Preskoči na glavni sadržaj

Kad strah iziđe na olovo


Još mnogima od nas je u sjećanju adet starih nena da se uvijek negdje u kući čuvalo bar nekoliko komadića olova, obično u kutiji za šivaći pribor, za „ne daj Bože“, da se nađu pri ruci ukoliko se neko dijete prepadne, ureče ili neko od ukućana nagazi. Po potrebi to se olovo diskretno odnosilo do stravarke i ostavljalo da na njega nauči (obično suru Jasin), pa bi se onda sutradan odlazilo na seansu salivanja.

Evidentno je kako u prošlosti nije bilo djeteta, naročito u ruralnim sredinama, kojemu se bar jednom nije salivala straha. Čim bi majka primjetila da se njeno čedo uplašeno budi iz sna posumnjala bi da je postalo žrtvom užasnog straha koji mu trga snove i oduzima snagu. Vjerovalo se da je potrebno što prije djelovati u pravcu liječenja prvenstveno zbog bojaznosti da strah ne bi oživio u mladom biću i prouzročio mu dodatne komplikacije, pa čak i smrt.

Neka Joka, žena Petra Kokotovića, iz Račića ispripovijedala je svešteniku K.Kovačeviću (Kako se liječi od strave?, Bosanska vila, 3 broj, 1888.godina), kako joj ništa drugo nije pomoglo da spasi dijete nego li - salijevanje strahe. Iako se obraćala za pomoć đaku i popu od toga nije bilo skoro nikakve fajde. Spas je tek pronašla kod stravarke Nelke[1].

–„Moj Mile, kad je bio dijete, dopade jedan put te nemile bolje (misli se na strahu) i čitav mjesec dana bio je u takoj muci, da nikad u noći ni u danu očiju sklopiti nije mogao. Bože moj milostivi! Muka je to bila velika:čas zaspi, čas zavrne očicama, čas protegni se, pa se trgni i skoči na noge, da mu sve koščice pucaju. Išla sam đaku u Suvaju (selo kod Bosanske Krupe), te mi otvara' roždanik i reka, da se – prošćeš – Kad sam ga nosila (trudna bila) poslije sunčanog počitka i to uoči sv.nedjelje preko bunjišta prešla, na da me je na bunjištu – Bog budi s nama – zapan'o (zadunuo) nečisti vjetar, te da je od toga i moj mali stravu dobio. Napisa mi tri zapisa: „jednim ćeš ga – veli – okaditi, drugim ga okupaj, treći zamotaj u voštenu krpu, pa privrzi (objesi) djetetu na vrat. Dado mu gotova po talijera, pa odoh kući i učinih sve kako mi on reče. Po mojoj duši, malo djetetu bi lakše, ali po nesreći otrže se zapis s vrata djetinjega, te se neđe izgubi a njega bolest opet poče kinjiti. Odvedoh ga starom popu Bosaičiću u Grmušu – jer mi rekoše da je on sevepli ruke – pa mu očata strašnu molitvu tamam od bešluka (50 nov.), ali i to slabo pomože. – Dok mojoj srećom kazaše mi za staru Nelku iz Podastrane , te ja brže bolje k njoj. Zateko je u kući samu samcatu i kazah joj sve po redu. Onda ona skoči i izvadi iz kovčega (sanduka) puščano zrno (kuglu), metnu ga na mašu (ožeg) a mašu na vatru. Sve nešto šapće u sebi, pa sam htjela, da i ja čujem što šapće, ne bi li kako i sama liječiti naučila, ali ne mogoh čuti ništa, nego samo dvije tri riječi. Učini mi se, da ovako nekako šapće:

Euzubilahi
De ozdravi mali!
Oće šućur, ako bog da,
Ozdraviti svojoj nani.

