Bosanska zrna sudbine - falanje u grah

Proricanje uz pomoć 41 zrna bijelog graha u Bosni i Hercegovini se naziva bacanje graha, falanje u grah ili ogledanje u grah. Osoba koja se bavi proricanjem naziva se faladžinica, ako je u pitanju žena, ili faladžija ako je ta osoba muškarac. Sama riječ falanje potiče od perzijske riječi fal što znači slutnja ili nagovještaj.

 

Proricanje uz pomoć zrna graha (favomancija) je dio tradicije ove zemlje i smatra se da zapravo potječe još od Ilira, koji su umjesto zrna graha koristili kosti ptica, bacajući ih na tlo i prema zauzetom položaju određivali sudbinu. Zanimljivo je napomenuti kako još uvijek u Bosni postoje pojedinci koji bacanjem zrna graha na pod određuju sudbinu prema položaju zrna graha.

 

U bosanskoj tradiciji proricanje sa zrnima graha pripisuje se hazreti Fatimi, kćerki božijeg poslanika Muhameda, koja se ovom mantičkom vještinom bavila tajno pazeći da Muhamed ne sazna za to. No, jedne prilike, Muhamed je ušao neočekivano u njenu sobu, baš u trenutku dok je ona proricala sudbinu jednoj svojoj prijateljici. Od silnog iznenađenja Fatima je uspjela samo polovinu zrna sakriti pod svoju haljinu dok je druga polovina ostala. Vidjevši to Muhamed joj je rekao: „Neka ti od tog što radiš pola bude istina a pola laž!“. Od tog vremena u narodu se vjeruje da u svakom proricanju sudbine polovina kazanog je laž a druga polovina istina.

 

Za proricanje koristi se 41 zrno bijelog graha i jedna crvena krpa. Vjeruje se još od  antičkog vremena da crvena boja štiti od urokljivih očiju, donosi zdravlje i sreću, te se upravo zbog toga zrna redaju po crvenoj krpi kako bi zaštitila onu osobu kojoj se proriče sudbina od zle sudbine i eventualnog uroka koji bi mogao pokvariti dobre vijesti.

 

Kako se redaju zrna

Osoba koja praktikuje gatanje uzima zrna u desnu ruku i iznad njih ponovi tri puta molitvu iz Kur'ana, obično je to El Fatiha, i tu molitvu posveti (pokloni) za dušu Fatime, kako bi se na taj način dobila pomoć u proricanju od one koja se smatra zaštitinicom ovog gatanja.

 

Zrna se potom spuste na površinu stola i desnom rukom se promješaju tri puta u smjeru kazaljke na satu, i tom prilikom se govori na koje se pitanje želi doznati odgovor.

Ako se proriče na određenu želju onda se zrna graha mješaju desnom rukom u smjeru kazaljke na satu i govori se ova basma:

 

Četrdeset zrna, četrdeset junaka,

i ja jedan/jedna na mejdanu među njima,

hej vi, junaci, od Boga vjesnici, 

poredajte se u tri reda

i moju mi sudbinu kažite.

Ako je moja želja na sreću

padnite na Fatimin fal,

ako je na loše padnite na veliki sal!

 

Odgovor na želju traži se u prvom redu: Fatimin fal je broj 333 a veliki sal 414.

 

Gatara nasumice dijeli hrpu graha od 41 zrna na tri manje, približno jednake hrpe. Iz svake hrpe graha oduzima se po 4 zrna graha sve dok na kraju ne ostane 4, 3, 2 ili 1 zrno koje se stavlja ispred sebe. Isti postupak se ponovi i sa drugom i trećom hrpom. Na taj način se dobije prvi red koji može da se sastoji od 5 ili 9 zrna (221, 122, 212, 131 ili 333, 324, 243, 441). Kada se formirao prvi red preostala zrna se skupe u jednu hrpu i ponovo podijele u tri manje iz koje se ponovo izdvajaju po 4 zrna kako bi se dobio drugi red. Isti postupak se ponovi i za formiranje trećeg reda. Treba napomenuti da za razliku od prvog reda u drugom i trećem mogu izići samo 4, 8 ili 12 zrna ( 112, 121, 242, 233, 413, 444).

 

Ostatak zrna se poreda ispod trećeg reda ali tako da formiraju zasebne skupine po 4 zrna. One se nazivaju hatme. Prostor ispod tri reda, u koji se pozicioniraju preostale četvorke naziva se tehir tojest vrijeme. Brojeći koliko se hatmi nalazi u tehiru bosanska gatara određuje u trećem i finalnom bacanju graha vrijeme u kojem bi se odgatano moglo ostvariti. Neke od njih koriste se ovom metodom: ako su ostale 4 hatme onda će se proricanje ostvariti u toku četiri dana, četiri sedmice ili za četiri mjeseca, ukoliko je preostalo 5 hatmi onda za pet dana, sedmica ili mjeseci, itd. Druge gatare tumače na ovaj način:

 

Ako je u tehiru tri ili sedam četvorki ono što se vidi u grahu ostvarit će se vrlo brzo. Ukoliko je ostalo četiri ili pet hatmi - dogodit će se uskoro. No, nađe li se u tehiru šest četvorki slaba je nada da će se proricanje ostvariti, bilo ono povoljno ili nepovoljno.

Samo proricanje počinje brojanjem ukupnog broja kupova sa 4 zrna ali tako da se pojedinačno tumači značenje ukupno broja hatmi i onda samo oni koje se nalaze u tehiru, kako je prikazano u sljedećem primjeru:
 

4 hatmi: uvijek upozoravaju pitaoca da mora biti strpljiv u svojim planovima.

 

5 hatmi: povoljne okolnosti, sreća, dolazak vijesti.

 

6 hatmi: za ženu tuga i bol.

 

7 hatmi: znak sreće i predstojećeg zadovoljstva.

 

8 hatmi: za muškarca tuga i bol.

 

9 hatmi: sreća, ispunjenje, velika sreća. Kada se pojavi devet četvorki proricanje se prekida.

 

Tumačenje zrna

 

Proricanje, kako sam ve napomenuo, počinje brojanjem hatmi kako bi se saznalo koliko ih ima, zbog toga što svaka od njih ima svoje zasebno značenje. Nakon toga se analiziraju sva tri reda i slaže se proročanstvo. Na primjer:

 

122

 

233

 

431

 

44444

 

Pri tumačenju treba naglasiti jednu bitnu činjenicu koja glasi - svaka kombinacija ima negativno i pozitivno značenje te stoga nikada ne pokazuje sasvim povoljan ili nepovoljan sud. Demonstrirat ću to u ova dva primjera sa šest i sedam četvorki.

 

Gore navedena kombinacija sa ukupno šest hatmi ili šest četvorki otkriva brigu pitaoca, posebno ako je on ženskog spola. Planovi se odvijaju uz teškoće i zapreke. Ako je pitaoc u braku ili ljubavnoj vezi onda je moguća nevjera i razlaz. Onim slobodnim smiješi se nova ljubav koja donosi uzbuđenje i akciju. U poslovnom gatanju ova kombinacija najavljuje gubitak, pa čak i otkaz.

 

234

 

413

 

242

 

4444

 

U ovom primjeru imamo sedam hatmi. Generalno, ovo je povoljna kombinacija zrna za pitaoca, posebno ako je tema gatanja posao. Na emotivnom planu jedno prijateljstvo bi se moglo pretvoriti u ljubav. Onim zauzetim otvara se mogućnost za kratkotrajnu avanturu ili će biti meta nečijeg udvaranja. Zdravstveno pitaoc bi mogao imati srčanih problema, slabu cirkulaciju, pad imuniteta.

 

 

 Tri reda sudbine

 

Opisani postupak  za formiranja tri reda vrši se ukupno tri puta odnosno za prošlost, sadašnjost i budućnost. Na taj način se dobije detaljni uvid u sudbinu osobe kojoj se proriče sudbina.

 

Figura za proricanje sastoji se od tri reda:

 

Prvi red simbolizira glavu i predstavlja razmišljanje, misli, nadanja i očekivanja.

 

Drugi red simbolizira srce i predstavlja osjećaje, potencijal i želje.

 

Treći red simbolizira vrata i predstavlja događaje, dolazak, odlazak.

 

Uspravno lijevi red predstavlja ženu, redu u sredini kuću a desni red muškarca.

 

Primjer:

 

 

 

212

 

341

 

112

 

U slučaju da se sudbina proriče ženi onda se tumači sa lijeva na desno odnosno brojevi 212, 341, 112.

 

Ako je klijent muškarac onda se tumače brojevi sa desna na lijevo – 212, 143, 211.

 

 

Analiziranjem zrna graha iskusna gatara može otkriti mnogo bitnih informacija od toga da li je klijent pod uticajem crne magije, da li će stupiti u brak, dobiti novi posao, putovati, biti bolestan pa sve do fizičkog opisa neke osobe itd.

