- Ja sam lila (salivala strahu) čovjeku, fatali ga četnici, zatvarali i svašta mu radili, a i u zgradi mu eksplodirala velika granata. Bio taman da umre. Više nije mogao maći. Nije smio nikud sam što nije dijete sa sobom vodio. Nije smio u WC otići da ga dijete ne bi odvelo. A mesar bio dobro sposoban, kršan. I doktorima išao, išao, a nema ništa - sve dobro, a tetura. Ja sam mu sedamdeset i sedam straha salila i onda je došao do zdravlja. Eno ga sad opet radi na Ilidži u mesari.
Očito je da problem velikog straha u čovjeku zahtjeva i veliki angažman, čemu svjedoči još jedan slučaj iz prakse ove stravaruše:
- Bila ti je neka žena. I htio je vo da je ubije, a nije. I ondar ti je ona pala u komu i od tada uvijek pomalo spava, pomalo pada u komu. Gdje god je zadesi, pane. Ništa ne zna. Evo, ima 79 straha da sam joj do sada salila i sad joj je to prestalo, haman eto po jednom je u hefti snađe. Dok još koji put salije, prestat će joj skroz. Samo straha. Ništa doktori ne znaju. Gledaju - sve ispravno, sve fino, a čovjek ne mere da živi. Straha oživi sve živo. Udari i u noge, i u ruke, i u glavu, i u sve. Tri strahe saliješ - isto ko da rukom odneseš. Otkako je svijeta i vijeka izliva se straha.
Ilirska ostavština
Za ritual salivanja olova, koji je poznat u mnogim zemljama Balkana, ali i Bliskog istoka poput Palestine, Sirije, Libanona, Egipta, iranski antropolozi misle da potiče od ilirskih ratnika, koji su u vojnoj službi Rimskog carstva proširili ga po svim onim zemljama gdje je sezalo moćno carstvo antičkog Rima. Zbog toga su ga preuzeli Turci, Arapi, Perzijanci i Židovi, što dovoljno potvrđuje da se radi o djelotvornom i učinkovitom obredu anuliranja straha, urokljivih očiju ali i magije.
Kuriozitet koji se u narodu isključivo vezuje sa darom proricanja i salivanja olova jeste što su obje tehnike često poklon nadnaravnih sila nekom pojedincu. Naime, znanje o salivanju olova, prema kazivanju stravarki, često "dođe na san", odnosno buduća stravarka ga sanja. Jedan od takvih primjera je bila je i već spominjana Emina Hadžihasanović:
- Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da umrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san.
On kaže: To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati strahu. Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: Ja te noćas sanjala da mi salijevaš strahu. Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam strahu. Kad sam joj salila treću strahu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam strahu.
Doktori ne mogu liječiti strah
Stravarka Hadžinica iz Potur mahale u Travniku još je jedna od onih rjetkih kojima su internetski portali i općenito mediji posvetili malo prostora. U razgovoru sa novinarom koji ju je intervjuisao, Hadžinica otkriva neke od tajni ove drevne tehnike.
- Nije ovo nikakva gatka, ovo je korisno, ali ima ljudi koji misle drugačije, pa ne bi voljela da se piše kako se zovem. Ne bi voljela ni zbog ostale familije, znaš kako ti je to - pojašnjava. Kaže da joj dolaze ljudi odsvakud, iz cijele srednje Bosne, Zenice, pa i Sarajeva. Svako dođe sa svojom pričom i sa svojom nevoljom. Od radnika, pa do doktora, političara i pjevača. Adet je da se salijevanje strahe mora naplatiti. Neko da nešto novca, neko donese poklon, ali da bi sve bilo potpuno, mora se dati nagrada. Zato strahu ne mogu salijevati bliži srodnici koji žive u istoj kući. Iako je uvriježeno da se ovom starom egzorcističkom vještinom bave samo žene, strahu mogu salijevati i muškarci, ali kažu da nije zgodno da muškarac salije ženi strahu.
Ritual sa olovom bez svake sumnje potiče iz šamanizma koji se bazira na animalizmu*. Vjerovatno zbog svoje pomalo misteriozne moći preobrazbe, da mjenja stanje iz čvrstog u tekuće i obratno, olovo je ponukalo drevne ilirske šamane da uz njegovu pomoć, kroz magijski ritual, pokušaju da promjene i trenutno stanje u kome se nalazi bolesnik. Osim toga, stravarke, ali i pojedine hodže, koji prakticiraju ovu metodu, slažu se u mišljenju kako olovo ima jednako ubojitu moć prema ljudima ali i demonima. Naime, kako god puščano zrno može ubiti čovjeka tako i olovo u šamanističkom ritualu može ubiti odnosno preciznije kazano zarobiti u sebe energiju nekog duha i tako ga udaljiti od bolesnika.
