Prije nego li će Allah stvoriti čovjeka, svoga roba, svaki dan bi ga napastvovao jedan šejtan, zapitkujući ga sad ovo, sad ono. A što bi god Bog u danu stvorio, to bi šejtan - nalet ga bilo! - noću pokvario. Allah mu je to dozvolio, da razvali sve ono što bi napravio, samo da čovjek bude što prikladniji i ljepši kada ga na kraju završi. Kad je na koncu oblikovao ljudsko tijelo, i napokon bio zadovoljan svojim stvaranjem, Allah ga nije htio oživjeti tri godine, nego ga je prislonio uz jednu sevliju (čempres). To je kod šejtana probudilo veliki interes i radoznalost jer nije znao šta će sada biti. Svaki bi dan dolazio do čovječijeg tijela i kuckao po njemu prstom, pa kad bi došao do glave, običavao je kuckajući po njoj govoriti:" Ova glava neće biti prazna". Pune tri godine svaki dan bi dolazio i tako govorio. Kad je već bilo na izmaku treće godine, Allah oživi čovjeka. Čim je insan oživio, odmah mu Bog reče da sa onim stvorem koji mu prvi dođe, a ne bude mu se htio predstaviti i kazati ime, nikako ne druži i od njega da ništa ne uzima. U prvo vrijeme čovjek se toga tvrdo držao i odolijevao, no, malo pomalo poče da gubi volju za tim. Jednoga dana šejtan poče oko njega oblijetati i obenđija ga svojim šejtanlucima i čovjek započne sa njim razgovor. Istog trena šejtan si prisvoji lijevu stranu čovječiju i uspenje mu se na lijevo rame, i od tog dana sjedi nepomično na ramenu svakog čovjeka, po cio dan i noć. Allah, da pomogne svom robu, pošalje svoga meleka i ovaj se uspenje na desno rame. Zato svaki čovjek ima na desnom ramenu meleka a na lijevom šejtana. Meleć ga uvijek na dobro navraća, a šejtan na zlo. Jao onome ko bude šejtana slušao i sa njim se slagao.
Proricanje uz pomoć 41 zrna bijelog graha u Bosni i Hercegovini se naziva b acanje graha, falanje u grah ili ogledanje u grah . Osoba koja se bavi proricanjem naziva se faladžinica , ako je u pitanju žena, ili faladžija ako je ta osoba muškarac. Sama riječ falanje potiče od perzijske riječi fal što znači slutnja ili nagovještaj. Proricanje uz pomoć zrna graha ( favomancija ) je dio tradicije ove zemlje i smatra se da zapravo potječe još od Ilira, koji su umjesto zrna graha koristili kosti ptica, bacajući ih na tlo i prema zauzetom položaju određivali sudbinu. Zanimljivo je napomenuti kako još uvijek u Bosni postoje pojedinci koji bacanjem zrna graha na pod određuju sudbinu prema položaju zrna graha. U bosanskoj tradiciji proricanje sa zrnima graha pripisuje se hazreti Fatimi, kćerki božijeg poslanika Muhameda, koja se ovom mantičkom vještinom bavila tajno pazeći da Muhamed ne sazna za to. No, jedne prilike, Muhamed je ušao neočekivano u njenu sobu, baš...