 

Znaci predstojeće smrti mogu se pronaći u pojedinim kombinacijama zrna: ako se muškom bolesniku pojavi broj 413 u drugom redu dani su mu odbrojani dok za ženskog bolesnika fatalni je broj 212 u prvom redu.

 

 

Kad se grah "ne otvara"

 

 

 

Postoje dani kada grah odbija suradnju, jednostavno "ne otvara se" i gatare obično odustaju od proricanja. To se najčešće dešava ako se odmah u prvom bacanju pojavi devet četvorki. Znak da je povoljan dan za otvaranje graha jeste kada se u prvom bacanju, u prvom redu, pojavi pet zrna poput broja 221 ili 212, što se naziva "od Boga je". Tada bosanske gatare običavaju reći: " dobro je, na hair je grah, otvara se!"

Narodna vjerovanja i običaji iz Velike Kladuše

Svaki kraj i regija ima svoja vjerovanja i običaje koji su najbolji odraz razmišljanja i tradicije tomošnjih ljudi. Svi smo odrasli sa njima i ona nas cio život prate najčešće kao uspomena na djetinjstvo, roditelje ili neke druge pretke. Narodna vjerovanja su bila i svojevrsni obrazac življenja i ponašanja u prošlosti te i zbog toga predstavljaju neprocjenjivu kulturnu baštinu bošnjačkog naroda.   Nafaka i berićet Ko se rodio četvrtkom tome nikad odjeća ne može dugo ostati nepoderana ili neuprljana. U mlijeku od pomužene krave nema berićeta ako ga se malo iz posude ne vrati nazad kravi. To se radi tako da se malo mlijeka ulije u ruku i sa njom se uz kravina leđa potare do glave, da ide uz brdo odnosno u napredak. Na Jurjevo je dobro radi berićeta zaklati kokoš u onoj familiji u kojoj ima ukućan čije ime počinje slovom A. Da je kuća sretna u novcu treba u blizini kuće saditi neven ili, još bolje, u saksiji, u koju ćete staviti tri metalna novčića, ispod korijena nevena i držati je na prozoru. Novac nikad ne valja stavljati na golo mjesto ili površinu da ga ne bi uzmanjkalo. Kad neko slučajno dođe u kuću dok ukućani piju kahvu ili ručaju gostu se kaže da je sa nafakom odnosno da je sretan. Da nova kuća bude sretna i berićetna treba na onom mjestu gdje se misle ulazna vrata zaklati mladog ovna. Nekad prije nego bi se povela krava na stočnu pijacu da se proda, domaćica bi je udarila nekoliko puta grabljama ponavljajući: koliko zubaca toliko kupaca". Da u kući nema nervoze i trzavica treba ugrijati džezvu za kahvu na šporetu, poklopiti je tanjurićem i tako ostaviti tri minute a onda u džezvu staviti mljevene kahve, promješati "da pusti miris" i onda naliti vruće vode. Ta se kahva zove rahatluk kahva. Sretnim se smatra ako prvo dijete u braku bude žensko dok bude li sin neko od roditelja umrijet će prije vremena tojest sin će mu oduzeti bar minutu života od onog suđenog.

O djeci

U Velikoj Kladuši se kaže kako matera ima od devet vrsta. Isto se kaže da je djeci majka od zemlje a majci djeca od srca.

Veliki je sevap pomilovati siroče. Narod kaže da ni Sunce ne bi sijalo na nebu da nema siročadi. Od siročad se insan može najviše ogriješiti.

U prvih 40 dana kad se dijete začne u utrobi Allah mu odredi sudbinu i cio život.

Ne valja da trudnica vadi zube, biće joj dijete katil (lopov).

Kad porodilja ne može da se porodi neko iz familije treba uz Bismilet rukama iznad nje rascijepiti vile.

Vjeruje se ako žena rodi kćer petkom da će ih roditi još pet.

Kad malo dijete kihne kaže se:"pis mace, zdrava djeca!"

Da bi dijete brže prohodalo traži se djevojčica kojoj je otac umro prije njenog rođenja "nije upamtila svog oca" pa se darivala.

Kad djetetu sporo rastu zubi njegovi roditelji ne žele više imati djece.

Kad malo dijete dobije krupu majka mu tri puta provuče mačji rep između usana i krupa će nestati.

Kada se dijete rodi majka mu stavi ekser u bešiku pa mu džini neće moći nauditi.

Dijete će biti plašljivo ako ga mati nakon poroda zamota u dimije.

Dijete ako je kovrčave kose bit će nagle naravi (ljutito).

Dojilja može izgubiti mlijeko u grudima ako joj padne kap mlijeka na pod pa ona ili neko drugi nagazi na nju ili ako je neko gleda dok doji dijete (urok) a ko nije član familije. Ako se to dogodi onda ona treba da tri puta sebi skuha trahane stare tri godine i pojede je pa će joj se mlijeko vratiti nazad.

Ako žena u prvih 40 dana nakon poroda izgubi mlijeko u dojkama, onda ona treba tri puta ponoviti molitvu Ihlas i svaki put reći Allahu akbar između ponavljanja sure. Zatim se nalije u posudu svježeg kravljeg mlijeka i stavi na šporet te čim provre u mlijeko se stavi malo soli ili šećera i dok umače koru kruha u njega, koji jede, žena govori:" kako ovo mlijeko vrilo, tako i u meni mlijeko vrilo". Ovaj ritual ponovi još koji put dok joj se mlijeko potpuno ne vrati.

Nakon suneta dječaku se obavezno mora saliti straha ili zrno.

O ljubavi

Onaj ko rastavi muža i ženu učinio je tako veliki grijeh koji ne može skinuti sa sebe ni kad bi sagradio devet džamija.

Ako pri prvom susretu (upoznavanju) sa momkom djevojka drhti ili se nešto prolije ili razbije tada vjeruje se da će se to dvoje zavoliti i vjenčati.

Kad momak prvi put ide na sastanak sa djevojkom treba je nagaziti nogom (učepiti) da bi uvijek bilo onako kako on kaže.

Ako djevojka ili momak piju kahvu iz okrnjene šoljice stupit će u brak sa udovcem ili udovicom.

Ko sjedi na rubu stola neće se oženiti.

Ko pjeva dok jede imat će psihički nestabilnog bračnog partnera.

Kojoj ženi često vrije kahva dok je kuha to je siguran znak da je njen muž voli.

Za osobe koje su kao djeca voljele pse i mačke vjeruje se da će biti vjerni i zaljubljeni u svoje supružnike.

Falanje

Ne valja falati (gatati) na prazno, jer se odfalano neće ostvariti, ali ni određivati koliko da se da. Za falanje se daje koliko se može i koliko je od srca.

Kad pođeš faladžiji ili faladžinici ne valja govoriti nikom kuda si pošao jer ti se neće ništa ostvariti. Isto vrijedi i kad se pođe hodži ili stravaruši.

Da djevojka sazna voli li je momak ona pred spavanje prouči po sedam puta Fatihu, Ihlas i Rabijesir. Onda preda selam i iziđe napolje te gledajući netremice u najsjajniju zvijezdu na nebu devet puta ponovi:" reci zvijezdo ko me voli, reci zvijezdo je li to onaj koga ja volim?" Potom se vrati u kuću i legne u postelju. Ako te noći usnije lik tog mladića to je pouzdan znak da joj je ljubav uzvraćena.

Uoči Bajrama djevojka pogleda u neku zvijezdu na vedrom nebu i devet puta kaže:" kaži mi zvijezdo ko me voli?" Odmah iza toga ode na spavanje a prije nego li zaspi prouči suru Ihlas. Te noći sanjat će onog ko prema njoj gaji nježne osjećaje.

Ko poljubi tri puta mrtvu majku ona će mu dolaziti na san svaki put kad se bude trebalo desiti nešto loše kao upozorenje.

Kad iz kućne vatre frcaju iskrice biće uskoro svatova.

Ko pri okopavanju kukuruza naiđe na bijeli kukuruz dobiće uskoro pismo.

Da djevojka sazna za koga će se udati uoči Jurjeva ravnomjerno podreže tri lukova pera u bašči i imenuje ih - momak, oženjen i udovac. Ono pero luka koje do sutradan najviše izraste otkriva joj odgovor.

Znak lijepe i duge jeseni su rascvjetale jagode početkom jeseni.

Kad ima kapljica rose po lišću drveća i kad se Sunce visoko digne na nebu, to je znak da će u narodu biti veliki suza - desiće se neka tragedija.

Vjeruje se da će se kijamet zbiti utorkom pa narod misli da hodža utorkom ikindiju uči brže od straha.

Svakih 40 godina se "čisti" Zemlja pa se onda po vjerovanju tada dešava rat ili velika prirodna katastrofa.

Stari ljudi su tvrdili da kad svijetom zavlada ženski džin (od kraja prošlog vijeka) naš (bošnjački) narod će se raseliti po svijetu i da ćemo jedni drugi biti željni da vidimo. Dok je vladao muški džin svijetom bilo je bolje, tvrde stari.

