Spašeno od zaborava

Prema starom bosanskom vjerovanju, vile mogu ljude u bijesu i osveti, kada im slučajno ili namjerno učine neko zlo, pogoditi svojim pogledom, takozvanim "nebeskim strijelama", od čega im se pojavi bolest. Kad nekoga iznenada zaboli glava, noga, ruka, loše spava i ima probade po tijelu, vjeruje se da je prostrijeljen od vila. Pomoć se traži kod stravarke, koja mu saliva olovo i ovako tihim glasom govori: Poletjelo devet vila, sa devet oblaka, sa devet planina, sa devet gora, sa devet mora, sa devet polja, sa devet raskršća, sa devet izvora, sa devet stijena, sa devet sedefila, putem pjevale, kolo igrale, put im Ahmed* presjekao, vile rasrdio. Pogodiše ga strijelama u glavu, u srce i noge, sa crnom zemljom sastaviše, Ahmeda razboliše. Ahmed zaviče:"pomagaj Mujo, pomagaj Halile, ustreliše me, braćo, vile!". Kad to vile začuše od straha svaka svoju strijelicu vadi, Ahmeda liječi i ozdravi. Od devet vila i strijela, sa mojom basmom a božijom hazmom, na Ahmedu ostade ...

Kad se posvađa sa dragim ili je on ostavi, djevojka mu ovako basmi za povratak: Zvijezdo Danice, mila sestrice, vrati mi dragog (njegovo ime), crko, puko, živ se rasp'o dok se sa mnom ne sast'o, akobogda amin! Onda baci devet zrna graha u vatru, jedno po jedno, i govori: Kako grah puca, srce ti pucalo dok mi ne došao! Sa božijom emerom a mojim sepom, veledalin amin.

Kad ugleda Mlađak na nebu djevojka iziđe napolje, podigne ruke do svojih grudi i neprestano gledajući u Mjesec prouči mu pet sitnih sura i onda kaže: Mašallah, mladi mjeseče, na tvojoj ljepoti i dobroti, hajde, brate moj mili, nad devet si brda, nad devet si mora, ti vidiš moga dragog, mog suđenog, pošalji mi ga preko devet brda i devet voda, nogama se rast'o dok se sa mnom ne sast'o, svugdje proš'o i sve gazio, dok meni ne doš'o, elzalif amin! Onda ćuteći uzme ispod svoje desne stope malo zemlje, zamota je u papirić i stavi pod glavu, pod jastuk, pa će te noći u snu vidjeti svog suđenika.

Falanje u kahvu, kako se to kaže u Bosni, drevna je mantička vještina poznata od davnina. Dostupnost same kahve kao rekvizita rezultirala je time da je upravo ova metoda postala veoma raširena i poznata u svim slojevima društva. No, kao i svako drugo ogledanje sudbine, i ova vještina od faladžije ili faladžinice traži određenu dozu vidovitosti, intuicije, maštovitosti i smisla za povezivanje. Bez toga niti jedno, pa ni ovo, proricanje neće biti uspješno. Kako se priprema fildžan za falanje? Kahva za falanje prema nepisanom pravilu mora biti ona domaća tojest bosanska i obavezno prva koja se izlije iz džezve u fildžan te se nikako ne smije šećeriti. Svo vrijeme dok se pije ta kahva potrebno je uz tanjurić imati jednu kocku šećera, o čijoj namjeni ću pisati u nastavku teksta. Nakon što se u fildžan nalije kahva, treba je pustiti nekoliko minuta da se polako ohladi i još važnije od toga - da se talog spusti na dno. Potom se ispije u nekoliko gutljala i pomisli na ono o čemu bi se žel...

Kada se talog ocijedi i formira svakojake linije i forme po stranicama fildžana vrijeme je za analiziranje figura i njihovo tumačenje. Kako ćete i sami primjetiti u fildžanu ćete često moći vidjeti različite ljudske i životinjske oblike, brojeve, slova, linije, drveće, biljke, oblake ali i neke neobične forme poput duha, vještice, vatre itd. Morate imati na umu kako se figure u šoljici uvijek tumače odozgo prema dolje (dnu) te u smjeru od drške (koja simbolizira vas odnosno pitaoca) sa desno na lijevo. Kako bi vam donekle približio ovu iznimnu divinacijsku metodu pokušaću u kratkim crtama pojasniti one naznake koje smatram da ćete i najčešće susretati u svojim nastojanjima da u kahvenim simbolima dobijete odgovor na neko svoje pitanje. Ukoliko se desi da na nekom dijelu šoljice imate taloga koji se nije osušio onda znajte da to nije nimalo slučajno već je predznak tuge u skorijoj budućnosti. Koliki će njen intezitet biti svakako ovisi o figurama koje se nalaze u neposrednoj blizini tak...

