Na području jugoistočne Evrope, posebno u Bosni i Hercegovini, egzistira već vijekovima prepoznatljiv kult liječenja, koji je sastavni dio onoga što danas poznajemo pod terminom narodna medicina. Naime, ovdašnji je čovjek služeći se isključivo onim što ga okružuje kroz empirijska iskustva i spoznaje razvijao načine kako da održi svoje zdravlje, pri tome ne povlačeći jasnu liniju između medicine i magije. Zapravo, ona nije niti postojala jer sve ono što bi moglo pomoći, pa bar i u psihološkom smislu, bilo je dobrodošlo. Direktan uticaj religije doprinio je kontinuiranom uticaju narodne medicine na široke mase, gdje se minimalnim preinakama stare magijske formule pretvaraju u društveno prihvatljivije forme i tako opstaju sve do današnjeg vremena.
Ironična činjenica je da usprkos zavidnom napretku tehnologije i medicine ljudi se sve više okreću "primitivnim" oblicima liječenja, djelomično zbog sve skupljih troškova liječenja, no, ipak više, zbog toga što u zvaničnoj medicini "nema duše". Ljudsko biće ne može funkcionirati bez duhovne komponente i bliskosti sa prirodom koja je duboko utkana u cijelo njegovo postojanje. Zapravo, što više uništavamo okoliš, floru i faunu, u ljudima se spontano javlja sve veći refleks za povratkom onome iz čega smo ponikli.
Hećimi i vidari
- Tradicionalna medicina počiva na uvjerenju da pojedinci koji se njome bave, narodni hećimi, posjeduju određene nadnaravne sposobnosti ili da je njihovo iscjeliteljsko znanje nasljeđeno od prethodnika - osobe koja se na mističan način inicirala u tajne vidanja. U narodu su poznati slučajevi kada je neka osoba doslovno preko noći postala iscjelitelj, obično nakon intervencije više sile u snu. U toku tog dešavanja na spavača je telepatski prenesen dar znanja koji nipošto ne smije biti zloupotrebljen. Prema kazivanju stravarke Ćanke iz Velike Kladuše njoj su jedne noći u sobu došli nepoznati muškarac i žena obučeni u potpuno bijelu odjeću, i probudili je tako što su je povukli za veliki nožni prst. Za vrijeme susreta sa njima ona je dobila dozvolu i znanje o liječenju kojim se bavila sve do svoje smrti.
- U narodu se također vjeruje da navedeni dar može biti nasljedan ali ga može preuzeti samo mizinac odnosno najmlađe dijete.
- Znanje kojim raspolažu stravarke, želudarice i travari je bazirano na empirijskom iskustvu i predstavlja mješavinu herbalistike i homeopatije, magijskog i religijskog sadržaja. Ono je duboko vezano za kulturnu podlogu područja na kome je nastalo.
- Iako nema precizno formulisanog pravila u narodu se smatra da narodni hećim najbolje rezultate postiže kada pređe četrdesetu godinu života, što je očito aludiranje na božijeg poslanika Muhameda a.s. koji je počeo primati religijsku objavu u toj godini života.
- Moć liječenja se prema narodnom vjerovanju može steći i na magijski način. Kad se prvi put u proljeće ugleda crni puž bez kućice (Limax cinereoniger) treba mu bilo kojim prstom na ruci, obično kažiprstom, tri puta dodirnuti rogove, ali svaki put prije dodirivanja pljune se u stranu. Kada kasnije neko zatraži pomoć od te osobe dovoljne je da mu ona tri puta prstom dodirne bolesno mjesto i bolest će mu nestati.
Ironična činjenica je da usprkos zavidnom napretku tehnologije i medicine ljudi se sve više okreću "primitivnim" oblicima liječenja, djelomično zbog sve skupljih troškova liječenja, no, ipak više, zbog toga što u zvaničnoj medicini "nema duše". Ljudsko biće ne može funkcionirati bez duhovne komponente i bliskosti sa prirodom koja je duboko utkana u cijelo njegovo postojanje. Zapravo, što više uništavamo okoliš, floru i faunu, u ljudima se spontano javlja sve veći refleks za povratkom onome iz čega smo ponikli.
Hećimi i vidari
- Tradicionalna medicina počiva na uvjerenju da pojedinci koji se njome bave, narodni hećimi, posjeduju određene nadnaravne sposobnosti ili da je njihovo iscjeliteljsko znanje nasljeđeno od prethodnika - osobe koja se na mističan način inicirala u tajne vidanja. U narodu su poznati slučajevi kada je neka osoba doslovno preko noći postala iscjelitelj, obično nakon intervencije više sile u snu. U toku tog dešavanja na spavača je telepatski prenesen dar znanja koji nipošto ne smije biti zloupotrebljen. Prema kazivanju stravarke Ćanke iz Velike Kladuše njoj su jedne noći u sobu došli nepoznati muškarac i žena obučeni u potpuno bijelu odjeću, i probudili je tako što su je povukli za veliki nožni prst. Za vrijeme susreta sa njima ona je dobila dozvolu i znanje o liječenju kojim se bavila sve do svoje smrti.
- U narodu se također vjeruje da navedeni dar može biti nasljedan ali ga može preuzeti samo mizinac odnosno najmlađe dijete.
- Znanje kojim raspolažu stravarke, želudarice i travari je bazirano na empirijskom iskustvu i predstavlja mješavinu herbalistike i homeopatije, magijskog i religijskog sadržaja. Ono je duboko vezano za kulturnu podlogu područja na kome je nastalo.
- Iako nema precizno formulisanog pravila u narodu se smatra da narodni hećim najbolje rezultate postiže kada pređe četrdesetu godinu života, što je očito aludiranje na božijeg poslanika Muhameda a.s. koji je počeo primati religijsku objavu u toj godini života.
- Moć liječenja se prema narodnom vjerovanju može steći i na magijski način. Kad se prvi put u proljeće ugleda crni puž bez kućice (Limax cinereoniger) treba mu bilo kojim prstom na ruci, obično kažiprstom, tri puta dodirnuti rogove, ali svaki put prije dodirivanja pljune se u stranu. Kada kasnije neko zatraži pomoć od te osobe dovoljne je da mu ona tri puta prstom dodirne bolesno mjesto i bolest će mu nestati.