Kad voda za kahvu neće da provre brzo na šporetu kaže se da čeka nekog da dođe u kuću.

Kad pri usipanju pržene kahve u mlin slučajno ostane rasutih zrna po stolu ili podu to je sigurni znak skorašnjih gostiju. Koliko zrna - toliko gostiju.

Kada prilikom pospremanja kašika nakon ručka na sofri ostane slučajno koja znak je smrti u rodbini.

Kad se nekom štuca sitom onda o njemu priča prijatelj a ako se štuca gladnom o toj osobi priča njen hasum (neprijatelj).

Kad se trese posuda na plehu šporeta najavljuje skorašnje goste kao i kad se pokida juhka prilikom razvijanja na sofri.

Kad dvije osobe u razgovoru istovremeno kažu isto nekoj od njih uskoro dolaze gosti.

Kad svraka kreči u dvorištu dolazi gost. Okrene li rep kući dok kreči onda će doći žensko a bude li okrenuta glava onda muško.

Pojavi li se žaba pred ulaznim vratima kuće neko na tu kuću čara i šalje zlo.

Začuje li se ptica Meknjača navečer neko će iz okoline ubrzo umrijeti.

Sa mladim listovima bokvice gatalo se u namjeri da se sazna broj brakova ili čak ocijene iz nekog školskog predmeta. Prije nego bi se iščupao list iz zemlje postavilo bi se pitanje, na primjer, koliko ću se puta oženiti? Odgovor se saznavao brojeći tanke žilice koje su izvirivale iz iščupanog dijela lista.

Koliko neka osoba ima linija ili brazdi po čelu toliko ima mogućnosti da se u životu uda ili oženi.

Čarke, uroci i basme

Za basmu se vjeruje da hoda po cijelom dunjajluku. U Velikoj Kladuši se kaže da postoji jedna posebno moćna basma na kojoj stoji cio svijet. Kad bi neki čovjek uspio saznati njen tekst i izgovoriti je postao bi vladar cijele zemaljske kugle.

Da momak ludo zavoli djevojku ona mu u kahvu kane tri kapljice krvi iz malog prsta desne ruke i prouči tri puta naopako Kulhuvelahu.

Da bi se neko obenđijo treba mu izvući končić iz odjeće i zapaliti ga učeći tri puta kulhuvelahu naopako.

Čarke djeluju dok se ne mjeni Mjesec ili 40 dana pa se moraju praviti nove. Ima i onih koje se ponavljaju svaki šest mjeseci ili svake godine.

Da se sazna ko ti gradi (pravi) čarke u noći mjesečeve mijene odvuče se zubača na raskršće i okrene se naopako govoreći: " ko mi čarke gradio na zubaču se nasadio", onda se malo odmakne u stranu i čeka ko će doći.

Da ti niko ne može napraviti čarke niti te ureći na vidljivi dio odjeće se zakači špenga, okrenuta glavom na dolje.

Da muž prestane tući i zlostavljati ženu ona treba da poprijeko njega, dok on spava, baci šaku zemlje sa mezara.

Kad se useli u novu kuću sa šakom soli se protrlja kućni prag, da niko ne bi mogao praviti zlo na kuću.

Uroci se sa djece skidaju tako da se sa sedefila otkinu tri, četiri lista i bace u posudu sa vodom. Onda se zapale uz Euzubilet tri šibice i ugase u toj vodi pa se njome umije osoba koja boluje od uroka.

Ako je dijete urečeno pa bez razloga puno plače, majka ga odmah nosi u kupatilo i sebi ulije u usta malo vode. Dok drži vodu u ustima, u mislima prouči Euzubilet, zatim desnu ruku stavi ispod desne noge o pljune u šaku onu vodu iz usta. Rukom tada obriše dijetetu lice, niz ruke i noge pa će urok nestati.

Žena dok muze kravu izbjegava bilo kakav razgovor sa drugom osobom u strahu da ne urekne kravu.

Kada bi mlijeko često zagorijevalo na šporetu sumnjalo se u urok. Da bi se on otklonio na pleh šporeta se stavljao fasligan i ćabarske trave posuti šećerom.

Hamajlija protiv sihira je 9 zrna pšenice, komadić gloga i tisovine te malo olova. Sve to se stavi u crvenu tkanini i zašije te nosi stalno uza se.

Prema narodnoj predaji Mujo Hrnjica je uza se nosio hamajliju od devet zrna pšenice koja su ga čuvala od svakog zla. To su saznali njegovi neprijatelji i ukrali mu hamajliju dan prije pogibije.

Kad se pođe na put ulije se u usta malo vode, i u mislima se prouči sura Felek, a onda se ta voda ispljune na desnu stranu. Ako se tako napravi putovanje će biti sretno i bez opasnosti. Muškarci prouče Felek a žene Nas.

O životinjama

Svaka kuća ima svoju zmiju čuvaricu, koja se ne smije ubiti. Ovo je jedno od drevnih vjerovanja naših ilirskih predaka koje se zadržalo u svijesti naroda.

Zmiju je u proljeće prvi put dobro vidjet živu jer to garantira da ćete cijele godine biti puni snage i zdravlja.

Sanjati ljeti piliće - padat će tuča ili led.

Ne valja stati na žviždenjaka (daždevnjak), jer ako on vrisne možeš ostati gluh.

Hajvan ne zna halaliti, zato ga ne treba zlostavljati i mučiti.

Kukavicu nikad ne treba zvati tako već uvijek pjevačica, jer ona po tvrdnji naroda, na naziv kukavica odgovori - "kukala ti majka!"

Da kokoši bolje nose jaja umijesili bi se brabonjci divljeg zeca sa zrnevljem i prosipali pred njih da ih pojedu.

Ne valja držati gavrana u ruci jer od toga opada kosa.

Za sovu se vjeruje da poznaje devet jezika. U prošlosti narod je navečer obavezno zatvarao badžu na krovu zbog straha da u kuću ne uleti sova jer bi tada, navodno, sve živo pomrlo u njoj.

U mlijeku od pomužene krave nema berićeta ako ga se malo iz posude ne vrati nazad kravi. To se radi tako da se malo mlijeka ulije u ruku i sa njom se uz kravina leđa potare do glave, da ide uz brdo odnosno u napredak.

Ne diraj ptičiju nafaku!

Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji.

Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog.

U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo.

Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti.

Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti.

Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva.

Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede.

Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da obori dijete na zemlju i stavi mu nož uz vrat kao da će ga zaklati, kako bi ono od straha zadrhtalo, a odmah zatim otac tim nožem zakolje ovna. Meso zaklanog ovna ne smije se jesti nego se raskomada i baci niz rijeku a koža se ostavi da na njoj dijete spava sve dok ne ozdravi.

Ko umre uoči ili na utorak ili subotu biće na onom svijetu odvučen i mučen od strane džina.

U novu kuću se prvo unese sofra, oklagija i kruh te obavezno pijetao, koji treba da prenoći u kući, a sutra se zakolje i podijeli meso u tri kuće.

Hasuma (neprijatelja) uvijek treba pogledati kroz gaće i reći: ne bio ja u tvojim gaćama nego ti u mojim".

Da u kuću 40 dana ne mogu ni džini ni sihiri treba kuću okaditi sa korjenom omana, stručkom ćabarske trave i na vrh prsta mljevene kahve i šećera.

Ne valja raditi ništa po kući ili polju dok hodža uči Ezan, jer samo tada prestanu muke onih u džehenemu.

Jurjevo su stari Kladuščani zvali Mijena, zbog toga što je ono označavalo kraj zime i početak ljeta.

Kome dobro napreduju paprike u bašči taj je lažljiv.

Mrtvima je najbolje učiti uoči ponedjeljka i petka. Što se prouči mora se halaliti. Kad se ide na mezar učiti prouči se Fatiha ( na kraju se doda: "halal proučeno, laka ti crna zemlja i vječni rahmet") i tri puta se preko mezara prebaci po šaka zemlje.

Ko se boji groma i grmljavine treba jesti zagorite koruze.

Ko ima bradavica po rukama treba iz nečije kuće ukrasti soli i protrljati njome po bradavicama pa će uskoro nestati.

Kad grije Sunce a pada kiša treba stati ispod strehe kuće ili uza zid, proučiti Fatihu i Ihlas i pomisliti neku želju.

Kad se po prvi put ugleda mladi Mjesec treba reći " mašallah, vidi mladog Mjeseca!" To se radi zbog toga što se vjeruje kako se mlađak može ureći.

Kad se vidi mladi Mjesec treba gledajući neprestano u njega tri puta proučiti suru Fatihu i zamisliti želju.

Kad se vidi mladi Mjesec žene iziđu napolje i držeći raširene ruke u visino grudi prouče tri puta Amentu bilahi i to namjene na zdravlje svoje djece.

Ko se smije petkom plakat će subotom.

Oko akšama ne valja ništa predomećati iz ruke u ruku.

Prije svakog puta treba proučiti po tri puta suru Fatihu i Ihlas pa puhnuti nizase. Imat ćeš onda sretno i sigurno putovanje.

