Lijepi ružnoj, lijepa ružnom

Prema predaji kada je Bog stvarao svijet podari čovjeku moć govora a ostalim stvorenjima različite glasove. Samo ostade jedna ptica, koja ponizno pristupi Stvoritelju, i ponizno ga upita treptajući očima i klimajući glavom, kakav će ona imati glas. Bog se u tom trenu zamisli, jer je već podijelio glasove svim stvorovima i ne imajući ni jedan za nju, reče joj: " Tvoj glas od sada će biti da jedino vičeš "Lijepi ružnoj, lijepa ružnom!". I od tog vremena se događa da lijepi uzme ružnu i lijepa ružnog. A prije toga je uvijek lijepi muškarac uzimao istu takvu ženu, a ružna osoba ženila je ružnu, a nakon ovog događaja sve ide pomiješano.

Mnogi kraljevi i carevi, a i običan narod, bili su kivni na tu pticu, pa su je posvuda tražili u namjeri da je ubiju, ali sav im je trud bio uzaludan, pošto ona obitava negdje u sedamdeset i sedmom carstvu, u zemlji sretnoj i čestitoj, gdje i po danu i noći sija Sunce i gdje ljudi žive najmanje po sto godina.