Kad se olovo na maši rastopilo, a ona nali bakrenu zdjelu (ćasu) vode, pa metnu djetetu na čelo a u onu vodu sali rastopljeno olovo sa maše. Olovo u vodi cvrknu i pade na dno, a ona ga brže bolje izvadi, pa ga sve nešto zagleda i otpoče meni:
 
“Evo vidi ti se, da ti se mali najprije prep'o od nešta rogata i to baš onda, kad si ga rodila ili bar kad je malešan bio“. Ja se primislih malo, i po mojoj jedinoj duši, pade mi na um, da je jedan naš jarac dolazio na kućni prag i zavirio u kuću, kad sam ja maloga Milu rodila. Uzeh i ja od nje ono olovo a ono se na moje preveliko čudo u vodi u jarca pretvorilo. Pravi pravcati jarac: vide se rozi, brada, noge – ama baš sve poput našeg lasana (jarca). „Vidiš“ –reče mi Nelka – „od šta god dijete najprije stravu dobije, to će meni izaći na ovome olovu, ali to predragi melajići[2] (anđeli) tako učine – i to nije svakom dano“. Nelka uze opet ono olovo, pa ga metnu na mašu i prinese vatri. Olovo se opet rastopi, a ona metnu zdjelu djetetu na prsa, pa opet učini kao i prije. Tako i treći put nad nogama djetinjim. Kada je po treći put svoj posao izvršila, reče mi:

Čuješ draga! Ništa drugo nije sevep (uzrok), da se tvoje dijete prepada, nego onaj jarac, za koga sam ti kazivala, nego ako je taj jarac živ a ti ga zakolji jer ne valja da živi“. Za tim uze onu vodu i otra djetetu desni obraz i lijevi nožni palac, pa onda lijevi obraz i desni palac, desnu ruku i lijevu nogu, lijevu ruku i desnu nogu a onda sve ostalo tijelo, i to sve unakrst. I od tog vremena nikad se mom Mili  - Bogu fala- strava nije pokazala. Nelki sam za ljekariju dala dvije cvancike, jedan sirac i od onoga jarca, kad smo ga zaklali, plećku mesa. Da joj je blagosloveno! Ja to i ne žalim, jer da nje ne bi, moj Mile davno bi već – Bog budi s njim – u crnoj zemlji ležao.

Popularni postovi s ovog bloga

Bosanska zrna sudbine - falanje u grah

Proricanje uz pomoć 41 zrna bijelog graha u Bosni i Hercegovini se naziva b acanje graha, falanje u grah ili ogledanje u grah . Osoba koja se bavi proricanjem naziva se faladžinica , ako je u pitanju žena, ili faladžija ako je ta osoba muškarac. Sama riječ falanje potiče od perzijske riječi fal što znači slutnja ili nagovještaj.   Proricanje uz pomoć zrna graha ( favomancija ) je dio tradicije ove zemlje i smatra se da zapravo potječe još od Ilira, koji su umjesto zrna graha koristili kosti ptica, bacajući ih na tlo i prema zauzetom položaju određivali sudbinu. Zanimljivo je napomenuti kako još uvijek u Bosni postoje pojedinci koji bacanjem zrna graha na pod određuju sudbinu prema položaju zrna graha.   U bosanskoj tradiciji proricanje sa zrnima graha pripisuje se hazreti Fatimi, kćerki božijeg poslanika Muhameda, koja se ovom mantičkom vještinom bavila tajno pazeći da Muhamed ne sazna za to. No, jedne prilike, Muhamed je ušao neočekivano u njenu sobu, baš...
Pročitajte više

Ne diraj ptičiju nafaku!

Kad nekog stalno boli glava ili ga muči nesanica treba uz Euzubilet oko glave, za suncem, tri puta obnijeti kakve sadake i dati je sirotinji. Kada nekom jedna kragna košulje viri van iz odjeće, a druga ne, vjeruje se da je ta osoba zaljubljena u nekog. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako nikad nije bilo vodenog ili drvenog prosjaka pošto stari ljudi vele da je ogrijeva i vode oduvijek bilo. Ne valja spavati sa čarapa na nogama, možeš se razboliti. Ne valja pisati ili crtati kemijskom olovkom po koži tijela, jer ako se razboliš, nećeš se lako moći izliječiti. Kad se u kući zateknu tri osobe istog imena mora se napraviti halva. Nagaziti se može na pasji ili mačji izmet, to se naziva sugreb, od čega se neki dio tijela ospe crvenilom i svrbežom. Liječenje se vrši tako da se oboljelo mjesto potare korom kruha i da psu da pojede. Kad dijete ima padavicu otac treba nabaviti mladog crnog ovna bez ijedne bijele dlake i otići sa njim i bolesnim djetetom na raskršće. Tu na raskršću treba iznenada da ...
Pročitajte više

Tako ti je pao grah!

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“  i  gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji. Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj  životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći  41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zati...
Objavi komentar
Pročitajte više