Pred putovanje dobro je prevrnuti naopako neki komad odjeće na sebi "da budeš od jedne pameti".

Kad pijanac umre sa flašom u rukama ili ostane alkoholnog pića poslije njegove smrti, popije li to piće neki drugi alkoholičar ogadit će mu se i prestat će piti alkohol.

Da bi kosa brže rasla i bila jakog korijena na mladu nedjelju, prije izlaska Sunca, treba uz Euzubilet, odsjeći na tri mjesta po pramen kose i baciti je pod mlado stablo dunje.

Nokte ne valja sjeći u tuđoj kući. Ako se već moraju sjeći onda treba za dozvolu upitat nekog iz te kuće.

Ne valja nokte sjeći u akšam da se ne ograjiše.

Da bi nokti rasli brže treba ih sjeći sajmenim danom a sporije petkom.

Svrbi li te jezik nego te ogovara. Da prestane treba pljunuti tri puta u vatru i svaki put reći:" ko baje u guzicu staje!"

Prije odlaska na veliki put sevap je obići sav svoj posjed.

Veliki sevap je dati pare za kopanje ili uređivanje bunara kao i nasipanje puta.

Kukuruzi se u proljeće siju onda kad se počne oglašavati žaba, jer tad je dovoljno otoplilo.

Trešnja je ptičije drvo čijim se one plodovima najviše vole hraniti. Zato se kaže: "ne diraj ptičiju nafaku jer možeš nastadati!", odnosno ko se penje na trešnju može lako i pasti te se povrijediti.

Kad za vrijeme ručka gost krene svojoj kući, domaćica, čim on iziđe, okrene sofru ili tepsiju vratima, onim dijelom na kom ima hrane, kako bi berićet ostao u kući.

Ne valja vraćati prazan tanjur ili čanu (zdjelu) u kome je neko iz komšiluka donio sir ili mlijeko već se u tanjur stavi bar malo soli, ako nema ništa drugo, jer nju svako ima, a da se njome osoli stoka. To je za sevap.

Kupus se kiseli u danima nakon punog Mjeseca, ali nikako u zadnjoj lunarnoj fazi. Na pod bureta u kojem se stavlja kupus stavi se grančica kupine pa se kupus neće kvariti.

Luk nikada ne valja sijati prije podne već uvijek popodne pa se neće puno kvariti i gnjiti.

Luk u bašči treba kopati "kad Mjesec zastarči", odnosno kad prođe Uštap.

Masirače se siju srijedom. U posudu sa špicama stavi se malo kukuruznog brašna "da budu žute" te malo šećera - "da budu slatke". Kome se odneda u masiračama treba prilikom njihovog sijanja čučnuti a sjeme okrenuti naopako i tako zasijati.

Da bi krompiri bili krupni i jedri siju se četvrtkom. Ako bi neko upitao zašto ih siješ četvrtkom ne smije se reći da bi bili jedri jer onda neće biti. Dobro je ako u sijanju krompira učestvuje i neka debela osoba.

Grah se sije od prvog četvrtka u maju i obavezno prijepodne "da bi se brže kuhao". Neke Kladuščanke dok siju grah govore basmu:" ohmarci k'o ohanjci, kuh'o se k'o repa, bio sladak k'o moja pizda!".

Krastavci sijani utorkom uvijek budu gorki a oni četvrtkom kovrčavi.

Žene najviše vole okopavati bašču pazarnim danom, jer tada im ona najbolje napreduje.

Za onog ko prati svaku praznovjericu narod kaže da će ga svašta pratiti u životu.

Kad svrbe dlake - biće nafake!

Ne valja zviždati po kući jer se neće izleći pilići pod kvočkom ili se uopće kokoš neće raskvocati (postati kvočka).

Ko čuje oglašavanje djetlića dobiće uskoro dobru vijest.

Domaćice vjeruju da ako zaborave posoliti tijesto za kruh ili jufku da su se negdje osevapile.

Nakon objeda ne valja da gost koji nije prenoćio u kući pomaže oko pospremanja ili pranja suđa, zbog kućnog berićeta.

Kad se sije grah u prvu kućicu ili rupu u zemlji, žmireći se baci pet zrna graha i zatrpa pa te godine divlje životinje, posebno zec, neće jesti mladu stabljiku graha.

"Mrtvačka kina" ili kna nazivaju se u Velikoj Kladuši žute mrlje na prstima koje se iznenada pojave. Narod vjeruje ako se ta mrlja opazi u kući da će neko iz bliže familije uskoro umrijeti a ako se opazi vani ili kada nisi kod kuće onda će umrijeti neko daljni, iz rodbine ili komšiluka.

Ne valja da djeca idu unatrag jer "gone roditelja u džehenem". Zato se stalno galami i upozorava na djecu da to ne čine u igri.

Kad se pojavi Ciganin u dvorištu vjeruje se da maša zaplače ispod peke jer se uplaši da će mu domaćica dati pola kruha. Vjeruje se i to da ukoliko nekom uđe Cigan ili Ciganka u kuću da u njoj neće biti napretka narednih 40 dana.

Kome se nađe slučajno dlaka u ustima vjeruje se kako je meta nečijeg ogovaranja.

Koga zasvrbe stidne dlake, počeše se i kaže:"Kad svrbe dlake biće neke nafake!"

U narodu se vjeruje da nije dobro davat ništa od povrća iz bašče samohranoj osobi (koja nema djece), jer se može odnedati u tom povrću.

Kad mačka ispred kućnih vrata digne nogu i liže se doći će uskoro gost sa štapom.

Zbog kućnog berićeta domaćica uvijek kada nešto daje ili poklanja gostu tu stvar iznosi za njim napolje i onda mu je poklanja.

Za plodnog muškarca se kaže kad bi prebacio svoj kaput preko neke žene ona bi ostala trudna.

Koga zaboli glava utorkom boljet će ga narednih sedam dana.

Ako kiša počne padati utorkom padaće do narednog utorka.

