Kad je djevojka u bašti, otrgne struk trave, basmeći:
Kud god hodam, vratić trgam;
za mnom se svila mota (pogleda iza sebe),
iz usta mi biser kaplje (pogleda preda se),
sprijeda sam vila,
otraga sam mama,
ja pomamih sav svijet,
i u putu putnika i u sretu sretnika
a najbolje svog suđenika!
onda puhne niza se.
Kud god hodam, vratić trgam;
za mnom se svila mota (pogleda iza sebe),
iz usta mi biser kaplje (pogleda preda se),
sprijeda sam vila,
otraga sam mama,
ja pomamih sav svijet,
i u putu putnika i u sretu sretnika
a najbolje svog suđenika!
onda puhne niza se.