Preskoči na glavni sadržaj

Poželjna i nepoželjna djevojka

Pod uticajem promjena socijalnih uvjeta življenja mjenjala su se i neka društvena shvatanja, posebno ona usko vezana za izgled i ponašanje žene u bosanskom društvu. No, neka mjerila unatoč tome su ostala sve do današnjih dana. U prošlosti, na primjer, žene dlakavih nogu smatrane su oličenjem vatrenenosti i erotičnosti, no narod nikada nije tolerisao dlake na ženskom licu, posebno iznad usta, i takve žene su nazivane "muškare" a ponekad i vješticama.

Najveća želja svake bosanske djevojke je bila da se uda „na vrijeme“ i ona je bila svjesna da ta težnja uvelike ovisi o njenom izgledu ali i ponašanju. Mnoge od njih su u prošlosti, u namjeri da sklope brak, prikazivale se drugačijim nego što inače jesu odnosno glumile bi da su brze i vrijedne pa je u narodu nastala sljedeća izjava:" Dok se ne uda u nogama joj letić a u jeziku grč (šut), a kad se uda, u nogama grč a u jeziku letić".

Naravno, iako se od nevjeste očekivalo da zna "gdje joj je mjesto u kući", u narodu se oduvijek gajio oprez prema šutljivim osobama, jer nedostatak socijalne inteligencije oštro se kosio sa tradicionalnom bosanskom gostoljubljivošću i druželjubivošću. ("Ko svakim lijepo i Bog će sa njim postupati lijepo", "Jezik je insanu najveći prijatelj ali i najveći dušman"). No, za djevojku ili snahu nije bilo preporučljivo da bude odviše otvorena i komunikativna, a posebno u davanju komentara, pa se oduvijek savjetovalo kako je bolje za ženu kad ima šta loše kazati da popije malo vode i drži je u ustima što duže, da bi manje pričala, "jer od šutnje neće zaboliti glava". No u ruralnim sredinama temperamentna i ljutita djevojka, iako nezgodne naravi, smatrala se vrijednom pa je bila poželjna za brak. ("Ljuta kobila vršaj vrše").


Sve što se u narodnom opisu djevojke ili općenito neke osobe nazivalo sojli bilo je garancija kako je ta žena ili muškarac od dobre familije i gena. Kućni odgoj ali i ponašanje roditelja, posebno majke, bio je jedan od ključnih pokazatelja kakva je njena kćerka. Narod je stoga tvrdio u prošlosti ako je mati dobra, da je i djevojka dobra. Međutim, ima i drugačijeg mišljenja što demonstriraju i pojedine narodne izreke poput ove:" Od dobre kobile more biti hrđavo ždrijebe, a od hrđave kobile dobro ždrijebe". Smatra se da od loših roditelja često budu dobra djeca jer u siromaštvu i lošim familijarnim odnosima djeca prije sazriju i shvate život ozbiljnije od svojih vršnjaka koje roditelji maze i brinu se za njihove potrebe.

Kod odabira buduće supruge svom sinu roditelji su obraćali pažnju na mnoge fizičke ali i karakterne odlike neke djevojke. Naravno, nije se gubila iz vida ni spoznaja o materijalnom ili imovinskom stanju njene familije. No, ono što je sasvim sigurno zanimljivije od uobičajne potrage za prikladnom nevjestom jeste narodno poimanje ženske ljepote, o čemu najbolje svjedoči slijedeći pravilnik:


Kosa

U narodu se smatra kako crna takozvana ilirska kosa, duga i lijepo počešljana, otkriva da je njena vlasnica pohvalne naravi. Ima li plavu (žutu) kosu djevojka je vrijedna ali ljutita, kao i ako neka osoba, muška ili ženska, kovrčave kose. Temperamente osobe se isto tako, prema narodnom vjerovanju, rađaju utorkom. Kratka kosa nije kod ženska nikada bila poželjna ma koliko ta djevojka bila lijepa, nije se smatrala dostojnom da se uda za sina iz neke bolje familije. Takva se djevojka zvala pogrdno "muškara".

Čelo

Djevojka široka čela smatrala se inteligentnom, ona je po narodnom sudu mudra i od dobre familije (soja).

Obrve

Tanke lijepe crne obrve predstavljaju dobre gene i odgoj, dok povezane (srasle) obrve otkrivaju da je ta djevojka ljute naravi ali i nesretna, te nije bila poželjna za brak. Rijetke obrve znak su da je djevojka dobra i da će rađati mušku djecu, a ako su joj guste obrve žensku " jer imade bolji ćejf".


Oči

Crne oči su lijepe, zelene ružne, često se smatraju i urokljivim, plave ukazuju na veselu i osjećajnu narav dok djevojka šarena oka odnosno smeđih očiju označava vatrenu (temperamentnu) narav i razmaženost pa čak i sklonost nemoralu. Po boji očiju napravljeno je rangiranje; ona sa crnim očima je najpoželjnija za brak, djevojka sa smeđom očima spada u srednju kategoriju dok ona sa zelenim očima pripada u zadnju kategoriju. Za djevojku sa zelenim očima se tvrdilo da ne može imati djece. "Djevojka crnih i smeđih očiju gleda jednom u momka a dvaput preda se, a djevojka zelena i šarena oka gleda dvaput u momka a jednom preda se".