Ostala vjerovanja

Prvo dospjelo voće iz voćnjaka se nosilo i darivalo prvim komšijama, radi berićeta. Ostavi li se slučajno nesmotana odjeća nakon dolaska kući sa puta vjeruje se da će se uskoro opet putovati. Kad se prvi put te godine jede neko voće ili povrće običaj je reći: "Nova godina u staru guzicu!". "Pukla tikva!", kaže se za neko dvoje dobrih komšija, prijatelja ili supružnika koji su se posvadili. "Gore visoko a doli tvrdo", kaže se da je tako kako jeste, ne možeš ni gore ni dolje nego samo naprijed pa kako bude. "Udijeli sadaku, da te Bog dragi sačuva!", govore ciganske prosjakinje po Kladuši. Narodna medicina Kada malo dijete često bezrazložno plače i zaceni se (gubi dah, pocrveni u licu i ukoči se), onda ga roditelji prvo odnose do liječnika. Ukoliko on utvrdi da nema medicinskog razloga za takvo ponašanje, adet je da se konsultira sa hodžom ili stravarkom.  Prvo se posumnja na ime djeteta odnosno da mu ono ne odgovara, pa mu otud dolaze tegobe, i kako bi se promjenila sudbina tojest ime pred dijete se stave 4 voćke poput četiri jabuke. Prethodno se svima nadjene po ime ali pazeći da jedna od njih nosi i djetetovo ime. Tada se gleda koju će jabuku dijete prvo dodirnuti ili uzeti. Ako uzme jabuku koja nosi neko drugo ime onda mu se to ime daje, zvanično se promjeni kod matičara, i vjeruje se da će mu biti nafakali te da više neće imati tegoba. No, uzme li onu jabuku koja nosi njegovo ime, tada problem nije u imenu, nego se sumnja svaljuje na šišanog kuma ili kumu.  Naime, u Velikoj Kladuši se vjeruje da i pojedina kumstva mogu biti nesretna i loša uticati na djetetovu nafaku a posebno na zdravlje. Stoga se ide na mladu nedjelju, rano ujutro, sa djetetom na neko raskršće i čeka prvi slučajni prolaznik. Čim on naiđe zamoli ga se da "nastriže dijete", odsječe mu makazama tri pramena kose, nakon čega se daruje poklonom te tako, igrom sudbine, postaje novi djetetov kum ili kuma. Potom se ide kući. Sa djeteta se skine odjeća koju je prethodno imalo na sebi, na nju se polože ona tri odsječena pramena kose, odjeća se smota u obliku role, i baci preko krova kuće. Gdje zamotuljak padne na zemlju, sa druge strane kuće, tu se iskopa rupa i u nju stavi odjeća i kosa pa zatrpa. Nakon toga, vjeruje se, dijete će ozdraviti. Koga svrbe leđa - dobit će batina. Koga svrbe pete - daleko će putovati. Koga svrbi stražnjica - treba da se smiri i odustane od svojih planova jer mu neće izići na dobro. Kad te svrbe obrve - obradovat ćeš se nečemu. Kad te svrbi vrh nosa - gost. Kad te svrbi nos sa strane - bićeš ljut. Kad te svrbe "brci", iznad usne, - stiže muški gost. Kad te svrbe usne - ljubit ćeš se nekim. Ako te svrbi lijevo oko - nešto tužno će se desit a svrbi li te desno oko - imat ćeš radost. Svrbe li te oba oka - plakat ćeš. Kad te svrbi zapešće ruke - promjenit će se vrijeme. Ne valja muško udarati metlom jer se neće lako oženiti. Ne valja ga udarati ni oklagijom - postaće papučar. Ne valja preskakati preko male djece - slabo će rasti. Malo dijete ne valja golicati po tabanima - mucat će. Ne valja ležeći jesti, jer tako jedu psi, i od toga čovjeka zaboli stomak. Kad se nešto kazuje i kihne se usred rečenice vjeruje se da je istina ono što se priča. No, zaboravi li se što se htjelo reći vjeruje se da je bila laž. Sevap je stati pored bilo kojeg mezarja i proučiti Fatihu za mrtve. Ne valja imati špicnamet (nadimak) jer svako zlo hoće na tu osobu a posebno bolest. Insan je devet puta gori od životinje, tojest ima veću pokvarenost i zlo u sebi. Očeva je kletva devet puta jača od materine jer otac kad kune svoje dijete čini to od srca a mater ne. Vjetar mora tri dana zamotavati oblake da bi pala kiša. Kad se neka djevojka uda pa tu večer ili sutra padne kiša narod vjeruje da se cura pokajala što se udala. Ako je vedar i sunčan dan onda je sretna sa mužem. Pelin ne voli da ga raja gleda pa se uvijek sadi negdje iza kuće, na skrovitom mjestu. Ko sapinje dugmad na košulji pa mu neko dođe viška imaće dobitak uskoro. Ko slučajno obuče naopako neki dio odjeće nečem će se obradovati. Nova se odjeća uvijek prvo oblači sa Euzubiletom na desnu ruku ili nogu kako se u njoj ne bi desila kakva nesreća. Kad dijete mokri noću u krevet treba naći šupalj kamen kroz koji će se dijete pomokriti a onda se kamen odnese baciti na raskršće. Ako se malom djetetu pomažu obrazi babinim uhom (Aleuria aurantia) vjeruje se da će cio život imati rumene obraze. Čuvarkuća na krovu kuće ili štale čuva od groma. Da bi bila sretna treba ukrasti koji list od komšije i presaditi ga u svoju vazu. U narodu se kaže da je januar najduži mjesec u godini. Dok on traje ne smije se piti hladna voda. Vjeruje se da mjesec august djeci i starcima uzrokuje probleme sa stomakom i proljeve. Da bi se zaustavio proljev kod djeteta majka pazi kada će putem naići kola koja prevoze snopove pšenice pa se pod njih baci neki dio dječije odjeće, kako bi kola prešla preko njih. Ne valja van izaći tek oprane kose jer se možeš ozbiljno razboljeti. Ko se ujutro sretne na putu sa djevojkom koja nosi punu kantu vode ili osobu sa punim vrećicama biće mu sretan dan. Kad se nekud krene ne valja se vraćati po ono što si zaboravio, neće biti sretan put. Ako izlazeći van zapneš za kvaku nešto si zaboravio i po to ćeš se vratiti. Ako dok se mejit iznosi van iz kuće zapnu nosila za vrata ili šta drugo ostaće njegov duh u kući. Veliki je grijeh ukrasti jaje jer kokoš se svaki put onesvijesti usred velike boli kad treba jaje izići iz nje. Vjeruje se da će na 40 godina prije kijameta nestati pčela, ovaca i pšenice. Kad je Allah stvarao prve ljude previše se zanio oblikujući Adema da  mu je darovao svu pamet te nije imao šta staviti u glavu Havi. Razmišljajući se šta da učini ugledao je kokoš, koja je upravu tu prolazila, pa se dosjetio da izvadi malo njene pameti i stavi u glavu Have. I od tada se vjeruje da je svako žensko kokošije pameti, jer da je drugačije nijedna žena ne bi, navodno, htjela roditi dijete zbog svih muka koji prate porod. U narodu se isto kaže da je žensko uvijek bezobraznije, bez stida, od muška.

Magijska tradicija u Bosni - svijet stoji na basmi

Praiskonska moć riječi

Najvažniji segment svakog okultnog rada su magijske formule, koje mogu biti dužeg ili kraćeg sadržaja. One služe za prizivanje duhovnih sila, egzorcizam, liječenje ali i ljubav, stimulisanje dobrih i loših događaja i slično. Bez njih niti jedna čarolija ne bi djelovala, pošto one povezuju tajne sile i kanališu ih preko rekvizita u željenom pravcu. Riječi su same po sebi stvaralačka energija. Prisjetimo se onog čuvanog biblijskog citata:" U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“. I u islamu postoji slično predanje koje govori kako je cjelokupno božije stvaranje postalo od dva slova Kaf i Nun koja zajedno čine riječ Kun odnosno „Budi“.

Brižno odabrane i pravilno formulisane riječi u magiji predstavljaju samu okosnicu svakog angažmana i uz pomoć njih praktičar podiže svoju svijest na viši nivo. No, po mom iskustvu, sve magijske zakletve i zazivi su puno efikasniji ukoliko su kraćeg sadržaja, jer se pri njihovom izgovaranju i ponavljanju manje rasipa prizvana čarobna energija. U slučaju bajalica, koje su tekstualno bogatije, vrlo često se gubi koncentracija, posebno kod neizvježbanih praktikanata, čime se zapravo rasprši energija koju ona stvara. I upravo znog toga se poluči slab ili nikakav rezultat.

Da bi bajanje imala stvarnu moć ona mora imati rimu, što je vrlo teško postiči sa bajalicama prevedenim sa drugog jezika. Zbog toga su na cjeni domaće bajalice. I to je glavni razlog zbog čega se one i danas ljubomorno kriju od javnosti. Kako samo bajanje, kao i cjelokupno vračanje, potiče iz šamanizma osoba koja ga izvodi mora se dovesti u stanje blagog transa, što, istina, mogu samo nadareni pojedinci. Trans nije mehaničko pomjeranje nekim rekvizitom i zijevanje te je apsolutno pogrešno vjerovati da zijevanje tokom bajanja nešto znači. Njime se služe samo prevaranti kako bi zavarali klijenta i doveli ga u zabludu. Naime, zijevanje je, najkraće rečeno, misaoni refleks tojest dok pomislimo na zijevanje mi automatski to i učinimo, stoga ono nema nikakve stvarne povezanosti sa izgovaranjem neke magijske formule.


Baht bahti

Basme su prema okultnoj definiciji kratke rimovane magijske formule, inače vrlo poznate u bosanskoj tradiciji, posebno one ljubavne, kojima su se generacije naših baka obilato služile da bi na taj volšebni način uticale na ostvarivanje veze i omogućile sebi priliku za ostvarivanjem braka sa željenim muškarcem.

Dok u vračarskoj praksi Rumunije, Bugarske i Mađarske srećemo isključivo tekstualno duže magijske formule ili bajalice, u BiH su one puno rjeđe te prvenstveno dominiraju kratke forme odnosno basme. Korijen naziva basma dolazi od perzijske riječi baht, koja u prijevodu znači sreća, čemu svjedoči uostalom i sama upotreba tog izraza u pojedinim ljubavnim basmama kojima se želi podstaći što brže ljubavno spajanje i mogućnost udaje, poput ove: "baht bahti, grah grahti, moj dragi pred vratima...". Upravo u ovome primjeru se nazrijeva prava svrha ovih magični formula - želja za prizivanjem sreće, odnosno ulazak u brak, stimulacija povoljnih događaja, pozitivne energije i zdravlja.

U bosanskoj tradiciji se tvrdi kako postoji jedna misteriozna i izrazito moćna basma, koju kada bi neki čovjek otkrio i izgovorio, istog trena bi postao gospodarem cijelog svijeta. Pod ruku tome, još i danas mnoge stravarke tvrde kako svijet (naša planeta) stoji na basmi a crna zemlja na molitvi Ihlas. Interesantno je da upravo molitva Ihlas (113.poglavlje Kur'ana) predstavlja savršeni primjer monoteizma i jasno naglašava kako je Bog samo jedan, što je realno govoreći nespojivo sa paganskom basmom. No, ne treba zaboraviti da su basme i bajalice preteče religijskih molitvi pa iz tog razloga savršeno se nadopunjavaju bilo kroz kalamljenje religijskih simbola u bajalicama ili dodavanja u početnom i završnom dijelu.

Kako su zapravo basme i bajalice paganski produkt krajnje je interesantan primjer njihovog spoja u bosanskoj tradiciji. Naime, prema kazivanju stravarki molitva Ihlas daje snagu, onu božiju, koja omogućava basmi da postigne svog puni volumen i uspješno djeluje kako na materijalnom tako i astralnom nivou. Zbog toga se obavezno prije izgovaranja neke basme neparan broj puta ponovi molitva Ihlas, obično pet, sedam ili devet puta.


