"A drugi reče: ''Ja sam sanjao kako na glavi kruh nosim, koji su ptice kljuvale!''
Kur'an, sura Jusuf
Među lingvističarima se pretpostavlja da bosanski naziv kruh dolazi od arapske riječi khubzte, koja je permutacijom, poput mnogih drugih orijentalnih pojmova, prilagođena lakšem izgovoru. Još jedan dobar primjer je perzijski naziv Bagha od kojeg je permutacijom nastala naša riječ sa istim značenjem - Bog.
Osim te imenice u bosanskom jeziku koriste se i neki druge poput hljeb, koji je također u svakodnevnoj jezičnoj primjeni, te somun ili nimet, tradicionalni izrazi relativno prisutni u manjem opsegu te isključivo kod starije populacije i evidentnije u ruralnim područjima.
U našem narodu se kruhovi dijele na tri vrste: pšenični kruh ili somun, (sa kvascem), kukuruzni kruh odnosno koruza te pogača - bezkvasni hljeb. Uz sve nabrojano mogla bi se dodati i lepinja koja svojim izgledom varira između kruha i pečene jufke koju domaćice peku na plehu šporeta i pospremaju. Njome nekoliko dana kasnije, po potrebi, mogu vrlo lako i brzo napraviti pitu. Također treba naglasiti kako somun nije lepinja nego naziv za domaći okrugli kruh, bar na području sjeverozapadne Bosne.
somun
Bezbeli, popisu bi se mogla pridodati i maslenica (masnica, maslenjak), koja je zapravo preteča današnjeg lisnatog tijesta, a koju mnogi često koriste pri objedu umjesto kruha, ukoliko ga je slučajno uzmanjkalo. U Cazinskoj krajini poznata je "kisela masnica" koja se priprema tako da se tijesto za kruh poravna (razvije) oklagijom, na jednu manju širinu, i prelije (počini) s uljem i vrhnjem te presloži kao u standarnom postupku za maslenicu. Zatim se pusti da tijesto u tepsiji nadođe kada je spremno za pečenje.