Kad ugleda Mlađak na nebu djevojka iziđe napolje, podigne ruke do svojih grudi i neprestano gledajući u Mjesec prouči mu pet sitnih sura i onda kaže:
Mašallah, mladi mjeseče,
na tvojoj ljepoti i dobroti,
hajde, brate moj mili,
nad devet si brda,
nad devet si mora,
ti vidiš moga dragog,
mog suđenog,
pošalji mi ga preko devet brda i devet voda,
nogama se rast'o dok se sa mnom ne sast'o,
svugdje proš'o i sve gazio, dok meni ne doš'o,
elzalif amin!
Onda ćuteći uzme ispod svoje desne stope malo zemlje, zamota je u papirić i stavi pod glavu, pod jastuk, pa će te noći u snu vidjeti svog suđenika.