U tri uzastopna izlijevanja rastopljenog olova ono doista oblikuje jednu ili više figurica onog čega se neka osoba uplašila.
- Dođu mi žene i ne znaju da se ustvari plaše svog muža. Ja to odmah otkrijem i kažem joj - tebe je tvog muža strah! Naravno, ponekad nađem i figuru koja pokazuje da se muž plaši svoje supruge. Za uklanjanje straha najvažnije je otkriti uzrok.
Pomaže samo onom kome treba takva pomoć
I u razgovoru sa nekim drugim stravarkama sa kojima sam imao priliku, a i čast, da razgovaram naišao sam na identično mišljenje. Svaka od njih kategorično tvrdi da sve ono što se pokaže u olovu prokazano je i ne može više nauditi bolesnome.
- Salivanje olova će uvijek pomoći onome ko je slučaj za to, odnosno, ko je pun straha ili neke druge negativne energije, a ako njegov problem nije za strahu onda neće ni od nje imati koristi, govorila je za života Mevlida O. iz Velike Kladuše, jedna od onih stravarki koja je svoje iscjeliteljsko znanje nasljedila od svekrve.
- Niko ne zna koliko je star ovaj običaj. Meni je žao što izumire, nema mladih žena koja bi htjele učiti, a i malo je oni koje bi to mogle - kaže Hadžinica i pojašnjava predispozicije koje su veoma stroge: onaj ko je već iskusan u salijevanju, učeniku daje izun, odnosno dozvolu. Žena mora biti pobožna, pokrivena i bilo bi poželjno da je obrazovana, posebno u islamskom duhu. Ne mora biti obavljen hadž, ali kako kaže Hadžinca, nije zgoreg.
U nastavku razgovora stravarka Hadžinica ispričala je kako su joj jedne prilike doveli i nekog pjevača koji je pjevao u obližnjem restoranu.
- Kaže on meni, ne znam šta mi je, samo bi se svađao?! Pomislim sigurno ga je neko prepao. Salijem strahu, kad svaki put figura muškarca se pokaže. Pitam - ko te uplašio? I on mi onda ispriča sve, kako je jednog prijatelja primio u kuću da prenoći, a ovaj zapravo bio lopov i htio ga opljačkati. Pjevač je taj događaj prešutio i zadržao strah u sebi, a kad je došlo do problema, tek je onda potražio pomoć.
* U bosanskoj tradiciji postoji i dan straha - utorak, naime, vjeruje se kako će se Kijamet desiti upravo jednog utorka navečer, pa zato navodno i hodža kada uči jaciju malo ubrza od straha da neće stići završiti tu molitvu na vrijeme. Možda se upravo u ovome mitološkom vjerovanju krije odgovor zbog čega se straha najbolje saliva utorkom. Isto tako, u pojedinim vjerovanjima sugerira se da je utorak dan posvećen mrtvima, "jer taj se dan mrtvi briju" ili ako se pere odjeća utorkom "lukšija se slijeva mrtvima u oči" i slično, što se svakako slaže sa prethodnim vjerovanjem o utorku - danu kada će ljudski rod biti uništen. Sve navedeno, bez imalo sumnje, ima svoje polazište u drevnom šamanizmu, najstarijem obliku duhovnosti među ljudima, u čijim osnovama počiva uvjerenje da svijetom vladaju nadnaravni entiteti i duše mrtvih.
Šamanizam je uz animalizam bio osnovica religije naših ilirskih predaka iz koje se izrodio ritual salivanja strahe ili olova. Drevni šamani razvili su sebi svojstvene metode detektiranja spiritualne prisutnosti od kojih je najpoznatiji trans, uz čiju pomoć blokiraju fizičko tijelo kako bi omogućili astralnom tijelu da svjesno iziđe i komunicira sa duhovima bolesti. Promatrajući pojedine stravarke dok izvode ritual salivanja olova, i više nego očito je kako su one istinski nasljednici onoga što bi se moglo svesti pod jedinstven pojam - drevni bosanski (ilirski) šamanizam. Naime, osim upotrebe olova u obredu detektiranja i savladavanja duhova bolesti, stravarke ritmičkim ponavljanjem izvjesnih formula te pomjeranjem gornjeg dijela tijela lijevo-desno, svjesno ili nesvjesno, dovode sebe u blagi polutrans. U tom stanju njima je lakše uskladiti frekvenciju svog tijela sa frekvencijim duha, koji se nalazi u bolesniku, i na taj način, kroz ponavljanje jasno određenih egzorcističkih formula, djelovati na njegovo udaljavanje ili protjerivanje.
