Strah odnosno uplašenost mogu uzrokovati mnogi čimbenici poput laveža psa, udara groma, požara, vode, loših vijesti i drugog. Vrlo često upravo je on glavni krivac za mnoge životne poteškoće i neuspjehe jer čini čovjeka nesigurnim i sklonim povlačenju, podcjenjivanju samog sebe. Uplaši li se, na primjer, beba od nekog ili nečeg u prvim mjesecima života to često može biti od glavnih razloga zbog čega neko dijete teško napravi prve korake ili općenito prohoda.
Uplašenost se može pojaviti bilo kada i bilo gdje, no ipak postoje specifične situacije kada smo mu direktno izloženi, kao u slučaju neke opasnosti. Osjeća li se čovjek preko dana kao mamuran a navečer pati od lošeg spavanja, razdražljiv je, sklon depresiji i tjeskobi, onda se obično misli da je žrtva pretrpljenog šoka. Postoje i neki alarmantni znaci da je strah u pretjeranoj mjeri prisutan u čovjeku a to su noćne more. Stravarke otkrivaju da ukoliko neka osoba sanja konja ili neku drugu životinju da nasrće na njega, siguran je znak velikog straha koji u sve većem intezitetu obuzima tijelo i um.
Zanimljivo je navesti kako se u Latinskoj Americi strah naziva susto, što se doslovno prevodi kao "gubitak duha" i prema mišljenju tomošnjih curanderosa (iscjelitelja), susto je bolest uzrokovana jednim ili više traumatskih iskustava. Simptomi uključuju nemir, letargiju, depresiju, nesanicu i razdražljivost. Svaki od njih se slaže da je to jako loše stanje za čovjekov duh. Posebno zabrinjavajuće je ako preplašena osoba budi se umorna, ima teške noge i često osjeća gubitak tekućine u tijelu, naročito u ustima.
Bosanske stravarke su mnogo više u prošlosti nego li u današnje vrijeme prakticirale jednu interesantnu metodu anuliranja učinaka straha iz bolesnika koristeći se mjerenjem dužine tijela uplašene osobe. Za nju postoji nekoliko naziva poput „odsjecanje krajčice“, „urezivanje krajčice“, „mjerenje skrate“ ili jednostavnije „mjerenje od straha“.
Procedura provjere da li je bolesnikovo tijelo zgrčeno od straha nekada se izvodila na sljedeći način: bolesnik leži na zemlji ili podu okrenut licem prema dolje raširenih ruku i nogu. Stravarka uzima jedno zrno ječma i pažljivo ga prepolovi na četiri približno jednaka dijela. Ove minijaturne komadiće stavlja bolesniku pod dlanove obje ruke te ispod lijeve i desne noge. Kako je uočljivo u ovom primjeru ona slijedi drevno magijsko pravilo da se uvijek počinje i završava sa desnom stranom, koja se smatra pozitivnom i božijom*, odnosno prvi komadić zrna stavi se pod desni dlan, drugi pod lijevu nogu, treći ispod lijevog dlana a četvrti pod desnu nogu.
Kada završi sa prvim dijelom rituala stravarka prelazi na mjerenje dužine bolesnika tako što će s vunenom niti dijagonalno mjeriti od desne ruke, vrha srednjeg prsta, do lijevog stopala, tojest vrha palca. Pri tome se nit zategne, kako bi se precizno odredila dužina. Onda se početak niti koji je bio na vrhu srednjeg prsta stavi na lijevu ruku, također na vrh srednjeg prsta a onaj koji je bio na lijevoj nozi na desnu nogu – palac. Nit se ponovo zategne, kao u prvom slučaju. Ispostavili se da postoji i minimalna razlika između prvog i drugog mjerenja (mjere) stravarka donosi finalnu dijagnozu – bolesnik je obolio usred velikog straha! No, utvrdi li se pak da su obje mjere iste dužine objavljuje se kako bolesnik pati od neke druge tegobe.
U trećoj i finalnoj fazi rituala, koja je uslovljena ispravnom dijagnozom, ako je bolesnik obuzet strahom i tijelo mu se zgrčilo odnosno smanjilo zbog toga, stravarka izreže vunenu nit s makazama ili nožem na devet jednakih dijelova i kasnije ih odnosi baciti na centar njoj najbližeg raskrižja. Nakon što se uplašeni podigne pažljivo sa poda, stravarka uzima metlu i istim redom kako je postavljala dijelove ječmenog zrna pomete ih u smjeru četiri strane svijeta, pri tome ponavljajući kratku egzorcističku formulu: „Bježi strava, ubost će te krava!“. Iza toga izvuče četiri slamke iz metle i njih isto baci jednu po jednu u smjeru četiri strane svijeta slijedeći sunčevu putanju ( u smjeru kazaljke na satu), kako bi i tom ritualnom gestom uticala na ozdravljenje bolesnika. On dok napušta stravarkinu kuću mora se strogo pridržavati pravila da se na putu do svog doma ne okreće nazad, zbog vjerovanja da u suprotnom duh bolesti može tu gestu protumačiti znakom slabosti i vratiti se nazad u tijelo bolesnika.
