Džinska kola ili ona vilinska od davnina su poznata kao energetski vrtlozi prepuni negativne energije koja, ako dođe u doticaj sa ljudskim tijelom, može izazvati niz tegoba. Narod vjeruje da spiritualna bića, ukoliko ih se na bilo koji način uznemirava, mogu da prostrijeljele svojim pogledom i uzrokuju ozbiljne zdravstvene, posebno psihičke, probleme nekoj osobi. Nagaza (ograma) još je jedna vrsta nadnaravne opasnosti koja kod čovjeka može izazvati simptome slične uroku, među kojima je posebno naglašena uporna glavobolja praćena sa slabosti tijela. Ako bi posljedice takvog susreta liječio hodža onda bi on pisao tri zapisa; prvi zapis se potopi u flašu vode, koju bolesnik pije, a drugi zapis u kantu sa vodom za kupanje. Treći zapis je u formi hamajlije i njega bolesnik nosi uza se, obično oko vrata ispod odjeće. Pomoć se također tražila i kod stravarke koja mu saliva olovo, i dok se ono topi u kašiki na vatri, tihim glasom govori:
Poletjelo devet vila,
sa devet oblaka,
sa devet planina,
sa devet gora,
sa devet mora,
sa devet polja,
sa devet raskršća,
sa devet izvora,
sa devet stijena,
sa devet sedefila,
putem pjevale, kolo igrale,
put im Ahmed presjekao, vile rasrdio.
Pogodiše ga strijelama u glavu,
u srce i noge,
sa crnom zemljom sastaviše,
Ahmeda razboliše.
Ahmed zaviče:"pomagaj Mujo,
pomagaj Halile,
ustreliše me, braćo, vile!".
Kad to vile začuše
od straha svaka svoju strijelicu vadi,
Ahmeda liječi i ozdravi.
Od devet vila i strijela,
sa mojom basmom
a božijom hazmom, na Ahmedu
ostade osam, od osam sedam,
od sedam šest, od šest pet,
od pet četiri, od četiri tri,
od tri dvije, od dvije jedna,
od jedna - nijedna.
Od moje ruke, basmi i olova - sevap,
a od Boga iladž, hair i derman, amin!
U ruralnim područjima bio je često prakticiran ritual salivanja olova nad rubcem. Kada bi neku ženu često bolila glava ona bi poslala po dijetetu svoj rubac kod neke lokalne stravarke da joj nad njim "salije zrno". Stravarka bi premotala mahramu da dobije izgled trougla i onda na nju stavila posudu sa vodom. Dok bi salivala rastopljeno olovo svaki put bi pomjerila posudu niz rubac gledajući da zadnji, treći put, bude na samom kraju. Žena bi tu mahramu nosila bar tri dana na glavi, dok je ne prođe glavobolja.
Poletjelo devet vila,
sa devet oblaka,
sa devet planina,
sa devet gora,
sa devet mora,
sa devet polja,
sa devet raskršća,
sa devet izvora,
sa devet stijena,
sa devet sedefila,
putem pjevale, kolo igrale,
put im Ahmed presjekao, vile rasrdio.
Pogodiše ga strijelama u glavu,
u srce i noge,
sa crnom zemljom sastaviše,
Ahmeda razboliše.
Ahmed zaviče:"pomagaj Mujo,
pomagaj Halile,
ustreliše me, braćo, vile!".
Kad to vile začuše
od straha svaka svoju strijelicu vadi,
Ahmeda liječi i ozdravi.
Od devet vila i strijela,
sa mojom basmom
a božijom hazmom, na Ahmedu
ostade osam, od osam sedam,
od sedam šest, od šest pet,
od pet četiri, od četiri tri,
od tri dvije, od dvije jedna,
od jedna - nijedna.
Od moje ruke, basmi i olova - sevap,
a od Boga iladž, hair i derman, amin!
U ruralnim područjima bio je često prakticiran ritual salivanja olova nad rubcem. Kada bi neku ženu često bolila glava ona bi poslala po dijetetu svoj rubac kod neke lokalne stravarke da joj nad njim "salije zrno". Stravarka bi premotala mahramu da dobije izgled trougla i onda na nju stavila posudu sa vodom. Dok bi salivala rastopljeno olovo svaki put bi pomjerila posudu niz rubac gledajući da zadnji, treći put, bude na samom kraju. Žena bi tu mahramu nosila bar tri dana na glavi, dok je ne prođe glavobolja.