Nos

Za nos se u bošnjačkom narodu vjeruje kako ga je Allah najteže načinio stvarajući prve ljude te je veliki grijeh rugati se nečijem nosu. Isto tako, u narodu se običava reći - koliki nos toliki ponos! Za djevojku velikog nosa sa širokim nozdrvama narod je vjerovao da nije dovoljno inteligentna. Djevojka koja ima tanak nos blage je ćudi dok ona koja ima zakovrčen odnosno mali nos vrlo je ljutita.

Usta

Velika usta su ružna i nepoželjna, i govore najviše gluposti dok mala usta mogu lijepo pjevati, vizualno su ugodna oku i pokazatelj da je djevojka od dobre familije. Tanke usne otkrivaju djevojku koja je izbirljiva u hrani, i ona često ima o sebi visoko mišljenje. Uglavnom su tvrdoglave. Debele usne, posebno kod žene, smatraju se ružnim i još uvijek se pogrdno za tu osobu u narodu kaže "da ima usta ista kao vagina od kobile!". Zapravo, narod u opisu niti ne koristi naziv usne već gubice, što je naziv za životinjska usta, posebno ona konjska. Djevojka debelih usni je popašna odnosno nepromišljena, kažu u narodu "da su u nje gubice k'o papuče!". No, unatoč tome vjerovalo se ako su djevojci usne debele da će biti plodna odnosno sretna u djeci, dok ako su tanke otkrivaju probleme sa plodnošću, sklonost gubitku djeteta ili općenito nesretnim.


Zubi

Nekad su rjetki i sitni zubi kod neke djevojke smatrani lijepim dok su veliki smatrani prostačkim. Ona djevojka koja ima razdvojene prednje zube smatralo se da je sklona debljanju i gojaznosti.

Uši

Male uši su znak sreće i pokazatelj da je djevojka od dobre familije. Ako su sastavite i velike nesretne su dok su klempave uši za djevojku velika sramota.

Brada

Okrugla mala brada je sojli, dok je brada sa crtom, podjeljena na dva dijela ružna i nesretna.

Lice

Okruglo, bijelo i rumeno lice je lijepo, duguljast oblik lica nije poželjan kod djevojke "jer brzo ostari" čim dijete rodi.
Rupice na obrazu takozvane smijavice smatrale su se znakom izvanredne ljepote, pa su majke svojoj djeci čim se rode imale naviku pritiskati obraze prstima da ostanu te rupice. Bradavica na licu smatrala se znakom sreće.

Vrat

Dug i tanak vrat je lijep, dostojan ogrlja (nakita), kratak vrat nije se smatrao lijepim.

Grudi

Velike grudi kod djevojke predstavljale su dobru pasminu (gene) i označavaju idealnu predispoziciju da ona postane dobra majka i rodilja. Male i čvrste grudi smatrale su se lijepim, mlitave grudi su bljuzgave; široke grudi su u djevojke sojli a sastavljene ne valjaju.

Ruke

Tanki dugi prsti su sojli, kratki prsti i debele ruke nisu.

Struk

Djevojka tanka, visoka struka je sojli, a ako je debela onda je lijena. Ako joj nema od tkanice do pod pazuho pedalj, nemoj je uzeti/oženiti, nesretna je i nije kućanica.

Bokovi

Veliki kukovi su u lijene djevojke "dobri za tovara", a srednji i obli su odlika spretne i sojli djevojke.

Noge

U koje je djevojke dus-taban (ravno stopalo), ne vodi je kući, jer je nesretna. Međutim, treba naglasiti kako se u bosanskom narodu svaka osoba sa dus-tabanom smatra nesretnom, i loš predznak ju je sresti. Djevojka visoka na nogama, koja ima duge noge, je blentava, ona debelih nogu spora, raja za takvu običava reći:" vuče ih k'o klade" - dok je djevojka tankih nogu hitra kao vila. Zbog tog vjerovanja se među bosanskim narodom ukorijenila izreka:" Ne bježi od krave tankoroge ni od djevojke tankonoge!".

Popularni postovi s ovog bloga

Bosanska zrna sudbine - falanje u grah

Proricanje uz pomoć 41 zrna bijelog graha u Bosni i Hercegovini se naziva b acanje graha, falanje u grah ili ogledanje u grah . Osoba koja se bavi proricanjem naziva se faladžinica , ako je u pitanju žena, ili faladžija ako je ta osoba muškarac. Sama riječ falanje potiče od perzijske riječi fal što znači slutnja ili nagovještaj.   Proricanje uz pomoć zrna graha ( favomancija ) je dio tradicije ove zemlje i smatra se da zapravo potječe još od Ilira, koji su umjesto zrna graha koristili kosti ptica, bacajući ih na tlo i prema zauzetom položaju određivali sudbinu. Zanimljivo je napomenuti kako još uvijek u Bosni postoje pojedinci koji bacanjem zrna graha na pod određuju sudbinu prema položaju zrna graha.   U bosanskoj tradiciji proricanje sa zrnima graha pripisuje se hazreti Fatimi, kćerki božijeg poslanika Muhameda, koja se ovom mantičkom vještinom bavila tajno pazeći da Muhamed ne sazna za to. No, jedne prilike, Muhamed je ušao neočekivano u njenu sobu, baš...

Ne diraj ptičiju nafaku!

Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji. Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo. Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti. Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti. Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva. Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede. Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da ...

Tako ti je pao grah!

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji. Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zati...