Prve dokumentirane pojave liječenje biljem kod bosanskog naroda
započinju u vremenu ranog srednjeg vijeka odnosno pojavom bogumila (arijana) u
Bosni, kada stupa na snagu nezaustavljiva ekspanzija arijanskog kršćanstva među
Bošnjanima, kojima ostaje dominantna religijska dogma sve do dolaska Osmanlija.
Crkva bosanska bila je po svemu specifična i jedinstvena a naročito po razboritijem
pogledu na kršćansku tradiciju, odričući se svega onoga što je smatrala
pogrešnim u interpretaciji vjere, pri tome ne stideći se jasno i glasno
progovoriti o dualizmu koji u jednakoj mjeri ima uticaj na ljude i
čovječanstvo. Za razliku od katoličanstva i pravoslavlja bogumilski nauk nikad nije
težio pljačkanju vjernika i raznoraznim ucjenama i pritiscima, niti obožavanju
materijalnog, te je stoga konstantno bio na direktnom udaru Rima i Bizantije.
Vrlo je vjerovatno kako su temelji krvave Inkvizicije postavljeni
upravo u Bosni odakle je ta genocidna filozofija krenula na svoj ubilački pohod
po cijeloj Europi, kako bi se kroz pljačku i ubijanje nevinog naroda posijao
strah i natjerale mase na slijepu poslušnost pokvarenim Papama, upravo onima
koji su izokrenuli Isusovo učenje i umjesto ljubavi i tolerancije bezdušno
pobili preko četiri miliona ljudi. Još i danas podrumi Vatikana su prepuni
opljačkanog zlata i dragulja, isti onih nesretnika koje su Pape preko svojih
poslušnika pod lažnim optužbama slali u smrt.
Zbog toga bosanski bogumili nisu nikako smjeli opstati jer njihovi
svećenici Didovi nisu težili nikakvom bogastvu niti zidanju crkvi i katedrala,
što je bilo u krajnoj opoziciji prema pohlepi katoličkog i pravoslavnog klera
koji su, kako nekad tako i danas, isključivo žudili i žude za moći i bogastvom.
Glavna misija je bila uništiti pod svaku cijenu bogumile da drugi narodi ne bi mogli upoređivali skromnu
Crkvu bosansku sa katoličanstvom i pravoslavljem, što bi prije ili kasnije
dovelo do pobune naroda protiv tiranije pohlepnog klera. Sukladno tome za
Vatikan i Bizantiju bilo je daleko prihvatljivije rješenje da bogumili pređu na
islam nego li da ostane „opasna“ Crkva bosanska. Usljed neprestanih krvoločnih
napada Vatikana i Bizantije na Bosnu i stvarne prijetnje uništenja njenog
naroda cilj je postignut, a naši predaci Bošnjani svojevoljno su prigrlili
islam kao svoju novu vjeru koja im se zbog nekih sličnosti sa arijanskim naukom
učinila prihvatljivom.
Iz tog burnog vremena ostale su mnoge bogumilske pripovijedi i
legende koje sve do današnjeg dana baštini naš narod kroz razne izreke,
vjerovanja i običaje. Poznato je da su bosanski bogumili bili skloni liječenju biljem a glavni
promotori i prenosioci znanja o travarstvu bili su Did (svećenik) i njegova
žena Baba. Oni su liječili bolesne i pomagali im u nedaćama svojim savjetima,
uputama i ljekovitim čajevima i napicima. Od bogumila potječe i svima nama
dobro znano pravilo liječenja da svaki tretman liječenja bolesti čajevima ili
mehlemima potraje 40 ili 41 dan. A zašto je baš tako bogumili su pronašli
objašnjenje u ovoj predaji:
Kada je Bog uobličio od zemlje Adema, prvog čovjeka, ostavio je
njegovo tijelo da se posuši na Suncu a On je u svom stvaralačkom zanosu otišao
dalje da kreira svijet obdarujući ga svim blagodetima. Iz neposredne blizine,
skriven iza stabla, to sve je posmatrao đavo i goreći od zavisti i ljubomore,
nakon što se uvjerio kako je Bog otišao, prišunja se nepomičnom Ademu i počne bijesno ubadati prstom svuda po njegovom
još svježem i mekanom zemljanom tijelu. Tako napravi čak četrdeset i
jednu rupicu pa pobježe sav radostan što ga je unakazio. Kada se Bog vratio,
nakon tri dana, vidi da se tijelo prvog čovjeka osušilo i stvrdnulo pa mu
odluči podariti dušu tako što mu puhnu
dar života u nozdrve. No, svaki put kad je puhnuo vidi kako duša odnekud izleti
van iz njega. Tada bolje promotri Adema i ugleda rupice po tijelu koje je
načinio đavo. Da bi popravio štetu i završio svoje kapitalno djelo Bog u svaku
rupicu ugura po jednu biljku, osim one zadnje koju ostavi otvorenom, kako bi
duša bez puno muke mogla izići u trenutku smrti. Onda oživi čovjeka i pokaza mu
onih četrdeset ljekovitih travki kojima je zatvorio rupe na njegovom trupu pa
mu detaljno objasni koja od njih pojedinačno pomaže dijelu njegovom tijela te
da ih tako koristi.
Od tada pa sve do današnjih dana u narodu se uvijek za tretmane sa biljnim
pripravcima preporučuje da traju 40 ili 41 dan kako bi bili djelotvorni, po tri
puta na dan; ujutro, na prazan želudac, o podne, prije ili nakon ručka, te navečer, pred spavanje, što je jasno
aludiranje na povratak Boga ljudskom tijelu nakon tri dana od oblikovanja.
