Mitski aspekt

Pšenica je oduvijek kao sjeme života upoređivana sa ženom, čemu svjedoči poduži spisak božanstava kojima je bila posvećena, što samo po sebi stvara zaključak, da su se od najranijeg doba proizvodnjom kruha tradicionalno bavile žene. U pojedinom mitovima zrna pšenice su suze Velike Majke, koja njima blagosilja zemlju i omogućava hranu svojoj djeci.

U drevnoj Mezopotamiji boginja pšenice je Ašnan, kod Sumerana boginja Nidaba, koja je također bila i božanstvo pisanja te zaštitnica grada Ereša. Prema grčkim mitološkim predajama sve žitarice bile su posvećene Demetri, dok je kod Rimljana tu povlasticu imala Cerera. Egipćani su slavili Tenenet boginju hljeba ali i poroda. Kult pšenice nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu. Naime, rimski historičar Plinije navodi da su i naši preci Iliri obožavali neku neimenovanu boginju kojoj su žene prinosile na dar snopove žita.

Na europskom kontinentu hljeb je još prije 3000 godina svoje centralno mjesto u vjerskim svečanostima zasluženo stekao zbog neosporne činjenice da je bio glavna prehrambrena namirnica za većinu tadašnjih ljudi. U metaforičkom značenju predstavljao je najautentičniji božanski dar ljudskom rodu. I samim time bio je neuništiv simbol opstanka. U skladu sa svime iznesenim njegova socijološko-kultna uloga najdojmljive je predstavljena u obredima sjetve i žetve, što je osnovica paganskog slavljenja Kola godine, koje samo po sebi simbolizira gumno, kroz ciklično obilježavanje osam svečanosti drevne religije prirode. U tome se posebno isticao festival slavljenja početka svjetlog dijela godine, u noći između 30. aprila i prvog maja - Beltaine.

Kruh poznat pod nazivom bannock imao je ključnu ulogu u proslavljanju ovog velikog paganskog praznika. Središnji dio svečanosti bazirao se na paljenju svete vatre u prazničnoj noći s namjerom da se tako zaštiti domaća stoka. Na žeravici beltanske vatre stočari bi ispekli bannock kojem se pridavala profilaktička moć. Dijeljenjem i konzumiranjem bannocka ljudska zajednica se u noći festivala međusobno povezivala, kao i sa svojim božanstvima. Doslovno, po ko zna koji put, potvrđivao se drevni savez čovjeka i boga Sunca kroz konzumaciju svetog kruha.

Upotrebu kruha kao svete materije također pronalazimo u solarnom kultu perzijskog boga Mithre, kojeg je rodila djevičanska boginja Anahita, 25.decembra. Mithrini rituali uključivali su krštenje, pričest i tajni obrok uključujući kruh, vodu i vino. Rimljani su kao začetnici i utemeljitelji kršćanstva u potpunosti asimilirali sve mitove i rituale perzijskog kulta i preinačili ga u predaju o Isusu. Zanimljivo je napomenuti kako u Bosni i Hercegovini, na području Jajca, postoji Mithrin hram izgrađen u periodu rimske okupacije Ilirikuma.