* Svi magijski oblici liječenja u bosanskoj narodnoj medicini baziraju se na borbi protiv snaga „lijeve strane“ – zlih duhovni bića, uzročnika bolesti i nesreće – te se kroz ritualne geste i postupke potencira dominacija „desne strane“ na kojoj prema mitološkom vjerovanju borave meleci i druge čiste i pozitivne sile.
Uplašenost se može pojaviti bilo kada i bilo gdje, no ipak postoje specifične situacije kada smo mu direktno izloženi, kao u slučaju neke opasnosti. Osjeća li se čovjek preko dana kao mamuran a navečer pati od lošeg spavanja, razdražljiv je, sklon depresiji i tjeskobi, onda se obično misli da je žrtva pretrpljenog šoka. Postoje i neki alarmantni znaci da je strah u pretjeranoj mjeri prisutan u čovjeku a to su noćne more. Stravarke otkrivaju da ukoliko neka osoba sanja konja ili neku drugu životinju da nasrće na njega, siguran je znak velikog straha koji u sve većem intezitetu obuzima tijelo i um.
Zanimljivo je navesti kako se u Latinskoj Americi strah naziva susto, što se doslovno prevodi kao "gubitak duha" i prema mišljenju tomošnjih curanderosa (iscjelitelja), susto je bolest uzrokovana jednim ili više traumatskih iskustava. Simptomi uključuju nemir, letargiju, depresiju, nesanicu i razdražljivost. Svaki od njih se slaže da je to jako loše stanje za čovjekov duh. Posebno zabrinjavajuće je ako preplašena osoba budi se umorna, ima teške noge i često osjeća gubitak tekućine u tijelu, naročito u ustima.
Bosanske stravarke su mnogo više u prošlosti nego li u današnje vrijeme prakticirale jednu interesantnu metodu anuliranja učinaka straha iz bolesnika koristeći se mjerenjem dužine tijela uplašene osobe. Za nju postoji nekoliko naziva poput „odsjecanje krajčice“, „urezivanje krajčice“, „mjerenje skrate“ ili jednostavnije „mjerenje od straha“.
Procedura provjere da li je bolesnikovo tijelo zgrčeno od straha nekada se izvodila na sljedeći način: bolesnik leži na zemlji ili podu okrenut licem prema dolje raširenih ruku i nogu. Stravarka uzima jedno zrno ječma i pažljivo ga prepolovi na četiri približno jednaka dijela. Ove minijaturne komadiće stavlja bolesniku pod dlanove obje ruke te ispod lijeve i desne noge. Kako je uočljivo u ovom primjeru ona slijedi drevno magijsko pravilo da se uvijek počinje i završava sa desnom stranom, koja se smatra pozitivnom i božijom*, odnosno prvi komadić zrna stavi se pod desni dlan, drugi pod lijevu nogu, treći ispod lijevog dlana a četvrti pod desnu nogu.
Kada završi sa prvim dijelom rituala stravarka prelazi na mjerenje dužine bolesnika tako što će s vunenom niti dijagonalno mjeriti od desne ruke, vrha srednjeg prsta, do lijevog stopala, tojest vrha palca. Pri tome se nit zategne, kako bi se precizno odredila dužina. Onda se početak niti koji je bio na vrhu srednjeg prsta stavi na lijevu ruku, također na vrh srednjeg prsta a onaj koji je bio na lijevoj nozi na desnu nogu – palac. Nit se ponovo zategne, kao u prvom slučaju. Ispostavili se da postoji i minimalna razlika između prvog i drugog mjerenja (mjere) stravarka donosi finalnu dijagnozu – bolesnik je obolio usred velikog straha! No, utvrdi li se pak da su obje mjere iste dužine objavljuje se kako bolesnik pati od neke druge tegobe.
U trećoj i finalnoj fazi rituala, koja je uslovljena ispravnom dijagnozom, ako je bolesnik obuzet strahom i tijelo mu se zgrčilo odnosno smanjilo zbog toga, stravarka izreže vunenu nit s makazama ili nožem na devet jednakih dijelova i kasnije ih odnosi baciti na centar njoj najbližeg raskrižja. Nakon što se uplašeni podigne pažljivo sa poda, stravarka uzima metlu i istim redom kako je postavljala dijelove ječmenog zrna pomete ih u smjeru četiri strane svijeta, pri tome ponavljajući kratku egzorcističku formulu: „Bježi strava, ubost će te krava!“. Iza toga izvuče četiri slamke iz metle i njih isto baci jednu po jednu u smjeru četiri strane svijeta slijedeći sunčevu putanju ( u smjeru kazaljke na satu), kako bi i tom ritualnom gestom uticala na ozdravljenje bolesnika. On dok napušta stravarkinu kuću mora se strogo pridržavati pravila da se na putu do svog doma ne okreće nazad, zbog vjerovanja da u suprotnom duh bolesti može tu gestu protumačiti znakom slabosti i vratiti se nazad u tijelo bolesnika.
* Svi magijski oblici liječenja u bosanskoj narodnoj medicini baziraju se na borbi protiv snaga „lijeve strane“ – zlih duhovni bića, uzročnika bolesti i nesreće – te se kroz ritualne geste i postupke potencira dominacija „desne strane“ na kojoj prema mitološkom vjerovanju borave meleci i druge čiste i pozitivne sile.