Zbog želuca izgubiti džan

U postupku liječenja strune prema kazivanju želudarica i stravarki moglo se zaključiti kako se ono odvija u tri ili četiri etape. Prvi zadatak je detektirati stanje bolesnika odnosno da li je njegov problem produkt pomaknutog želuca. Bez toga nema niti uspješnog liječenja. Potrebno je da bolesnik leže na leđa te da mu se makne odjeća sa stomaka a želudarica stavi srednji prst u pupak, ali tako da su kažiprst i domali prst odvojeni od njega. Prvi put srednji prst se stavlja u horizontalnom položaju a drugi put u vertikalnom, kako bi iz oba smjera osjetila želudac. Naime, ako se pulsiranje  osjeća na pupku pod velikim prstom tada bolesniku nije želudac pomjeren. Ukoliko je struna onda se pulsiranje damara opaža lijevo ili desno, gore ili dolje od pupka, tojest pod kažiprstom ili domalim prstom. Ili se pak pulsiranje damara ne osjeća nigdje. U tom slučaju se vjeruje da je želudac zalijepio se na kičmu.

Isto tako, pregled se može obaviti i opipavanjem ručnog mišića, ispod pazuha ili palca, naime, ukoliko tu puno damar lupa onda čovjek ima problem sa strunom želuca. Pojedine želudarice ako napipaju na lijevoj ruci bolesnika, između palca i kažiprsta, malenu kuglicu sigurne su da je u pitanju struna. Onda tu kuglicu nježno masiraju sve dok je ne „razbiju“, što je najvažniji korak u tretmanu liječenja.



Evidentno je prema kazivanju narodnih ljekara da se problem sa želucem može javiti naglo i agresivno, praćeno sa velikim bolovima, ili postepeno i tiho, kroz jedan duži period, kada je potrebno pažljivo analizirati prisutne simptome i uspostaviti pravilnu dijagnozu. Nerjetko, bol u predjelu želuca je toliko jaka da bolesniku nije ni potrebna navedena provjera stanja pošto je ona očita. U svom etnološkom radu“ Lijekovi i liječenje u muslimana Male Kladuše“ objavljenom u časopisu Behar 1992.godine (Zagreb, brojevi 1/2) dr. Husein Džanić je zapisao: „Želudac (trbuh), kad zaboli, onda insan se savija i krči ko sapeti teljig (rukohvat od pletene košare), a ispreo očiju mu svitle svitlaci. Kad njekog često i jako boli želudac kažemo da ga je strunio Bože nedaj, da to bude nastup od čega se može i džan izgubiti.“

U slučaju da je bolest nastajala vremenski duže onda iskusne želudarice mogu u prilično velikom postotku, bez ikakvog fizičkog kontakta sa bolesnikom, posmatrajući vanjski izgled dati procjenu zdravstvenog stanja. Naime, prema empirijskom iskustvu kojim bosanski iscjelitelji raspolažu mršave osobe sa žutom bojom lica kao i debele osobe blijedog lica, koje izgledaju napuhnuto, pate od strune. Svaka od njih također kategorično tvrdi kako struna nije bolest koju može rješiti oficijelna medicina te da je tražiti pomoć kod zvaničnih liječnika čisti gubitak vremena.



Postoji cijeli niz znakova po kojima se može pretpostaviti da neki pojedinac pati od zdravstvenih problema koji uzrokuje struna. Želudičar Edhem Mešinović iz Fojnice napominje da je želudac jako važan organ i ako je on bolestan, bolesni su i drugi organi. –„ Struna se može dobit, upozorava on, i ako se protegnete, ako naglo ustanete, ako skočite, ako nešto teško podignete, a može se dobiti i što ono kažu „na čistu računu“.

Stanje straha ili šoka usred neke nezgode također može implicirati pomjeranje želuca. U bošnjačkom narodu se vjeruje da ona osoba koja je po naravi plašljiva, lako se struni/pomjeri joj se želudac, treba u vodi koju pije preko dana da drži kamen-ustavljak. Misli se na onaj kamen koji se slučajno zaustavi pri bacanju na neko drvo odnosno između njegovih grana. Znači, kamenčić koji nije pao na zemlju nego se zadržao na stablu. Još se tvrdi da je najidealnije drvo za takav eksperiment od gloga (Crataegus).

Cjelokupni tekst možete pročitati na ovom linku:

 https://www.yumpu.com/xx/document/view/59721251/narodno-lijecenje-strune-zeluca-raif-esmerovic