Kada mladić odlazi sa ljubavnog sastanka kući djevojka za njim tri puta ponovi ovu basmu i svaki put prije nego izgovori zadnje dvije riječi puhne za njim: Oj N ti ode od mene, osta tvoj um i pamet kod mene, nikog dražeg nemaš od mene. Elzalif amin. https://www.scribd.com/doc/315442155/Bosanske-Bajalice

Kada bi neki čovjek imao bolove po tijelu, ili samo po jednom mjestu, to se nekada nazivalo udarac, i vjerovalo se da su tu bolest uzrokovali džini ili sihiri, pa se upravo zbog toga pozivao egzorcist odnosno osoba koja je liječila bajanjem. Egzorcist bi uzeo tanku granu, obično od lješnjaka, i njome lagano udarao po onom dijelu tijela po kom bolesnik osjeća bolove, tri puta ritmički ponavljajući ovu bajalicu: Izađi nametu, izađi nagazu; iz kosti u meso, iz mesa u kožu, iz kože u dlaku, iz dlake u zemlju! Zemlja je majčica, svašta je primila u sebe, primit će i tebe! Hajde idi nametu, hajde idi nagazu u morske dubine, u planine, gdje pijetao ne pjeva, gdje vo ne riče, gdje kokoš ne kakuće, gdje sjekira ne sječe, gdje prakljača ne lupa!

Djevojka stavi u usta kocku šećera ili nešto slatko i tri puta kaže: Ćufur ćuti, lehom leti, ni ćufur ćuti ni lehom leti već moj N za mnom leti, puk'o, crk'o dok meni ne doleti, dok mene ne vidi, bijelu, rumenitu, tanku, visoku!

Ne zovem tebe, no vjetar i dobarac iz tebe. Nek' izlazi iz masti u kost, iz kosti u meso, iz mesa u kožu, iz kože na dlaku, iz dlake u hali planinu; gdje pijetao ne pjeva, gdje Ezan ne uči, gdje se krava ne teli, gdje se kobila ne ždrijebi, gdje se ovce ne jagnje. Hajd' ova muka po svijetu, kao pčela po cvijetu i svijetu! Kozalac - dobarac, ijed - med.

Nadme li se koje blago, odmah se drži, posebno ljeti, da ga je zmija zapunula pa se ono nadulo. Kad zmija zapuhne kravu, tad se uzme malo soli i treba se znati ime te životinje poput Šarenka, Dunja, Cvjetka itd. Onda onaj ko će proučiti basmu zovne životinju po imenu i vodi ovaj razgovor sa sa sobom: Šta je Isa pejgamber večerao? Životinja : Ječmena kruha. Na čemu je Isa pejgamber spavao? Životinja: na bobovoj slami. Šta mu je pod glavom bilo? Životinja: kamen. To se sedam puta ponovi a sol se neprestano mješa. Kad god se izgovori basma u sol se puhne. Ovaj lijek ne mora biti na mjestu gdje je krava. Njega se može odbajati gdje ti drago. Onda se naučena sol daje kravi bilo čista, bilo u napoju, bilo u vodi i svakako će božijim emerom kravi biti lakše.

Huuj, vrane, huuj, svrake. Vište, bište! Idem ja k'o vila zlatnih krila, sve su druge k'o ovce, samo ja k'o žarko Sunce! Sve cure i udovice iza se a ja nadase i uprema se. Amin od Boga. Onda si djevojka tri puta puhne kroz prste ruke u njedra.

Djevojka ili mladić dok gledaju u voljenu osobu izgovore ovu basmu u mislima i prate šta će se desiti nakon toga. Ako voljena osoba spusti ruke nizase - nema ljubavnih osjećaja ali ako ih podigne znak je pozitivan - postoji ljubav pa čak i mogućnost za brak. N ako si mi mio i od Boga suđen bio, digni ruke više pasa. Ako nisi mio i od Boga suđen bio, spusti ruke nizase, tako ti Allaha i dragog jarana!

Majka tri puta udari rukom od zid iznad dječije bešike i govori: Deknuh rukom u duvar skoče džini u nevar! U nevar u nezvan, u nezvan dabogda! Jednom ime Džinda, drugom ime Inda, trećem ime Šumabir. Hajde, Džindo, zemlji Džindiji! Hajde, Indo, zemlji Indiji! A Šumabir u taj gusti vir!

