Stravarka uzme nož sa crnom drškom (koricama) i kako dodiruje prestrašenog, koji leži na podu ili krevetu licem okrenut ka plafonu, tako prati tekst egzorcističke basme. Kao i u svim drugim bajanjima i u ovom stravarka počinje sa učenjem "od glave pa na dolje":
Ne sječem N tebe i tvoje tijelo
već sječem tebi crni strahu glavu,
sječem ti grlo,
sječem ti ramena,
lijevu ruku, desnu ruku,
prste od najmanjeg do najvećeg,
param ti grudi,
sječem ti srce,
vadim ti drob,
presjecam te po stomaku,
lomim ti kičmu,
sječem ti obje noge, oba stopala,
i svih deset prstiju.
Bježi, prljava pogani,
nećeš ovdje jesti ni spavati,
bježi, crni strahu, od N daleko;
gdje pas ne laje,
mačka ne mjauče,
pijetao ne kukuruče,
sa mojom basmom a božijom hazmom, huuuu!
Nakon što hukne u nož stravarka opet ponavlja pokrete nožem od glave do pete citirajući tekst basme i tako ukupno devet puta. Nakon zadnjeg ponavljanja nož stravarka baci sebi iza leđa.
Uočljivo je u samom tekstu formule kako se strah doživljava kao neko nadnaravno parazitsko biće bez spolnog obilježja odnosno "crni duh" koji je opsjeo bolesnika. Pri kraju formule stravarka ga prezrivo oslovljava i sa "prljava pogani" - nečista materija - aludirajući time da ga je pobjedila i razotkrila. Dodirujući nježno oštricom noža bolesnika po tijelu stravarka imitativnim pokretima i riječima ritualno kažnjava duha zbog toga što se usudio ući u ljudsko tijelo i mučiti ga*.
Personifikacija straha kroz obličje mračnog duha nije slučajna već utemeljena na vjerovanju svih stravarki o postojanju crnog straha koji uđe čovjeku u glavu i vrlo ga je teško istjerati. Isto tako, postoji "dnevna straha" i "noćna straha" - uplaši li se neko po danu lakše će se izlječiti od straha nego ukoliko se prepao noću "jer to je crna straha i ona insanu uđe u glavu!".
Primjetno je u tekstualno kraćim ili dužim egzorcističkim formulama da se strah uvijek protjeruje iz kostiju ("utjerao mu strah u kosti"), poput ove sa Sandžaka gdje bošnjačka stravarka govori:
Bježi, straho,
iz kosti pod kožu,
sa kože na dlaku,
sa dlake u Crno more!
Kažnjavanje straha nije rjetka pojava u narodnoj medicini Bosne i Hercegovine. U antologijskom djelu Antuna Hangija o životu i običajima Bošnjaka autor opisuje metodu salivanja olova i navodi kako stravarka na kraju obreda makazama "sječe" površinu vode u svim smjerovima, aludirajući tim pokretima na sječenje straha. Još jedan podatak jasno upućuje na narodnu predstavu straha kao duha, naime, sve stravarke imaju neka pravila koja izvode one ili sam bolesnik zbog opreza da se straha ne vrati nazad, bilo da je riječ o oblačenju nove odjeće, vješanju makaza i noža na ulazna vrata, ne osvrtanja unazad, itd.
Moć pljuvačke
U bosanskom narodu poznate su neke od profilaktičkih radnji sa kojima se želi trenutno anulirati uticaj straha. Najčešće je lagano pljucanje sebi među grudi. Kada se govori o negativnim pojedinostima, a posebno o bolesti, ili se pak čovjek nečega uplaši, bio je običaj da se blago razvuče okovratnik košulje ili majice, kako bi se oslobodila od dodira sa tijelom, i tako omogućilo pljuvački da padne na grudi, blizu srca.
Tradicionalni običaj pljucanja u stranu ili ispred sebe, kada se svjesno želi udaljiti zlo, segment je istovjetne prakse. Naime, u onom slučaju ako se opaze na sredini raskršća bačeni komadi olova i ugljena, od salivanja strahe, a u cilju da ih neko nagazi i primi strah bolesnika na sebe, pljune se prema viđenom i kaže:" Na kome si bila na toga i pređi", u nakani da se sačuva od te natprirodne transmisije.
Strah se poput magije, prema narodnom uvjerenju, može usmjeriti sa sebe na drugu osobu ali samo u onom najsvježijem trenutku, dok još nije ovladao potpuno umom osobe. Čim prođe prvi šok, preplašena osoba, ukoliko vidi neku drugu na pristojnoj udaljenosti, može tri puta ponoviti ovu kratku formulu fokusirano gledajući u svoju "metu":
Na crvu crv,
na mravu mrav,
na konju konj,
na kravi krava,
a na tebi moja strava,
huuuu od Boga hazma
a od mene basma!
Zatim pljune na svoj prst (kažiprst) i obriše ga uz drvo ili površinu zemlje, kako bi tim ritualnim postupkom dodatno se protjerao strah i na neki način pročistilo tijelo od njega.
*U narodnoj medicini BiH praksa korištenja metala, kao učinkovitog sredstva zaplašivanja duhova bolesti, tradicionalna je i njeno porijeklo svakako treba tražiti u najranijoj ljudskoj povijesti. Ova vještina temelji se na uvjerenju kako sve ono što može povrijediti ili ubiti čovjeka, poput olova (metak) ili željeza (nož), može također imati identičan destruktivni učinak i na same demone bolesti. U krajnjem slučaju takva je predodžba i razumljiva ukoliko uzmemo u obzir da duhovi, koji napadaju i opsjedaju ljude, egzistiraju na sličan način kao i oni sami te da su samim time ranjivi.
