Spašeno od zaborava

Bošnjaci su jedina nacija na Balkanu koji u svom svakodnevnom govoru često spominju riječ nafaka. U skladu sa tim ona je vrijedna analiziranja u kulturološkom ali i lingvističkom smislu, zbog svoje nemjerljive uloge u proučavanja tradicionalnog načina života našeg naroda. Na samom početku ove kratke studije potrebno je naglasiti jednu neospornu činjenicu koja glasi da je bošnjački narod u svojoj dugoj istoriji bio izložen mnogim povijesnim nedaćama, čak i stvarnom prijetnjom istrebljenja, te da ono što ga je očuvalo i sačuvalo jeste njegov vedri duh i nepopravljivi optimizam često sročen u kratkoj izjavi:"Dat će Bog nafake!". Nafaka je arapska riječ koja je preko Osmanlija došla do nas. Veoma je bitna u islamskom učenju pošto manifestira Allahovu blagodarnost pa u turskom jeziku ima više sinonima. Na bosanski nafaka se prevodi u nekoliko oblika: alimentacija, opskrba, nabava ili  snabdjevanje za život. Još dva pojma u svakodnevnoj upotrebi, koja označavaju blagodat i uspje...

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji. Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zati...

U kratkoj narodnoj priči iz Velike Kladuše pripovijeda se zbog čega je trnić od svega drveća ostao rastom najmanji. Naime, jednog proljeća prije mnogo vijekova, kao i svake godine, trnić je prvi procvjetao. To je odnekud spazio gladni medvjed pa je odmah odlučio prileći pod njegove grane, prisvajajući ga, i hvaleći se na sva usta zecu koji se odmarao u blizini, kako će baš on te godine prvi od svih životinja najesti se plodova i biti sit.  - Prvi je procvjetao pa će prvi i donijeti bobice za jelo, mudrovao je medo. Međutim, dok je medvjed strpljivo mjesecima ležao ispod trnića sve druge voćke su procvjetale i njihovi plodovi su dozrijeli, pa su se njima ostale životinje pogostile i nahranile čekajući tako site zimu. Jedino plodovi trnića nikako da sazriju te medo ostade mršav i gladan. To ga jako razbjesni pa svojim šapama izudara grane trnića i cijelim tijelom provalja se po njemu govoreći: - E kad si toliko bezobrazan da zadnji dozrijevaš red je i da budeš malog rasta pa...

Prve dokumentirane pojave liječenje biljem kod bosanskog naroda započinju u vremenu ranog srednjeg vijeka odnosno pojavom bogumila (arijana) u Bosni, kada stupa na snagu nezaustavljiva ekspanzija arijanskog kršćanstva među Bošnjanima, kojima ostaje dominantna religijska dogma sve do dolaska Osmanlija. Crkva bosanska bila je po svemu specifična i jedinstvena a naročito po razboritijem pogledu na kršćansku tradiciju, odričući se svega onoga što je smatrala pogrešnim u interpretaciji vjere, pri tome ne stideći se jasno i glasno progovoriti o dualizmu koji u jednakoj mjeri ima uticaj na ljude i čovječanstvo. Za razliku od katoličanstva i pravoslavlja bogumilski nauk nikad nije težio pljačkanju vjernika i raznoraznim ucjenama i pritiscima, niti obožavanju materijalnog, te je stoga konstantno bio na direktnom udaru Rima i Bizantije. Vrlo je vjerovatno kako su temelji krvave Inkvizicije postavljeni upravo u Bosni odakle je ta genocidna filozofija krenula na svoj ubilački pohod po cijel...

Neraskidiva veza između psa i čovjeka potječe iz najranijih vremena ljudske civilizacije i predstavlja jedan od najstabilnijih odnosa koje je čovjek kroz sve epohe postojanja uspio uspostaviti sa nekim pripadnikom životinjskog svijeta. Upravo zbog toga u bosanskom tradicionalnom životu psu je određena vrlo odgovorna uloga čuvara kuće. On je, poput krave, zasluženo smatran dijelom same familije prema kome se ukazivala posebna pažnja. Od perioda naših predaka Bogumila vjeruje se kako u psu može boraviti i ljudska duša te se uvijek zbog toga upozoravalo na obzirno ophođenje prema psima. U protivnom bi se onaj ko loše postupa sa tom životinjom mogao steći veliki grijeh. U narodnoj priči koju je zapisao Antun Hangi, pišući o životu i običajima Bošnjaka, pripovijeda se kako je neki trgovac krenuo ujutro u čaršiju, da otvori dućan. Kad je prolazio pokraj džamije i džamijskog harema, groblja, začuje glas iz mezara, groba: „Ja ehli kubur“. To je mrtvac dozivao mrtvaca. Drugi mu se odazove ...

Glavobolja ili cefalalgija je simptom velikog broja bolesti koje zahvaćaju glavu, a ponekad i vrat. Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma, a može obuhvaćati širok raspon bolesti od bezazlenih stadija koja ne zahtjevaju nikakvo liječenje, pa do onih po život opasnih stanja. U narodnoj medicini BiH postoji mnogo empirijskih metoda dijagnostike i liječenja ove bolesti. Prema mišljenju većine najčešće nastaje kao nuspojava od pretjerane brige, svađe, mahmurluka, gladi, tuge ( Od jada ga glava zabolila), itd. Posebno je opasan propuh zbog kojeg još i danas starije žene upozoravaju mlade da ne izlaze napolje oprane, mokre, kose jer će ih "udariti propuh" i zaboliti glava. Postoji cijeli niz sujeverja o nastanku te bolesti a među najzanimljivijim je ono iz Tešnja koje savjetuje žene da izbjegavaju posmatrati muškarce kada se petkom, u podne, skupe pred džamijom, kako ih ne bi zaboljela glava. Najviše se pak brinulo da nekog glava ne počne boljeti utorkom jer, kako vjeruje narod...

Narod je mišljenja kako čovjeka glava najmanje zaboli zbog nekog unutarnjeg problema već uglavnom usljed djelovanja specifičnog nadnaravnog uzroka poput uroka, nagaze, brige ili straha odnosno šoka. Ako bi nekog glava redovito zaboljela oko podne ili u akšam, te noću, sumnjalo se da tu nisu čista posla. Čak i danas se nailazi na uvjerenje kako nekoga glava može boljeti ukoliko ga neka osoba iz familije ili okoline klete (proklinje). Najbolji način da se takva tegoba odagna bilo je dijeljenje milostinje. Tome su posebno sklone seoske žene koje običavaju pronijeti "za Suncem" oko svoje glave, uz Euzubilet, kakve sadake, obično u novcu, pa udijeliti je siromašnima, u nadi da će im to izliječiti glavobolju ili nesanicu. Ljudsko biće je samo po sebi i svojoj strukturi sklono uticaju raznih dešavanja i energija. U bosanskom okultizmu naše tijelo dijeli se na četiri elementa na osnovu ovih predodžbi: stopala i noge, ali i ruke, pripadaju elementu zemlje, sredina tijela od vrata ...