Preskoči na glavni sadržaj

Misteriozna Bosna i Hercegovina - između legendi i stvarnosti (5.dio)

Snijet - mladunče zmaja


Jedan od najvećih tabua bosanske mitološke scene su snijeti - mladunčad zmaja koje rađaju pojedine žene.(6) Svaki put kada bi žena imala teži porođaj sumnjalo se da možda neće roditi snijet, pošto je takav porod mučniji, žena mnogo krvari i teže se oporavi nego kod normalnog rađanja. No, stare Bošnjakinje su često govorile kako je sevap roditi snijet. - " To ti je, kao da si dvoje živih rodila! Koja žena rodi tri puta snijet, njoj su svi grijesi oprošteni i ići će poslije smrti svakako u džennet, toliko je to Bogu drago!".

Kako sam već napisao na početku snijet je jedan od najtabuiranijih mitova koji postoje kod bosanskog naroda te mi je trebalo puno truda da prikupim dovoljno informacija za tekst. Istražujući predaju naišao sam na nekoliko opcija tumačenja samog mita: pseudotrudnoća, prijevremeno rađanje uginulog ploda, rađanje nakaze, jedan oblik tumora, i na kraju, ostaviću mogućnost da možda doista postoji neko nadnaravno objašnjenje.

Prema kazivanju žena sa područja istočne Bosne snijet izgledom podsjeća na istoimeni parazit na kukuruzu, pa se navodno zbog toga tako i zove. Još se tvrdi da liči i na goveđe srce. Čim se rodi, ako bude živo, prisutne žene ga zatuku metlom, pa omotanog u krpu ili neku staru odjeću zakopaju u stajski gnoj, ili pod kakvu voćku, pošto se ne smije baciti nego zakopati od straha pred osvetom zmaja. Međutim, na području Sarajeva i Doboja za snijet se kaže da izgledom najviše podsjeća na krticu te čim, izađe iz žene, cikti i bježi po sobi, kako bi izbjeglo da ga ne ubiju. Na krajnjem sjeverozapadu Bosne, u Cazinu i Velikoj Kladuši, snijet se nije ubijala nego se dozvoljavalo da pobjegne, najčešće zbog toga što su žene tog podneblja u prošlosti vrlo često same se porađale, pogotovo ako im to nije bila prva trudnoća. Uz nju bi se po mogućnosti našla svekrva ili neka starija žena "za prvu pomoć". Kako je kod Bošnjakinja u tom dijelu BiH bio prisutan tradicionalni strah od zmaja, najpraktičnije rješenje je bilo dozvoliti snijeti da pobjegne a za javnost reći da je dijete umrlo i time se stavljala tačka na cjelokupan događaj.

Kada se realno analizira većina žena u prošlosti su rađale troje, četvero ili više djece te usljed neadekvatne zdravstvene brige i izostanka poroda u bolnici, dešavala su se umiranja djece. To se čak u prvoj polovini dvadesetog vijeka smatralo normalnom pojavom, koja je uostalom pogodovala i samoj predaji o snijeti. Prilično jednostavno je mogla proći izjava u slučaju snijeti da je dijete umrlo pri porodu. Naravno, ne treba ignorirati niti činjenicu da su pojedine žene, preljubnice ili udovice, iskorištavale takvu propagandu za čedomorstvo, no, ipak, takvih je slučajeva bio mali procenat.


Zmajevi - pohotni ljubavnici


Više od bojazni da bi bile ismijane od okoline, žene koje su rodile snijet plašile su se odmazde samog zmaja, pa se svaki slučaj tabuisao, i uvijek se o snijeti pričalo uz određenu dozu strepnje, što manje i kraće, uz jednostavno obrazloženje "da o tome ne valja pričati!", što je uostalom tradicionalna izjava pred svim onim pojavama koje bosanski narod nije u potpunosti razumio ili se u krajnjem slučaju nije ni htio baviti, iz ovog ili onog razloga. U skladu sa tim su i svjedočanstva o samom događaju najčešće vrlo štura. Sedamdesetih godina dvadesetog vijeka u Slapnici, općina Velika Kladuša, H.M. prema kazivanju rodila je snijet.

