Basma za suđenika

Idem putem zlato motam
na srebreno vreteno
na paunovo pero,
ko me sretne, ko me vidi
da se ibreti i čudi
gdje je ova vila do sad bila?
Na glavi mi je mladi mjesec da obasjam,
po licu šećer da zasladim,
na usnama med da razgalim,
na grudima sunce da ugrijem
a po kosi zvijezde da zabljesnem;
seljaka u selu,
građanina u gradu,
na mejdanu vojnika
a najviše svog suđenika.
Amin veledalin od Boga amin!