
U toku tog kratkotrajnog stresa, tokom ponavljanja tri puta izlijevanja rastopljenog olova u posudu sa vodom, srce će se postepeno vratiti na svoje mjesto. Materijalni dokaz tome stravarke pronalaze u samom obliku olova koje mora imati oblik duguljaste suze, što se naziva - srce.
Nakon što je tako podvrgnuta egzorcističkom obredu sa olovom u vodu se bace i tri vruća ugljena čiji zvuci pištanja treba da imaju umirujući efekat na bolesnika, pošto taj prigušeni ton sam po sebi simbolizira gašenje odnosno smirivanja. Vodom se nakon svega poduzetog bolesnik umije i malo je otpije, čime je liječenje završeno.
Nekada je egzistiralo pravilo da se mjerenje od straha izvede prije samog salivanja olova, kako bi se na taj način u potpunosti eliminisao svaki uticaj straha. Stravarke misle da strah može čovjeku ući u krv i kosti i "tada ga je teško istjerati iz insana", pa se mora biti uporan i domišljat u liječenju.
*Bitno je za dokumentirati kako se upravo navedena mjesta na tijelu u bosanskom okultizmu smatraju dvjema kardinalnim tačkama preko koje je svaki čovjek povezan sa spiritualnim svijetom.