Mati rodila, mati liječila

Kao što se može zaključiti tradicionalna uloga čuvara zdravlja familije još od doba matrijarhata pripadala je ženama, majka je bila zadužena za pitanje dječijeg zdravlja, pa samim time i uroka, što se jasno naglašava na početku najpoznatije bosanske basme protiv uroka:" Mati rodila, mati liječila.." Po tome se može konstatirati kako su žene od davnina bile stručnije za jednostavnije probleme koje izazivaju natprirodni faktori, dok su muškarci, tojest hodže-iscjelitelji i derviši vršili zahtjevnije i opasnije poduhvate poput egzorcizma, "sazivanja daire" ili pisanja tilsuma i hamajlija.

Urok i strah smatraju se glavnim krivcima za gubitak apetita kod djece ili pak mršavost. Stare nene i danas sumnjičavo odmahuju glavom kada vide da dijete slabo jede ili naglo mršavi a nema nikakav očit zdravstveni problem. Skoro svaka takvo stanje konstatira sa izjavom kako je "dijete neko "nasjekao" - prepolovio mu apetit urokom.


Uroci kao strijelice

Uroci se dijele prema intezitetu - postoje slabi i jaki uroci. Od prvih urečeni ima prolazne simptome poput zijevanja, glavobolje, iznenadnog prolaska hladnoće kroz tijelo. Djeci oni obično djeluju na raspoloženje i apetit. Jaki uroci pak imaju dugotrajnije i naglašenije djelovanje; kod male djece mogu izazvati čak i smrt dok kod odraslih ljudi stvaraju "rupe" duž aure, kada dolazi do konstantnog gubitka energije, što se u svakodnevnom životu očituje naglim umorom. U islamskoj tradiciji pogled urokljivog oka naziva se strijelica, što je prilično adekvatan naziv. Urečen ili prostrijeljen čovjek odaje se i smeđim mrljama po koži lica, obično po čelu, jer zlo po tvrdnji stravarki "uvijek napada zvijezdu".

Jedino mjesto na ljudskom tijelu koje ima imunitet pred urokom prema narodnom vjerovanju je stražnjica. Čim se nađe u društvu osobe na glasu da je urokljiva odnosno baksuzna, i koja tom prilikom pohvali nešto što se tiče njenog sugovornika, on ili ona se istog trena uhvate diskretno za svoju stražnjicu, bilo da se uštipnu ili samo stave ruku na nju. Navodno, to je sigurna zaštita od uricanja. Slično tome, u sjeverozapadnom dijelu Bosne (Velika Kladuša, Cazin, Bihać), još i danas pojedine žene dok drže dijete u naručju tri puta ga lagano dodirnu prvo po stražnjici pa onda po licu govoreći:

Ko urekao ovo doli,
urekao i ovo gori!

Profilaktički motiv stražnjice, kao sigurnog aduta protiv uročavanja, iskorišten je i u ovoj basmi zapisanoj u Velikoj Kladuši:

Ko te urekao u guzicu utekao,
ne izišao dok ječam neisklasao,
sa mojom basmom a božijom hazmom.

Od sviju basmi i formula u magijskoj tradiciji liječenja skoro svakog naroda najraširenije su egzorcističke basme protiv uroka, što nam otkriva duboki kulturološki strah od destruktivne snage te nadnaravne pojave i njen enormni geografski dijapazon.

O stanju bolesnika često se nagađalo, posebno ako bi se razboljelo dijete. Dr. Sielski u svom kratkom radu iz istorije medicine pod nazivom "Kako su narodni ljekari liječili umobolne i živčane bolesnike" primjećuje da u tom slučaju prvo se sumnja na strah. Takvo dijete se prepoznavalo po tome" da legne zdravo a u noći iznenada vrisne - ukočenim pogledom, zaplašeno, gleda u jednu stranu kao da nešto motri, drhće i trza se. To traje neko vrijeme, onda se od uzbuđenja oznoji i klone pa opet zaspi. Samo blagim riječima dade se malo smiriti. Narod veli da je bolest nametnuta, da je dijete urečeno ili da se od prikaze prepalo. Prema tome se udešava i liječenje."

Protiv uroka navodno najbolji lijek je hodžina hamajlija ali u nedostatku toga, kao pogodan supstitut, je obred gašenja ugljena popraćeno bajanjem.