Čudesne moći božijeg nimeta

Prema klasičnom shvatanju sve ono što se smatra svetim i božanskim omeđeno je razno-raznim tabuima, kako bi se i na takav način naglasila važnost onoga prema čemu se iskazuje duboko poštovanje. Kad se za sofrom započne neka rasprava, a posebno pravdanje, onda onaj ko se brani upire rukom u kruh i govori: "Tako je bilo ovoga mi lipog božijeg nimeta!". Vjerovatno zbog svog božanskog statusa oduvijek se smatralo velikim grijehom gaziti po krušnim mrvama a jedna od kazni je i mogućnost da se "ograjiše" ili  "nagaziti" tojest tjelesno i umno oboli.

Svetost pšenice i hljeba kao finalnog proizvoda ogleda se i u narodnom vjerovanju kako se ne smije tresti (drmati) sofra pošto nju drže meleci. U Cazinskoj krajini ogromno poštovanje prema sofri ogleda se i u običaju tjeranja od sofre onoga ko mi se za vrijeme objeda smijao ili rugao. Domaćin bi ga potjerao riječima: "Bježi mi od sofre ćafiru i dušmaninu!"

U Bosni i Hercegovini se od davnina vjeruje da je nesretno za kuću ako neko od ukućana jede hljeb izvan doma idući ulicom. Navodno, kapne li samo jedna kap kiše na taj komad somuna neće ga više u kući biti. Zavladat će u njoj siromaštvo i neimanje.

Sretne li se na ulici takav prolaznik odmah bi neko od stariji na njega povikao:"Šta navlačiš ugursuzluk na kuću, bolan ne bio? Nisi imao kad sjesti i izjesti ovo somuna božijeg dara?"

Svoju ritualnu primjenu kruh je pronašao i u magijskim obredima za očuvanje braka. Osim naglašene sugestivne forme ti ritualni postupci su najbolja potvrda teze da su žene od samih početaka imale dominantnu ulogu u spravljanju hljeba te održavanju kulta Velike Majke personificirane kroz brojne boginje drevnog vremena.

Stare Bošnjakinje vjerovale su da golim rukama vade somun ispod sača i razgrću žeravicu da će smiriti agresivnog muža.

-" Jednoć ti ona vadi somun ispod sača, pa brže bolje zgrnu oni lug i žeru na ognjište golim rukama. - Šta radiš, bona, izgorjet ćeš ruke? - Neka, moram, jadna ti sam! Da ognjište na mene ne ziva, k'o moj čoek. Ako zagrćem žeru od somuna neće više!"

Moć vjerovanja u nadnaravnu moć somuna ne prestaje na ovome, što pokazuje nastavak zabilježenog razgovora:

- "Kad bi izišao ašikovati (muž), ja uzmem komadić somuna u usta, uvučem se u peć, pa ga vičem kroz solunar (odžak). Onda mora ašik da ostavi, pa da mi se vrati, jadi ga moji ne ubili."

Koliko se hljeb smatra svetim, a time i magičnim, prezentira vjerovanje da se suhe mrvice mogu koristiti umjesto tamjana, ukoliko ga nema, kako bi se zapis na kraju pisanja provukao nekoliko puta koz dim ili okadio. To je u prošlosti bila često praksa starih siromašnih hodža i drugih koji su se bavili pisanjem zapisa i hamajlija.