Ljubavne basme

U čudesnu moć basmi najviše su se pouzdavale djevojke koje su nastojale što prije pronaći svog suđenika i udati se. Da bi to ostvarila, djevojka je poduzimala i po nekoliko rituala izgovaranja pojedinih basmi, da bi tom praksom što više upotpunila svoju svakodnevnicu magijom i kako bi, na kraju krajeva, njen trud urodio plodom i ljubavnim ostvarenjem. Tako bi ona, na primjer, svaki put pred odlazak nekuda ponavljala po tri puta ovu ili sličnu basmu:

Idem putem zlato motam
na srebrno vreteno,
na paunovo pero,
ko me sretne, ko me vidi
da se ibreti (iznenadi) i čudi
gdje je ova vila do sad bila?
Na glavi mi je mladi mjesec da obasjam,
po licu šećer da zasladim,
na usnama med da razgalim,
na grudima sunce da ugrijem
a po kosi zvijezde da zabljesnem;
seljaka u selu,
građanina u gradu,
na mejdanu vojnika
a najviše svog suđenika.
Amin veledalin od Boga amin!

Basme su uvijek imale svoja nepisana pravila a jedno od njih je i ritualna čistoća. Naime, djevojka mora biti okupana te, dok se šaputaju čarobne riječi, potrebno se uživiti u samu izvedbu a naročito kod vrlo čestih završnih izraza u tekstu basme poput "crko", "puko" itd. Tada ton glasa mora postati agresivan, i te riječi se izgovaraju sa naglašenom željom, oštro i sa puno želje, kao da ih izgovaramo sa mržnjom.

Pojedine djevojke su prije izgovaranja ljubavne basme govorile ovu:

Zuzduvar niz duvar,
moje riječi gospodar,
tvoje riječi drvo i kamen,
veledalin amin!

Sa ovom basmom djevojka se htjela osigurati da njeno bajanje pobjedi svaki otpor i zapreku na koje bi eventualno moglo naići.

Odbrana od basmi

Tradicionalno basmama je oduvijek bio sklon ljepši spol, djevojke ali i udane žene, pošto bi im ovo magijsko umijeće omogućavalo da provode svoju volju, i na taj način budu dominantne. U nesalomljivu snagu basme se nikad nije sumnjalo. Postoji mnogo priči i kazivanja kako su one krojile ljudsku sudbinu; od neprivlačne djevojke činile atraktivnu, mirile zavađene parove, neutralisale konkurenciju, ubrzavale udaju ili izazivale ljubavne osjećaje, nemir i čežnju.

Moć ljubavne basme je prema narodnom ubjeđenju zadivljujuća i ona, osim velike čežnje i nemira, kod obajanog, uzrokuje i druge popratne pojave a najzanimljivija je ta kako je omađijanom muškarcu i obična voda gorka dok ne vidi onu koja mu ponavlja basme. - Sa basmom se i žedan može prevesti preko vode, odlučno tvrde pojedine stravarke.

Ostalo je zapisano po kazivanju jedne Jevrejke iz Žepča, koja je došla na konak kod svoje prijateljice Bošnjakinje, da je svojim očima gledala, kako je ova bajala da joj dođe mladić pod prozor, koji i nije puno mario za nju. Djevojka je devet puta ponovila ovu basmu:

Ja legoh na sedam dušeka,
na sedam čaršafa,
na sedam jastuka
a moj dragi N
na sedam noževa,
na sedam sabalja
i na sedam pušaka;
ne mogao živiti,
ne mogao dahnuti,
sunce ga ne grijalo
dok mene ne vidio,
poljubio i dok mi ne došao.
Elzalif amin!

Negdje oko ponoći začuli su se sitni udarci od staklo prozora, neko je tiho bacao kamenčiće. Kad je djevojka otvorila prozor ugledala je upravo onog momka čije je ime spominjala u basmi. Kad ga je ona, glumeći iznenađenje, upitala zašto je tako kasno u noć došao on joj je odgovorio, da je kod kuće ležao pa da ga je na jednom obuzela nekakva vatra i nemir te da je morao k njoj da je vidi.

Navodno, prema kazivanju stravarki, usljed napada neke nevidljive sile muškarac, kom je neka žena ponavljala basme, dobijao je visoku temperaturu i nemir te ako bi se opirao tome, da ide ka njoj, po tijelu bi mu usred agonije iskočili čudni mali plikovi, koji su najviše ličili na kožni osip.

Jedno od najmoćnijih bajanja bilo je ono sa bogohuljenjem nad Kur'anom, kada bi se neka djevojka ili žena navečer skinule nagolo, ispred kućnog ognjišta, i sjele na Svetu Knjigu. Tom prilikom žena bi sjedeći gola na Kur'anu okretala se u krug i svaki put, napravivši krug, izgovorila ljubavnu basmu i puhnula u vatru. Onog muškarca, čije bi ime pominjala u toku ovog rituala, iznenada bi opsjednula velika strast i nemir prema toj ženi, da je istog trena morao krenuti u pravcu njene kuće. Još i danas u narodu su poznate priče kako su pojedini muškarci u ponoć naglo, kao udareni bičem, trzali se iz sna i ustajali iz kreveta te u polusnu snu, odjeveni samo u donji veš, odlazili ka onoj koja mu baje. Oni koji su ih sretali putem u to kasno doba pričali su identičnu priču - začarani muškarac je poluotvoreni očiju žurio u jasno određenom pravcu, oponašajući u svom hodu kao da jaše konja, vukući bilo kakav štap između nogu?!

Od ovih i sličnih ljubavnih basmi muškarci su se branili tako da bi na mladu srijedu obukli neki dio odjeće naopako okrenut, obično gaćice, ili bi tražili da negdje dobiju pronosak, prvo jaje koje snese mlada kokoška, pa su ga u gluho doba noći razbijali na vratima one koja mu šalje basme. Kad bi razbio jaje od njena vrata začarani muškarac bi rekao:" Evo ti tvog dragog! Ja osta bez jaja a ti bez mene!". Nakon toga mu njeno bajanje ne bi moglo ništa.


Na svom tijelu da gledaš!

Osim ljubavnih postoje i druge basme, a u narodu su možda najpoznatije one protiv uroka. Bosanska majka dok liže svoje dijete između obrva i po čelu ponavlja tri puta najčešće ovu;

Mati rodila, mati liječila!
Rashod'te se uroci,
k'o list po gori,
k'o pjena na vodi,
k'o zlato po gospodi!

Njihova uloga zastupljana je i u drugim segmentima narodne medicine, na primjer, basmama se u narodu liječio i ugriz zmije, no, poznato je kako se uz njihovu pomoč mogla dozvati jedna ili više zmija te ih čak, iz čiste zlobe, uputiti ka nečijoj kući. Uvijek se upozoravalo kako je to opasan posao, jer ukoliko se čovjek smete u izgovoru basme može navući na sebe bijes zmija.

Basmom se također štitilo i od magije tojest djelovanja vještica i dušmana. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako treba tri puta u mislima, ili tihim glasom, ponoviti ovu basmu gledajući u onu osobu za koju se smatra da se bavi vračanjem:

Šta ti misliš i delaš,
na svom tijelu da gledaš!

Nakon toga, sve što vam pokuša uraditi vratit će se istog trena njoj.

Kult prepoznatljive bosanske ljepote

Poznato je kako je bosanski narod od antičkog doba veliku pažnju poklanjao lijepom fizičkom izgledu, što je svakako ostavština naših ilirskih predaka, posebno žena iz plemena Japoda, koje su slovile među najljepšim. Od tada pa kroz sve naredne vijekove u narodu BiH njegovao se kult lijepog izgleda, koji je u tradicionalnom životu doslovno bio prisutan od najranijeg doba. Antun Hangi opisujući postupak uljepšavanja djeteta zapravo otkriva klasičnu i urođenu želju naroda za lijepim izgledom, što je svakako u jednom dijelu naše povijesti bila prvenstveno okupacija imućnijeg dijela stanovništva, poput trgovaca, zanatlija ili plemića, dok se kod većinski siromašnog naroda takav običaj i nije pretjerano njegovao.