Djevojka krišom gleda željenog momka kroz prste desne ruke i tri puta ponovi: Milo gledaš N ( njegovo ime ) u mene, biser nižeš, za mnom dušu daješ. Elzalif amin veledalin amin. (Informator: Hasnija Ordagić, Livno)

Kada je malo dijete bolesno, prije svega loše spava, stalno plače ili ima povišenu temperaturu, smatra se da ga je neko urekao. Da bi se to otklonilo neka mu žena gasi ugljevlje u posudi sa vodom (obično je to "cijela" odnosno izvorska voda), i u njoj zagasi 7, 9 ili 11 ugljenova. Dok se to radi posuda sa vodom se drži iznad dječijeg tijela. Dok se to radi govori se ova bajalica: Huče buče crn gavran kroz kuću prolićuje Mine line uroke pronosuje Odnese ih preko devet gora, preko devet voda Preko tri hengera mosta. Tu jedna kuca bijela bodaše, bijelu štenad vodaše, tu kamen pršti. Odoše uroci po svijetu ka 'čele po cvijetu iz kamena vrenka kapaše, hajte uroke niz potoke, gdje krava ne riče, gdje vo ne buče, gdje tica ticu jede. Vodom se urečeno dijete umije "na zvijezdu" odnosno prvo mu se umije lice, onda se opere desna ruka pa lijeva noga, a onda lijeva ruka i desna noga. Malo vode dijete popije a ostatak se prolije napolje, na psa," kako bi bilo čvrsto ka...

U bošnjačkom narodu se vjeruje da kada se nekom štuca, onda ga neko spominje odnosno priča o njemu. Vjeruje se ako gladan čovjek štuca da o njemu priča hasum (neprijatelj), a ako sit štuca onda prijatelj. Zbog toga u Velikoj Kladuši govori se ova basma: Ako je prijatelj do mene doš'o, mene obaš'o. Ako je neprijatelj, do mene ne doš'o, mene ne naš'o! ili ova basma: Ko me spominje pao sa kobile, ne bilo mu dosta pao i sa mosta!

Mrena i sva druga oboljenja oka liječila su se bijelim lukom. Opranim rukama očisti se česno nijelog luka i oštrijim vrhom česna povlači se po mreni. Ako je u pitanju neko drugo oboljenje, česnom se povlači po unutrašnjim ivicama kapka sve dok se ne pojave suze, jer se smatrala da će sa suzama izići sva nečistoća. Dok se to radilo izgovarala se ova bajalica: Otud ide koka sa devetero piladi, žutije' nogu. Skočiše na metalju, svu je razgrabiše, na noktima i na nogama. Sabah - kažu bila je. Podne - kažu neka je. Ićindija - nema je. Kad u gaju - tri cure vlače, mrku vunu vlače, bijelu vunu vlače, crvenu vunu vlače, sa mojijeh očiju metalju i krvavicu svlače!

Zemlja zemlju ljubi taraču traži. Šta je tarača? Studena vodica i zelena gorica! Šta je tarača? Studena vodica i zelena gorica.

Djevojka navečer, kad se pojave prve zvijezde na nebu, odabire tri na onoj strani gdje se nalazi kuća njenog dragog i ovako baje: Ja imadoh tri zvijezdice, tri zvijezdice - tri sestrice; jednoj ime Nesanka, drugoj ime Prisanka, trećoj ime Kostolomka. Kojoj ime Nesanka, dabogda mom N ne dala spavati, stalno o meni mislio i kod mene bio! Kojoj ime Prisanka, dabogda moj N mene prisniv'o, ni za kakvu drugu nejmo nikakve misli ni želje! Kojoj ime Kostolomka, dabogda moj N za mnom kosti lomio, ni za kakvom drugom brigu ne vodio.

Hajde, basmice, po Bogu sestrice, ja te posla po ovom papiriću po mog dragog N. Hajde, ne zapiri, ne u kuću, ne u piću, ne u drvo, ne u kamen, ne u mlin, ne u mlinsko kolo, ne u hamajliju, ne u dilbagiju. Hajde, gdje ga sretneš, tu ga lupi tu ga zdupi, i menika povrati, medenijim okom i vučjim skokom, veledalin amin.

