Bajanje u BiH

Čudnovata vrsta narodnog liječenja jest bajanje koje zauzima posebno poglavlje u narodnoj patologiji. Sama riječ bajanje donekle nagovješćuje, kakvo je to liječenje, jer bajati upravo znači: u sebi nešto mrmljati. One osobe, koje tim bajanjem liječe, zovu se bajalice a obično su to stare, iznemogle i za svaki posao nesposobne žene. Kako ta vrsta liječenja nije časna, te su bajalice obično stare Ciganke, ili ipak ih ima pa i nisu od tog mileta; - vrlo rjetko taj posao vrše i muški.

Za onog koji pati, kaže mu se, da mu je bajanje. To su bolovi u prednjim člancima tijela, kao u ruci, nozi, vratu itd, kad od jednom bol nastupi. Narod kaže za ovakve bolove: sijeva mu u nozi, u ruci, u vratu itd. Bajarka se prije ikakvog bajanja prvo raspita za narav bolesti, što se ona na vakat pozvala, jer bi bajanje zastarijelo i onda bi ga bilo teže istjerati. Oba počinje svoja bajanja ovako:

Ispruži, recimo, bolesnu nogu bolesnikovu. Uzme u ruku što god od gvožđa, naprimjer, nož, bašliju ili nožice (makaze). Počne makazama ili drugim odabranim gvozdenim oruđem tegliti od kuka, pa sve do dole, biva do prsta, a pri om govori bajući, da se nikako ništa ne može razumijeti, nego se samo čuje mrmljanje. Formula pri bajanju glasi:

Izađi pogana poganice!
U visoke visine,
U duboke dubine,
U široke širine,
U visoke planine,
Gdje sjekira ne sječe,
Gdje vo ne riče,
Gdje ovca ne bleji,
Gdje koza ne veči,
Gdje hore ne pjeva,
Gdje koka ne kakuće!

Ako je bajanje u vratu onda bajalica ovako baje:

U sijerme devetero djece,
od devetero - osmero,
od osmere - sedmero,
od sedmero - šestero,
od šestero - petero,
od petero - četvero,
od četvero - troje,
od troje - dvoje,
od dvoje - jedno,
od jedno - nijedno!

Bajalica to neprestano govori, povlačeći makazama kao i prije. Nikad neće povratiti makaze uz nogu, nego kad je došla do prsta, podigne ih i spusti na kuk, pa ponovo niz nogu. Rodbina bolesnoga kao i bolesnik zapanjeno gledaju u bajalicu. Gledaju hoće li bajalica početi zijevati. Ako se u dobar čas bajalici počne zijevati, to joj je ta bolest i njoj samoj dokunisala i bolest je konstatirana, namjerila se vila na Halila jer bajalica šale ne pušta, dok je potpuno ne istjera.

U odsustvu bajalice treba također pomoći bolesniku. Bajalica, kad se odmorila, donose joj haptovine (Sambuccus Ebulus) ili pomoćnice (Solanum nigrum L.) te nabaje te biljke, koje imaju istu snagu kao i sama bajalica i tim travama oblože bolesne udove. Čim sutradan bajalica opet dođe, trave izgube svoju daljnju bajalačku moć.
Pasja lubanja igra veliku ulogu u ovoj vrsti narodnog liječenja. Kad nije moguće naći bajalicu, obično se traži pasja lubanja. U mnogim kućama ima nabajatih pasjih lubanja i one, po vjerovanju, imaju trajnu bajalačku moć, samo ako je na nju već jednom bajano. Metnu lubanju na bolestan ud, te je ondje drž neko vrijeme a gdjegod i povlače lubanjom po bolesnom udu.