Veliki je grijeh rugati se nosu

Narod priča kad je Allah naumio stvoriti prvog čovjeka pozvao je meleka Džibrila i rekao mu:" Kako ćemo jaratisati čovjeka, moj meleku, da nam bude najljepši i najpribraniji od svih stvorenja? Hajde, reci svim melecima, da svaki namjesti kako mu se čini najbolje po jedan insanski suret (ljudski kip) i da nam ga donese, pa koji nam se učini najljepšim, onog ćemo oživjeti". Džibril brzo naredi svim melecima da izvrše ono što Bog hoće, i kad oni to učiniše, svaki od njih donese pred lice Gospodara svoj suret, onako kako je zamislio i napravio ljudski lik. No, niti dragom Bogu niti Džibrailu nijedan suret se nije dopao. Osobite ljepote nije bilo ni na jednom od njih. Tada se Allah i njegov vjerni melek dosjetiše da sami, između sebe, izvajaju suret i složiše se da ako mu na lice metnu nos, biće svakako najbolji i najljepši. Kad oni tako napraviše odmah su vidjeli da mu on jako dobro pristaje. Allah tada reče i odredi da od sada čim žena zazbabni (ponese plod u svojoj utrobi), prvo će mu se zametnuti nos, a onda sve ostalo. Zbog toga i jeste veliki grijeh rugati se nečijem nosu. Bolje se, tvrdi narod, narugati bilo čemu drugom sto puta, nego nosu jedan put, pošto se on Allahu i njegovom vjernom meleku najviše od svega na čovjeku svidio.