Amire, haj' tamo ne doš'o, duši mjesta ne naš'o, kod kuće te čekaju ovce, ljute krvarice, krvlju natopljene, govnom namazane, 'vamo ti je ostala džamija, i u džamija ja sultanija. Crko, puko, seho, veho, dok mi ne doš'o, i mladu ne naš'o, nikad me sa misli ne smet'o, dok se meni ne vratio, amin veledalin.

Ima Sijerma devetoro djece; od devetero - osmero, od osmero - sedmero, od sedmero - šestero, od šestero - petero, od petero - četvero, od četvero - troje, od troje - dvoje, od dvoje - jedno, od jedno - nijedno! Idi, uročice, iz masti u kost, iz kosti u meso, iz mesa u kožu, iz kože u dlaku, iz dlake u visoku planinu, gdje horoz ne pjeva, gdje Ezan ne uči, gdje se ovca ne janji, gdje se krava ne teli, gdje se kobila ne ždrijebi. Idite muke po svijetu, k'o pčele po cvijetu, prslo, rasprslo, u kamen udarilo, u suhi bor, u planinu! Veledalin amin.

Ja uzbrah ove trave, iz bašče hazreti Have, hazreti Hava travu sadila, i sa njom svaki namet i nagaz skidala. Kada koristi ubranu biljku onda stravarka govori: Od majčice zemljice travčica, od mene basmica, a od Boga velikog i dragoga derman i iladž!

Žaldečak, žaldečak sjedi na svoj mjesačak, nani na ručak, sa božijom hazmom a mojom basmom.

Uoči utorka djevojka ovako baje nekom momku: Deknuh rukom u duvar, iskočiše tri džina u nevar, u neznan! Jednom ime Indija, drugom ime Džindija, trećem ime Šumabir. Indiju posla indijskoj zemlji, Džindiju posla džinskoj zemlji, Šumabira posla po mog N; gdje ga nađe da ga snađe, pod nebom, na zemlji. Ako spava da mu spavat ne da, ako hoda da mu hodat ne da! Onda metne ruke na zemlju i kaže: Crna zemljice po Bogu majčice, niti se fatilo tebe ni mene, nego moga dragoga N. Onda hukne na onu stranu gdje mu je kuća i kaže: I njegovih sedamdeset i sedam damara, osamdeset i osam zglavaka. Ja đelsun, ja gebersun, ja betersun, ja divani deli olsun! Nakon ovog bajanja dragi joj mora doći ili se bar pokazati na snu.

Kad koga boli glava, noge ili ruke, tako da mu udaraju žigovi u glavu, ruke i noge, onda kažu, da ima bolest "udarac". Stravarke liječe ovu bolest ovako: uzmu gol nož pa baju: Ako je u NN devet udaraca, devet brataca, neka bude od devet osam, od osam sedam, od sedam šest, od šest pet, od pet četiri, od četiri tri, od tri dva, od jedan - nijedan! Izađi, udarče, iz osamdeset i osam zglavaka, iz sedamdeset i sedam damara, iz glave, iz vrata, iz ruku, iz srca i iz nogu! Govoreći ovu bajalicu udara golijem nožem po glavi, vratu, rukama, nogama. Izađi u zemaljske širine, u nebeske visine, u morske dubine, preko sto polja, preko sto šuma, za devet brda, u pustu zemlju, u neznanu među, gdje pas ne laje, gdje svijeća ne gori, gdje se bešika ne ljulja, gdje lupača ne lupa, gdje sjekira ne kuca! Iziđi u nespomenuto mjesto na Kavdag i u Jablan-planinu!

Uroka devet braće; od devet osam, od osam sedam, od sedam šest, od šest pet, od pet četiri, od četiri tri, od tri dva, od dva jedan, od jedan ne bio ni jedan! Bješte uroci po svijetu k'o pčele po cvijetu, hajte u visoke visine, u duboke potoke, u niske nizine, gdje maša ne zveči, gdje vo ne buče, gdje krava ne riče, gdje ovca ne bleči, gdje koza ne dreči, gdje koka ne kakuće, gdje horo ne pjeva, gdje pseto ne laje, gdje mačka ne mjauče, sad tamo neka je!

Selam alejk, din duvar! Alejk selam, naimaru! Pošalji mi N u nevar; gdi ga najdeš da ga snajdeš, gdi ga stigneš da ga digneš. U perčin ga udri, srce mu izadri, meni ga dovedi! Onda tri puta puhne na onu stranu gdje se nalazi kuća njenog dragog.

