Bijeli luk i tajna vječnog života
U Bosni se vjeruje da od svake bolesti ima lijeka, jedino nema od smrti, mada bi, tvrdi narod, i od nje bilo lijeka kada bi se moglo sjeme od bijelog luka uhvatiti. Međutim, lukave vile preko noći uzberu sjeme i odnesu ga sa sobom, i tako vijekovima ljudima ne dozvoljavaju da ostvare želju za besmrtnošću.
Zmija u ljudskom tijelu
Još od drevnih bosanskih predaka Ilira zmija zauzima primarno mjesto po svom religijsko-mitološkom značaju. U predaji o genezi prvi Ilir ili praotac nastao je od zmije te zbog toga ona ima centralnu ulogu u samoj familiji, predstavlja animalnog dvojnika glave familije, te štiti kuću i njene stanovnike od svakog zla. Prilikom zidanja kuće, sve do sredine prošlog vijeka, obavezno se ostavljala mala rupa na zidu, pri samoj zemlji, kako bi u njoj mogla obitavati takozvana kućna zmija. Nju često niko od članova familije nikada ne bi vidio ali se usprkos tome čvrsto vjerovalo u njeno postojanje pa joj se znalo pored rupe u zidu ostavljati hrana ili zdjelice sa kravljim mlijekom. U pojedinom dijelovima BiH graditelji bi uklesavali crtež zmije na zidu, kako bi na taj način označili njenu svetu ulogu i iskazali joj dobrodošlicu.
No, osim toga u bosanskom narodu se vjerovalo kako šumska ili poljska zmija može ući u čovjeka i neko vrijeme živjeti u njegovoj utrobi. Naime, kako to pričaju seljaci u prošlosti se znalo desiti da neki čovjek zaspi napolju, na livadi, ili pod krošnjom stabla, te da mu kroz otvorena usta u tijelo uđe zmija. Takav čovjek bi se raspoznavao po naglom mršavljenju i bljedilu u licu. Po kazivanju seljaka, sve ono što bi on pojeo i popio jela je zmija u njemu i na taj način oduzimala mu hranu i snagu. Ukoliko se zmija ne bi istjerala iz ljudskog tijela taj čovjek bi nakon nekog vremena mogao i umrijeti. Stoga se pekla mlada kokoška i nalijevala posuda sa mlijekom pa ostavljala pored lica te osobe dok bi ona spavala. Zmija bi, navodno, privučena mirisom piletine i mlijeka izišla iz ljudskog tijela i tako ga oslobodila svoje pogubne prisutnosti. Kako još informatori tvrde takva zmija bi obično nakon izlaska bila potpuno bijele boje. Sasvim je očito kako je i ovo vjerovanje ilirsko te da odražava mitološku tezu o bliskoj povezanosti zmije i čovjeka.
U Bosni se vjeruje da od svake bolesti ima lijeka, jedino nema od smrti, mada bi, tvrdi narod, i od nje bilo lijeka kada bi se moglo sjeme od bijelog luka uhvatiti. Međutim, lukave vile preko noći uzberu sjeme i odnesu ga sa sobom, i tako vijekovima ljudima ne dozvoljavaju da ostvare želju za besmrtnošću.
Zmija u ljudskom tijelu
Još od drevnih bosanskih predaka Ilira zmija zauzima primarno mjesto po svom religijsko-mitološkom značaju. U predaji o genezi prvi Ilir ili praotac nastao je od zmije te zbog toga ona ima centralnu ulogu u samoj familiji, predstavlja animalnog dvojnika glave familije, te štiti kuću i njene stanovnike od svakog zla. Prilikom zidanja kuće, sve do sredine prošlog vijeka, obavezno se ostavljala mala rupa na zidu, pri samoj zemlji, kako bi u njoj mogla obitavati takozvana kućna zmija. Nju često niko od članova familije nikada ne bi vidio ali se usprkos tome čvrsto vjerovalo u njeno postojanje pa joj se znalo pored rupe u zidu ostavljati hrana ili zdjelice sa kravljim mlijekom. U pojedinom dijelovima BiH graditelji bi uklesavali crtež zmije na zidu, kako bi na taj način označili njenu svetu ulogu i iskazali joj dobrodošlicu.
No, osim toga u bosanskom narodu se vjerovalo kako šumska ili poljska zmija može ući u čovjeka i neko vrijeme živjeti u njegovoj utrobi. Naime, kako to pričaju seljaci u prošlosti se znalo desiti da neki čovjek zaspi napolju, na livadi, ili pod krošnjom stabla, te da mu kroz otvorena usta u tijelo uđe zmija. Takav čovjek bi se raspoznavao po naglom mršavljenju i bljedilu u licu. Po kazivanju seljaka, sve ono što bi on pojeo i popio jela je zmija u njemu i na taj način oduzimala mu hranu i snagu. Ukoliko se zmija ne bi istjerala iz ljudskog tijela taj čovjek bi nakon nekog vremena mogao i umrijeti. Stoga se pekla mlada kokoška i nalijevala posuda sa mlijekom pa ostavljala pored lica te osobe dok bi ona spavala. Zmija bi, navodno, privučena mirisom piletine i mlijeka izišla iz ljudskog tijela i tako ga oslobodila svoje pogubne prisutnosti. Kako još informatori tvrde takva zmija bi obično nakon izlaska bila potpuno bijele boje. Sasvim je očito kako je i ovo vjerovanje ilirsko te da odražava mitološku tezu o bliskoj povezanosti zmije i čovjeka.