Autor piše: “ Čim je ebejka dijete okupala i obukla, stane mu glavu ravnati da bude ljepša i pravilnija. Kako radi ebejka, onako će raditi i mlada majka, koja treba da pazi na to, da čelo u djeteta ne bude odviše veliko. Bošnjaci ne vole visoka čela. Koje dijete ima visoko čelo, rugaju mu se i vele, da mu je ko pojata. Da glava djetinja što pravilnije raste, treba je povijati i to ne jednim, nego sa dva obvoja (zavoja). Jedan ide od čela te se veže na zatiljku, a zove se povezač, drugi ide ispod brade, te se veže na vrh glave, a zove se podbradač. Te obvoje stegnu više puta tako, da moraš siromašno dijete požaliti, a kada ih skinu, opazit ćeš na djetinjoj glavici crvene obručeve, koji su nastali time, što krv nije mogla pravilno i uredno u glavu dotjecati i iz glave otjecati. Ali ne samo da oni nastoje da poljepšaju i dotjeraju glavu djetinju, nego i sve dijelove glave, naime, čelo, nos, usnice, oči, uši, obrvice i bradu. Premda moramo da ovaj postupak iz zdravstvenih razloga požalimo i osudimo, navešću ipak kako i za što oni to rade. Čelo rastiru ponajviše zejtinom, gustim mlijekom ili slinom za to, da dijete kad odraste ne bude imalo nabora oko očiju. Narod, a osobito prostiji svijet, drži da su ljudi, koji imaju nabore oko očiju, velike kavgadžije, spremni na svako zlo. Djevojka, koja bi vidjela velike nabore u momka, ne bi se nipošto za njega udala. Narod voli, da je nos u djeteta pejikli, skladan, i za to stišću i stanjivaju djeci nosiće jer širokog nosa niko ne voli. Oči tare majka ponajviše kad djetetu sise daje, a tare ih sa dva prsta tako, da prste vuče od nosa prema sljepoočnicama. To rade za to, da oči ne budu mutne i žmirave i da izađu zdrave, jasne i krupne, jer što su oči krupnije, to su narodu milije. Uši stežu i glavi privijaju, da ne budu velike i klempave. Isto tako skupljaju među prstima usnice djetinje, da ne budu velike. Bradu potiskuju prema grlu, da ne bude kako sedlo izbočita. Isto taku taru i vrat djetinji, da mu ne bude predebeo i da ne dobije guše. Na prsa meću djeci ham-pamuk, vatu, da djetetu prsa ojačaju i da se krijepe. Isto tako rade po nekim pravilima i sa djetinjim ručicama i nožicama. Stežu ih u povoje kao zločince pa dijete izgleda kao mala mumija. Ni sam ljenčina trbuh nema mira. I njega valja stezati i dotjerivati, da dijete ne bude trbušasto i velika izjelica."


Zbog svega do sada napisanog ne treba da čudi kako se u narodu razvila i njegovala jedna pomalo specifična vještina analiziranja ljudskog tijela, fizionomije lica, ali i određenih fizičkih pokreta te navika, da bi se na temelju toga mogao donijeti zaključak o kakvoj je osobi riječ, njenim vrlinama i manama. Danas kada analiziramo tu praksu izvjesno je kako su se njome najviše služili u prošlosti roditelji pri izboru supruge za svog sina. Kako se u konzervativnom društvu, kakvo je još uvijek bosansko, brak u prošlim vijekovima doživljavao vrlo ozbiljno, sasvim je razumljivo da se velika pažnja pridavala izboru novog člana familije u namjeri da se osigura plodnost i sloga koja je oduvijek označavala siguran napredak i proširenje obitelji.

Generalno, djevojke su najveću pažnju pridavale izgledu lica i puti. Bijelo lice među bošnjačkim ženama je od davnina bilo simbol ljepote te ne čudi tradicionalno izbjegavanje izlaganje Suncu, posebno u proljeće, kako bi se što duže zadržala svjetla put. U Velikoj Kladuši se vjerovalo da je Sunce otrovno dok ne prođe zimski dio godine tojest do početka maja. Još i danas pojedine nene prisjećaju se kako su kao mlade djevojke skrivale lice od Sunca, posebno pred neki vašar ili proslavu, da bi imale što bjelje lice kada se pojave među narodom. U tome im je pomagalo umivanje  surutkom za koju se i danas vjeruje da zateže lice i održava ga čistim i svježim. Isto se tvrdi i za kozije mlijeko.

Koliko su te ideje bile raširene i duboko utkane u tradicionalni život bosanskog naroda možda najbolje pokazuju mnogobrojne ljubavne basme, poetične i često rimovane magične riječi, sa kojima su djevojke nekad željela privući ljubav i pažnju određenog muškarca ali i naklonost okoline. Za ljubavne basme stravarka Šerifa Mujagić kaže da "basme nisu čarke već one su bezopasne i služe tome da žensko bude mušku milije i draže".

Analizirajući njihov sadržaj vrlo lako je uočiti podudarnost u naglašavanju onih osobina i statusnih simbola ljepote koje je bosanski narod u prošlosti smatrao najpoželjnijim kod djevojaka: tankog struka, visokog rasta, kako bi koračala ponosno, bijelog tena i rumenih obraza i usni. Treba naglasiti kako navedene proporcije nisu bile jedinstvene za cio narod već se u gradskim sredinama potenciralo navedeno dok se u onim ruralnim prednost davala djevojkama sposobnim za fizički rad i rađanje djece. Time su se i neka obilježja mjenjala. Svi ti atributi, ili veći dio njih, bili su sastavni dijelovi ljubavnih basmi:

Crko, puko, dok meni ne došo,
dok mene ne vidio tanku,
visoku, bijelu i rumenitu!

Želja da bude privlačna ali i prihvaćena od drugih jasno se naglašava u ovoj basmi:

Ja poleti kano voda,
a zatrepri kao gora,
gledaju me kao bega,
štimaju me kao cara,
oko mene moje druge,
ko oko cara virne sluge,
kud god hodim zlato nosim,
kad koračam zlato bacam,
kad govorim med ižimam,
elzalif amin!


Kakvom se djevojka nastojala predstaviti drugima, a posebnom voljenom muškarcu govori i ovaj dio jedne ljubavne basme:

"...cijelom svijetu slatka,
draga, mila i lijepa bila,
a najviše svom NN!"

Poželjna i nepoželjna djevojka

Pod uticajem promjena socijalnih uvjeta življenja mjenjala su se i neka društvena shvatanja, posebno ona usko vezana za izgled i ponašanje žene u bosanskom društvu. No, neka mjerila unatoč tome su ostala sve do današnjih dana. U prošlosti, na primjer, žene dlakavih nogu smatrane su oličenjem vatrenenosti i erotičnosti, no narod nikada nije tolerisao dlake na ženskom licu, posebno iznad usta, i takve žene su nazivane "muškare" a ponekad i vješticama.

Najveća želja svake bosanske djevojke je bila da se uda „na vrijeme“ i ona je bila svjesna da ta težnja uvelike ovisi o njenom izgledu ali i ponašanju. Mnoge od njih su u prošlosti, u namjeri da sklope brak, prikazivale se drugačijim nego što inače jesu odnosno glumile bi da su brze i vrijedne pa je u narodu nastala sljedeća izjava:" Dok se ne uda u nogama joj letić a u jeziku grč (šut), a kad se uda, u nogama grč a u jeziku letić".

Naravno, iako se od nevjeste očekivalo da zna "gdje joj je mjesto u kući", u narodu se oduvijek gajio oprez prema šutljivim osobama, jer nedostatak socijalne inteligencije oštro se kosio sa tradicionalnom bosanskom gostoljubljivošću i druželjubivošću. ("Ko svakim lijepo i Bog će sa njim postupati lijepo", "Jezik je insanu najveći prijatelj ali i najveći dušman"). No, za djevojku ili snahu nije bilo preporučljivo da bude odviše otvorena i komunikativna, a posebno u davanju komentara, pa se oduvijek savjetovalo kako je bolje za ženu kad ima šta loše kazati da popije malo vode i drži je u ustima što duže, da bi manje pričala, "jer od šutnje neće zaboliti glava". No u ruralnim sredinama temperamentna i ljutita djevojka, iako nezgodne naravi, smatrala se vrijednom pa je bila poželjna za brak. ("Ljuta kobila vršaj vrše").


Sve što se u narodnom opisu djevojke ili općenito neke osobe nazivalo sojli bilo je garancija kako je ta žena ili muškarac od dobre familije i gena. Kućni odgoj ali i ponašanje roditelja, posebno majke, bio je jedan od ključnih pokazatelja kakva je njena kćerka. Narod je stoga tvrdio u prošlosti ako je mati dobra, da je i djevojka dobra. Međutim, ima i drugačijeg mišljenja što demonstriraju i pojedine narodne izreke poput ove:" Od dobre kobile more biti hrđavo ždrijebe, a od hrđave kobile dobro ždrijebe". Smatra se da od loših roditelja često budu dobra djeca jer u siromaštvu i lošim familijarnim odnosima djeca prije sazriju i shvate život ozbiljnije od svojih vršnjaka koje roditelji maze i brinu se za njihove potrebe.