Kad je djevojka u bašti, otrgne struk trave, basmeći: Kud god hodam, vratić trgam; za mnom se svila mota ( pogleda iza sebe ), iz usta mi biser kaplje ( pogleda preda se ), sprijeda sam vila, otraga sam mama, ja pomamih sav svijet, i u putu putnika i u sretu sretnika a najbolje svog suđenika! onda puhne niza se.

Djevojka došavši na izvor govori: Selam alejk, studena vodice, i na vodi tri korita zlatna; jedno medno, drugo levdno, a treće ogledno! Umih se mednim ( držeći vode u rukama ), otrh se levdnim, ogledah se oglednim! Onda se pljusne po licu onom vodom i ide kući bez osvrtanja nazad.

Čudnovata vrsta narodnog liječenja jest bajanje koje zauzima posebno poglavlje u narodnoj patologiji. Sama riječ bajanje donekle nagovješćuje, kakvo je to liječenje, jer bajati upravo znači: u sebi nešto mrmljati. One osobe, koje tim bajanjem liječe, zovu se bajalice a obično su to stare, iznemogle i za svaki posao nesposobne žene. Kako ta vrsta liječenja nije časna, te su bajalice obično stare Ciganke, ili ipak ih ima pa i nisu od tog mileta; - vrlo rjetko taj posao vrše i muški. Za onog koji pati, kaže mu se, da mu je bajanje. To su bolovi u prednjim člancima tijela, kao u ruci, nozi, vratu itd, kad od jednom bol nastupi. Narod kaže za ovakve bolove: sijeva mu u nozi, u ruci, u vratu itd. Bajarka se prije ikakvog bajanja prvo raspita za narav bolesti, što se ona na vakat pozvala, jer bi bajanje zastarijelo i onda bi ga bilo teže istjerati. Oba počinje svoja bajanja ovako: Ispruži, recimo, bolesnu nogu bolesnikovu. Uzme u ruku što god od gvožđa, naprimjer, nož, bašliju ili nožice (m...

Mrak mrači, streha njiše, gora puči, voda huči, nebo ječi, zemlja zveči. Nit' mrak mrači, nit' streha njiše, nit' gora puči, nit' voda huči, nit' zemlja zveči, već za plotom moj Alija kleči, od srca ječi, iz srčanih žila, krvljom hrače, niskom šeće. Otud idu sedmeri svati, osmera plemena, devetora roda, pa pitaju moga lijepog Aliju "Šta je tebi lijepi Alija, šta ti tudi ječiš?" Odgovara lijepi Alija -"Ne pitajte sedmeri svati, osmera plemena, devetora roda. Eto tamo lijepe N., u brdo me uvela, u nit me uplela, brdom me zbija, sve mi moje kosti sliva, sa božijom moći a mojim sepom.

Bošnjaci vide, kako sam to već spomenuo, u bolesti kaznu božiju. Oni vjeruju i to, da duše umrlih zlikovaca, hrđavi vjetrovi (koji raznose ospice i druge osipe) ili zli džinovi ulaze u čovjeka i da ga muče i slabe. Ko lijek služi bajanje, a bajalica je ko neka vrst liječnika. U jednoj staroj pjesmici iz godine 1069. po Hidžretu veli se: Bajanja ima mnogo, Što liječe od vjetrova; Njima ti se, brate, služi, Jer bolesti riječ (mudra) l'ječi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1903.godina, Sarajevo.

Kad momak često dolazi curi pod pendžer, drugovi ga obično zadirkuju onom poznatom: „Da nije grah popuc'o?“. Ovom šalom hoće da mu predbace kako to što ga toliko silom vuče djevojci nije ljubav, nego  da mu je djevojka nabajala. Momci u to, razumije se, puno ne vjeruju i sve što im se spomene o bajanju odbijaju na šalu ali bajanje zaista postoji. Bajanje je staro narodno umijeće koje gaji ženski svijet. Ono ima svrhu da pribavi i ostvari one želje koje se naravnim putem ne mogu ostvariti. Ako djevojci zapne za oko koji momak, a ne moža ga nikako drugačije primamiti, ili ako je počne izbjegavati dragi koji joj je srcu omilo, onda zaziva u pomoć bajanje. U bajanju traže lijeka i udate žene koje muž napusti ili zanemari ili im je zao i okrutan. Ako se bajalica desi vješta svome zanatu, uspjeh ne može manjkati. Momak, gonjen nekom nepoznatom podmuklom silom, počinje obilaziti djevojku, šta više i ženi se njome, a muž se vraća ostavljenoj ženi ili biva bolji – već prema slučaju i namjen...

