Spašeno od zaborava

Staro bosansko proročanstvo nagovještava kako će na 40 godina prije Kijameta (Sudnjeg dana) sa Zemlje nestati ovaca, pčela i pšenice, triju dženetskih darova. Unatoč tome što se naučno-istraživački podaci o počecima kultivisanja pšenice i pojavi kruha još uvijek nadopunjavaju pred novim spoznajama mi ipak danas imamo dovoljno relevantnih činjenica da stvorimo vrlo jasnu sliku o genezi i evoluciji najvažnije namirnice čovječanstva. Prema Wikipediji "pšenica (Triticum spp.) je vrsta žitarice koja potječe sa područja Levanta i Bliskog istoka. Arheološki nalazi navode da se pripitomljavanje pšenice prvi put desilo u područjima poznatim kao "Plodni polumjesec". Uzgoj pšenice se počeo širiti izvan "Plodnog polumjeseca" tek nakon 8000 p. n. e. Jared Diamond je proučavao širenje kultiviranih sorti dvozrne pšenice započetih u "Plodnom polumjesecu" približno prije 8800 p. n. e. Arheološke analize divlje dvozrne pšenice pokazale su da je ona prvi put kult...

Pšenica je oduvijek kao sjeme života upoređivana sa ženom, čemu svjedoči poduži spisak božanstava kojima je bila posvećena, što samo po sebi stvara zaključak, da su se od najranijeg doba proizvodnjom kruha tradicionalno bavile žene. U pojedinom mitovima zrna pšenice su suze Velike Majke, koja njima blagosilja zemlju i omogućava hranu svojoj djeci. U drevnoj Mezopotamiji boginja pšenice je Ašnan, kod Sumerana boginja Nidaba, koja je također bila i božanstvo pisanja te zaštitnica grada Ereša. Prema grčkim mitološkim predajama sve žitarice bile su posvećene Demetri, dok je kod Rimljana tu povlasticu imala Cerera. Egipćani su slavili Tenenet boginju hljeba ali i poroda. Kult pšenice nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu. Naime, rimski historičar Plinije navodi da su i naši preci Iliri obožavali neku neimenovanu boginju kojoj su žene prinosile na dar snopove žita. Na europskom kontinentu hljeb je još prije 3000 godina svoje centralno mjesto u vjerskim svečanostima zasluženo stekao zbog...

"A drugi reče: ''Ja sam sanjao kako na glavi kruh nosim, koji su ptice kljuvale!''                                                                                         Kur'an, sura Jusuf Među lingvističarima se pretpostavlja da bosanski naziv kruh dolazi od arapske riječi khubzte, koja je permutacijom, poput mnogih drugih orijentalnih pojmova, prilagođena lakšem izgovoru. Još jedan dobar primjer je perzijski naziv Bagha od kojeg je permutacijom nastala naša riječ sa istim značenjem - Bog. Osim te imenice u bosanskom jeziku koriste se i neki druge popu...

No, prije nego li se posvetimo adetima vezanim za ovu osnovnu namirnicu, neophodno je iznijeti bar nekoliko folklornih vjerovanja o samoj pšenici, jednom od tri sveta dženetska dara. Po svjedočenju Hasibe P., iz Velike Kladuše, vitalne i dugovječne starice, ona nikada u životu nije posjetila doktora. Još kao mlada preuzela je od svoje svekrve običaj da prilikom svakog klanjanja u posudu stavi po jedno zrno pšenice. Kada ih skupi tačno 100 ona se okupa pa onda u onu posudu sa zrnevljem nalije mlake vode i oblije se njome. Pošto se obuče zrnevlje pokupi sa dna kade i baci pticama da pojedu. Još jedno zanimljivo kazivanje o čudesnim moćima pšeničnog zrna doznao sam, i naravno zapisao, prije nekih dvadeset godina od gospođe Rasime L., unuke aktera ove istinite priče. Naime, u toku Drugog svjetskog rata usljed čestih granatiranja stradavala je domaća stoka, naročito ovce na pašnjacima. U to vrijeme neimaštine i oskudice takav gubitak je bio neizmjerno težak za brojne familije. Po savjet...