-Tada, sinko, nije bilo ići k'o danas kod doktora u bolnicu rađati, nego su se žene porađale kod kuće a neke i na njivi. Desilo se da sam bila sama u kući kad su me uhvatili trudovi. Mučila sam se i preznojavala dok iz mene nije izašlo dijete u sniti (snit je narodni naziv za kokošije jaje meke ljuske, što se dešava usljed deficita kalcija i fosfora), i samo odjednom nestalo?!"



Prema vjerovanju naroda Cazinske krajine, snit ili snijet bježi od ljudske ruke, te stoga čim iziđe iz majčine utrobe histerično cikti, ako osjeti da je u opasnosti, i bježi penjući se uza zid ili bježeći prema vratima kako bi pobjeglo napolje. Međutim, snit ne napušta zauvijek svoju majku nego se, prema kazivanju starijih žena, svake noći vraća i dok majka spava siše mlijeko iz njenih grudi. Navodno, žena bi navečer legla u postelju grudi punih mlijeka a ujutro se probudila praznih.

Primjetno je kako zmaj a i njegovo mladunče uvijek pojedine žene posjećuju dok one spavaju ili ih svojim pogledom hipnotiziraju, nakon čega nastane amnezija na taj događaj. Osim seksualnog ataka na žene zmajevi kidišu i na krave u polju, pa se zbog toga znalo desiti da i krava oteli snijet.

Zmaj, prema kazivanju starijih, ima izrazito lijepe oči boje smaragda kojima obenđija onoga u koga gleda. Njegov fizički izgled vrlo je sličan velikoj zmiji, s tim da zmaj ima dvije male ruke i noge, koje najviše podsjećaju na krokodilske, te veću glavu prekrivenu sa krljušti. Iako nema predaja da posjeduje krila, on prema narodnim kazivanjima može da leti. U nekim od njih zmaj preleće sa drveta na drvo i krije se u šupljim stijenama, dok u drugima on ima izrazitu letačku moć.

B.K., također iz mjesta Slapnica, otkrila je kako je u mladosti imala susret sa zmajem, nadaleko od svoje kuće. Zmaj se krio iza stoga sijena na obližnjoj livadi. Da li se samo izležavao na Suncu ili vrebao neku svoju žrtvu nepoznato je, no, kako ona dalje tvrdi, zmaj se uznemirio i bez ijednog ispuštenog zvuka naglo uspravio i odletio u pravcu neba. Za njega B.K. tvrdi da je bio najmanje dva metra dug. Kada je uzbuđena i šokirana onim što je vidjela to ispričala svojoj neni ona ju je brzo prekorila da o tome nikom ništa ne govori "jer to ne valja!"- u strahu od odmazde zmaja.

Zmaj je, prema svemu priloženom, mistična životinja muškog roda, te je interesantno da u bosanskom narodu nema predaja o ženskim primjercima ovog stvorenja, što se u potpunosti korenspodira sa njegovim interesovanjem prema ženama i kravama, kako bi nastavio svoju vrstu.


(6) I ovaj mit postoji samo kod Bošnjaka, kako u Bosni tako i na području Srbije i Crne Gore odnosno Sandžaka.

Popularni postovi s ovog bloga

Bosanska zrna sudbine - falanje u grah

Proricanje uz pomoć 41 zrna bijelog graha u Bosni i Hercegovini se naziva b acanje graha, falanje u grah ili ogledanje u grah . Osoba koja se bavi proricanjem naziva se faladžinica , ako je u pitanju žena, ili faladžija ako je ta osoba muškarac. Sama riječ falanje potiče od perzijske riječi fal što znači slutnja ili nagovještaj.   Proricanje uz pomoć zrna graha ( favomancija ) je dio tradicije ove zemlje i smatra se da zapravo potječe još od Ilira, koji su umjesto zrna graha koristili kosti ptica, bacajući ih na tlo i prema zauzetom položaju određivali sudbinu. Zanimljivo je napomenuti kako još uvijek u Bosni postoje pojedinci koji bacanjem zrna graha na pod određuju sudbinu prema položaju zrna graha.   U bosanskoj tradiciji proricanje sa zrnima graha pripisuje se hazreti Fatimi, kćerki božijeg poslanika Muhameda, koja se ovom mantičkom vještinom bavila tajno pazeći da Muhamed ne sazna za to. No, jedne prilike, Muhamed je ušao neočekivano u njenu sobu, baš...

Ne diraj ptičiju nafaku!

Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji. Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo. Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti. Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti. Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva. Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede. Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da ...

Tako ti je pao grah!

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji. Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zati...