Dok mašicama dodiruje mjesta na tijelu na kojima bolesnik osjeća bolove ili iznenadne žigove stravarka te pokrete prati ponavljanjem ove basme: Šta si bolov'o - odbolov'o si, šta si mučio - odmučio si, sve ti otišlo niz goru niz vodu, u hladne stijene, tamo gdje se ne ore, gdje se drvo ne sječe, gdje svrake ne kreče, divljoj babi pod oklagiju, divljem didu pod ponjavu, divljem konju pod kopitu, i u džehenemsku vatru, amin veledalin od Boga amin!

Ćuhum ćuti, jelu leti, ala jati još kusati, ejim bejim kuhuvejim, hamdu valah kulhuvelah.

Idem putem zlato motam na srebreno vreteno na paunovo pero, ko me sretne, ko me vidi da se ibreti i čudi gdje je ova vila do sad bila? Na glavi mi je mladi mjesec da obasjam, po licu šećer da zasladim, na usnama med da razgalim, na grudima sunce da ugrijem a po kosi zvijezde da zabljesnem; seljaka u selu, građanina u gradu, na mejdanu vojnika a najviše svog suđenika. Amin veledalin od Boga amin!

Ja drmam strehom, streha mrakom. Zemlja ječi, nebo zveči, Rasim na đubretu čuči. Đe ga nađe da ga snađe, udrile ga drvene harabije, tatarske kandžije. Prije meni dokas'o nek se opas'o. Crko, puko, čatlajis'o dok meni ne doš'o, dok mene ne vidio, dok sa mnom ne progovorio. Hu đevzuruhu.

Put puca, kamen frca, trava vehne, gora sehne, nit trava vehne, nit gora sehne, nego za mnom moj N., ludi i vehne! Ni za kim ne ludio, ne vehnuo, samo za mnom N.ludio, veho! Crko, puko dok mi ne doš'o i mene ne naš'o. Nikad me iz misli ne smet'o dok mi ne doš'o, amin veledalin.

Ja ovu kahvu pijem i namjenjujem u ime hazreti Fatime i hazreti Alija, njihovog dina i imana, božijeg znanja, i ovog fildžana, na "to i to" ( kaže se tema/pitanje za koje će se falati ). Onda se puhne u fildžan i on se preokrene, pa se na njegov vrh stavi desni kažiprst i prouči sura Ihlas.

Sa božijim bismiletom i mojim sepom, što je tebi neko napravio N od majke N, ja sam za tebe poništio uz pomoć Jedinog, i što su dvoje protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć dvoje - Adema i Have; i što su troje protiv tebe napravili, ja sam poništio uz pomoć trojice - Džibrila, Mikaila i Israfila; i šta su četvero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć četiri knjige Tevrata, Indžila, Zeburi i uzvišenog Kur'ana; i šta su petero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć pet namaza; i što su šestero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć šest dana; i šta su sedmero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć sedam nebesa; i šta su osmero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć osam nosioca prijestolja; i šta su devetero protiv tebe napravili, ja sam za tebe poništio uz pomoć deset plemenitih i pobožnih, sa deset sam sve na tebi poništio i završio. Kaf Nun Kun! ( prema kazivanju hodže Rošića, ...

Grah grahti, sol prašti, grah puca, sol frca! Kako ovaj grah puca, kako ova sol frca, tako neka srce Edvina puca: dok mi ne doš'o, dok me ne pronaš'o, dok sa mnom ne englenis'o, sa božijom moći, mojim sepom, veledalin amin!

Na listu sedefila zaspala vila, sa nje se na me prosulo zlato, srebro i svila. Zlato me pozlatilo, srebro očistilo, svila obavila a vila blagosila da budem zdrava i cila, svakom najdraža i najljepša bila, akobogda amin od Boga amin! ( Kazivala Fatima Dizdarević, Maljevac ) Nakon što se okupa djevojka nalije u posudu mlake vode sa kojom će se obliti no prije toga ulije si malo vode u usta i dok je drži u ustima ponovi u mislima devet puta suru Ihlas. Onda vodu iz usta izlije u posudu, u nju doda stručak sedefila i tri puta ponovi ovu basmu. Nakon toga puhne u vodu i oblije se njome po glavi tako da se vode cijedi niz lice i tijelo. Stručak sedefila se poslije toga baci napolje, negdje gdje se ne gazi, najbolje u živicu.