Sol i brašno su neodvojivi jedno od drugog u tradiciji našeg naroda gdje su uzdignuti na božanski pijedestal na što nas uostalom upućuju mnogi ritualni postupci. Na izvjestan način u narodnoj religiji sol predstavlja nebo a hljeb zemlju. Naime, kako bi otjerale nevrijeme, a posebno tuču ili grad, stare žene iznose metalni sadžak napolje (koji stoji u pećnici), preokreću ga naopako i na njega stavljaju kašiku soli. Tragom te pretpostavke naišao sam u svom istraživanju i na sljedeću fal-basmu krajnje zanimljivog sadržaja u kojem se kroz imenovanje hazreti Fatime, supstituta Velike Majke, povezuju (zaklinju) sol i hljeb: Hazreti Fatime, tako ti zemlje, tako ti neba, tako ti soli, tako ti hljeba, pomozi tome i tome da mu se ispuni želja. Međutim, u bogatoj tradiciji koju vijekovima njeguje i baštini naš narod evidentirani su i pojedini primjeri gdje se izbjegavalo spajanje soli i hljeba u jednu komponentu. Glasnik Zemaljskog Muzeja u Sarajevu svojevremeno je objavio kratki etnološki ra...

Prema klasičnom shvatanju sve ono što se smatra svetim i božanskim omeđeno je razno-raznim tabuima, kako bi se i na takav način naglasila važnost onoga prema čemu se iskazuje duboko poštovanje. Kad se za sofrom započne neka rasprava, a posebno pravdanje, onda onaj ko se brani upire rukom u kruh i govori: "Tako je bilo ovoga mi lipog božijeg nimeta!". Vjerovatno zbog svog božanskog statusa oduvijek se smatralo velikim grijehom gaziti po krušnim mrvama a jedna od kazni je i mogućnost da se "ograjiše" ili  "nagaziti" tojest tjelesno i umno oboli. Svetost pšenice i hljeba kao finalnog proizvoda ogleda se i u narodnom vjerovanju kako se ne smije tresti (drmati) sofra pošto nju drže meleci. U Cazinskoj krajini ogromno poštovanje prema sofri ogleda se i u običaju tjeranja od sofre onoga ko mi se za vrijeme objeda smijao ili rugao. Domaćin bi ga potjerao riječima: "Bježi mi od sofre ćafiru i dušmaninu!" U Bosni i Hercegovini se od davnina vjeruje da ...

Mišljenja sam da i onaj poznati bosanski ritual tjeranja zle kobi ili sudbine kucanjem u drvo zapravo ima svoje porijeklo u antičkom običaju domaćica da provjere je li hljeb u rerni pečen. Naime, one bi savijenim kažiprstom kucnule po površini (kori) pa ako bi začule zvuk kao da je šupalj - hljeb je pečen. Kako su pšenica i somun u našem narodu povezani sa svetim i božanskim odnosno samim Bogom kucajući u tvrdu površinu imitiralo se upravo kucanje u koru hljeba tojest signalizirala želja za božijom zaštitom. Vjerovatno zbog tog razloga “ne valja” okretati kruh naopako, na koru, jer to predstavlja bogohuljenje te povlači za sobom adekvatnu kaznu odnosno sluti na zlo i siromaštvo. Kruh je zbog svega do sada napisanog istinski simbol božije nafake. Mladenka u kuću ulazi noseći pod jednom rukom Mushaf  a pod drugom hljeb. Čime se zapravo jedno izjednačuje sa drugim po svojoj važnosti. Također, u bošnjačkim svadbenim adetima mladenci "lome pogaču" i tom prilikom se gleda kome ...

O kruhu egzistira mnoštvo vjerovanja koja su u svojoj osnovi divinacijska pošto uvijek predviđaju buduća dešavanja. Sasvim sam siguran da u cijeloj BiH nema tog mjesta u kojem ne postoji barem nekoliko "krušnih praznovjerica". Većina njih je identična sa vjerovanjima bližih ili daljnjih mjesta i gradova, mada svakako postoje i neka lokalna. U Velikoj Kladuši se, na primjer, vjeruje da su mladić ili cura koji puno mrve kruh dok jedu nesretni u ljubavi. O takvim i sličnim folklornim promišljanjima ponešto je zapisao Tomo Dragičević (Narodne praznovjerice, GZM, Sarajevo), pa navodim ona koja su usljed modernizacije načina źivota skoro potpuno zaboravljena. Kad se hljeb jede, pa se ponese u usta komadić i pane na zemlju, vele, da mu je neko u rodu gladan, isto i kad zalogaj iz usta ili kašike iz ruke na zemlju pane. Kad hljeb neće da nadođe (ukisne), znak je, da će neko u kući umrijeti. Kad se hljeb lomi, ne smije se kora okretati unutra kad se komadi meću na siniju, jer je...