Kod odabira buduće supruge svom sinu roditelji su obraćali pažnju na mnoge fizičke ali i karakterne odlike neke djevojke. Naravno, nije se gubila iz vida ni spoznaja o materijalnom ili imovinskom stanju njene familije. No, ono što je sasvim sigurno zanimljivije od uobičajne potrage za prikladnom nevjestom jeste narodno poimanje ženske ljepote, o čemu najbolje svjedoči slijedeći pravilnik:


Kosa

U narodu se smatra kako crna takozvana ilirska kosa, duga i lijepo počešljana, otkriva da je njena vlasnica pohvalne naravi. Ima li plavu (žutu) kosu djevojka je vrijedna ali ljutita, kao i ako neka osoba, muška ili ženska, kovrčave kose. Temperamente osobe se isto tako, prema narodnom vjerovanju, rađaju utorkom. Kratka kosa nije kod ženska nikada bila poželjna ma koliko ta djevojka bila lijepa, nije se smatrala dostojnom da se uda za sina iz neke bolje familije. Takva se djevojka zvala pogrdno "muškara".

Čelo

Djevojka široka čela smatrala se inteligentnom, ona je po narodnom sudu mudra i od dobre familije (soja).

Obrve

Tanke lijepe crne obrve predstavljaju dobre gene i odgoj, dok povezane (srasle) obrve otkrivaju da je ta djevojka ljute naravi ali i nesretna, te nije bila poželjna za brak. Rijetke obrve znak su da je djevojka dobra i da će rađati mušku djecu, a ako su joj guste obrve žensku " jer imade bolji ćejf".


Oči

Crne oči su lijepe, zelene ružne, često se smatraju i urokljivim, plave ukazuju na veselu i osjećajnu narav dok djevojka šarena oka odnosno smeđih očiju označava vatrenu (temperamentnu) narav i razmaženost pa čak i sklonost nemoralu. Po boji očiju napravljeno je rangiranje; ona sa crnim očima je najpoželjnija za brak, djevojka sa smeđom očima spada u srednju kategoriju dok ona sa zelenim očima pripada u zadnju kategoriju. Za djevojku sa zelenim očima se tvrdilo da ne može imati djece. "Djevojka crnih i smeđih očiju gleda jednom u momka a dvaput preda se, a djevojka zelena i šarena oka gleda dvaput u momka a jednom preda se".


Nos

Za nos se u bošnjačkom narodu vjeruje kako ga je Allah najteže načinio stvarajući prve ljude te je veliki grijeh rugati se nečijem nosu. Isto tako, u narodu se običava reći - koliki nos toliki ponos! Za djevojku velikog nosa sa širokim nozdrvama narod je vjerovao da nije dovoljno inteligentna. Djevojka koja ima tanak nos blage je ćudi dok ona koja ima zakovrčen odnosno mali nos vrlo je ljutita.

Usta

Velika usta su ružna i nepoželjna, i govore najviše gluposti dok mala usta mogu lijepo pjevati, vizualno su ugodna oku i pokazatelj da je djevojka od dobre familije. Tanke usne otkrivaju djevojku koja je izbirljiva u hrani, i ona često ima o sebi visoko mišljenje. Uglavnom su tvrdoglave. Debele usne, posebno kod žene, smatraju se ružnim i još uvijek se pogrdno za tu osobu u narodu kaže "da ima usta ista kao vagina od kobile!". Zapravo, narod u opisu niti ne koristi naziv usne već gubice, što je naziv za životinjska usta, posebno ona konjska. Djevojka debelih usni je popašna odnosno nepromišljena, kažu u narodu "da su u nje gubice k'o papuče!". No, unatoč tome vjerovalo se ako su djevojci usne debele da će biti plodna odnosno sretna u djeci, dok ako su tanke otkrivaju probleme sa plodnošću, sklonost gubitku djeteta ili općenito nesretnim.


Zubi

Nekad su rjetki i sitni zubi kod neke djevojke smatrani lijepim dok su veliki smatrani prostačkim. Ona djevojka koja ima razdvojene prednje zube smatralo se da je sklona debljanju i gojaznosti.

Uši

Male uši su znak sreće i pokazatelj da je djevojka od dobre familije. Ako su sastavite i velike nesretne su dok su klempave uši za djevojku velika sramota.

Brada

Okrugla mala brada je sojli, dok je brada sa crtom, podjeljena na dva dijela ružna i nesretna.

Lice

Okruglo, bijelo i rumeno lice je lijepo, duguljast oblik lica nije poželjan kod djevojke "jer brzo ostari" čim dijete rodi.
Rupice na obrazu takozvane smijavice smatrale su se znakom izvanredne ljepote, pa su majke svojoj djeci čim se rode imale naviku pritiskati obraze prstima da ostanu te rupice. Bradavica na licu smatrala se znakom sreće.

Vrat

Dug i tanak vrat je lijep, dostojan ogrlja (nakita), kratak vrat nije se smatrao lijepim.

Grudi

Velike grudi kod djevojke predstavljale su dobru pasminu (gene) i označavaju idealnu predispoziciju da ona postane dobra majka i rodilja. Male i čvrste grudi smatrale su se lijepim, mlitave grudi su bljuzgave; široke grudi su u djevojke sojli a sastavljene ne valjaju.

Ruke

Tanki dugi prsti su sojli, kratki prsti i debele ruke nisu.

Struk

Djevojka tanka, visoka struka je sojli, a ako je debela onda je lijena. Ako joj nema od tkanice do pod pazuho pedalj, nemoj je uzeti/oženiti, nesretna je i nije kućanica.

Bokovi

Veliki kukovi su u lijene djevojke "dobri za tovara", a srednji i obli su odlika spretne i sojli djevojke.

Noge

U koje je djevojke dus-taban (ravno stopalo), ne vodi je kući, jer je nesretna. Međutim, treba naglasiti kako se u bosanskom narodu svaka osoba sa dus-tabanom smatra nesretnom, i loš predznak ju je sresti. Djevojka visoka na nogama, koja ima duge noge, je blentava, ona debelih nogu spora, raja za takvu običava reći:" vuče ih k'o klade" - dok je djevojka tankih nogu hitra kao vila. Zbog tog vjerovanja se među bosanskim narodom ukorijenila izreka:" Ne bježi od krave tankoroge ni od djevojke tankonoge!".

Teško je bilo biti bosanska snaha

Prema kazivanju Mula Rašida Hadži-Pašića iz Žepča djevojka da bi u prošlosti ispunjavala sve moguće kriterije i stekla titulu poželjne udavače morala bi imati dugu kosu, crne oči, krupna, obla i rumena lica, bijele puti, tankih razmaknutih obrvica, široka i ravna čela, malešnih usta, sitnih i gusti bijelih zubi, poduga vrata, razmaknutih grudi, srednjega stasa, tanka u pojasu te da nije dus-taban, jer bi donijela nesreću. Noge treba da su joj malehne a na dlanu da ima na daleko prutnice (duge crte ili linije), jer je zbog toga sretnija i od dobra soja. Po dobi treba da je nekoliko godina mlađa od momka.

Njeno ponašanje mora biti pristojno a bude li vesela, pa se mnogo smije, narod bi govorio da je ludasija, a ako mnogo pjeva onda bi je nazivali harlakurla ili eksik-tahta, da je luckasta, ili žargonom mahale - da joj fali neka daska u glavi.

U Zavidovićima poželjna udavača je ona kojoj nije dus-taban, jer je nesretna, da joj nisu spojene obrve, zbog vjerovanja da je ljuta i osora, te da je širokog čela - široke pameti- i malehni usta.

Djevojka visoka i tanka nema evlada, oniska a jedra ima evlada i prije od drugih rađa mušku djecu. Srednja žena rađa prije žensku pa onda mušku djecu. Za djevojku koja često trepće vjerovalo se da neće imati djece.
Djevojka koja kada hoda stupa desnom nogom brže imat će djece a koja lijevom neće. Čestita djevojka brzo korača i preda se gleda, a koja polahko hodi je temerut odnosno lijenčina. Koja zvirla oko sebe (gleda uokolo) vižlasta je i šarijasta, svašta bi rada vidjela i znala, a dragi su joj i muški. Djevojci koja se svačemu začudi, narod veli da je blentulja tojest glupa.

O njenim kvalitetama i manama ocjenjivalo se i po načinu komunikacije, jedenju i visini.

Govor

Šutljiva i stidljiva djevojka se smatrala pametnom (pokorna), komunikativna se nazivala šarijasta, brbljača, lapača, laprdljavica. Tanak glas je sojli, krupan nije.


Visina

Tankoj a visokoj djevojci se govorilo da je"škrabulja", "visulja"... Takvoj djevojci bilo koje odijelo loše stoji. Malehnoj djevojci se opet govorilo "da tu nema žene ni do ručka". Prema tome u narodu se srednja visina kod žene smatrala najidealnijom. Ako nije ni odviše visoka i debela niti malehna i mršava govorilo se da je "kalufli".

Jelo

Djevojka koja bi za ručkom, prilikom prinošenja kašike, mnogo otvarala usta smatrali su prostakušom i popašnom a ako mljacka - glupačom.



Nedžad Salković, jedan od velikana sevdaha, klasičan je primjer izvanredno lijepog bosanskog muškarca.



Hanka Paldum, legenda bosanskog sevdaha, osim lijepog glasa "vlasnica" je i iznimnog fizičkog izgleda. Pravi je primjer onih žena koje sa godinama postaju sve ljepše.