Spašeno od zaborava

Neraskidiva veza između psa i čovjeka potječe iz najranijih vremena ljudske civilizacije i predstavlja jedan od najstabilnijih odnosa koje je čovjek kroz sve epohe postojanja uspio uspostaviti sa nekim pripadnikom životinjskog svijeta. Upravo zbog toga u bosanskom tradicionalnom životu psu je određena vrlo odgovorna uloga čuvara kuće. On je, poput krave, zasluženo smatran dijelom same familije prema kome se ukazivala posebna pažnja. Od perioda naših predaka Bogumila vjeruje se kako u psu može boraviti i ljudska duša te se uvijek zbog toga upozoravalo na obzirno ophođenje prema psima. U protivnom bi se onaj ko loše postupa sa tom životinjom mogao steći veliki grijeh. U narodnoj priči koju je zapisao Antun Hangi, pišući o životu i običajima Bošnjaka, pripovijeda se kako je neki trgovac krenuo ujutro u čaršiju, da otvori dućan. Kad je prolazio pokraj džamije i džamijskog harema, groblja, začuje glas iz mezara, groba: „Ja ehli kubur“. To je mrtvac dozivao mrtvaca. Drugi mu se odazove ...

Glavobolja ili cefalalgija je simptom velikog broja bolesti koje zahvaćaju glavu, a ponekad i vrat. Glavobolja je jedan od najčešćih simptoma, a može obuhvaćati širok raspon bolesti od bezazlenih stadija koja ne zahtjevaju nikakvo liječenje, pa do onih po život opasnih stanja. U narodnoj medicini BiH postoji mnogo empirijskih metoda dijagnostike i liječenja ove bolesti. Prema mišljenju većine najčešće nastaje kao nuspojava od pretjerane brige, svađe, mahmurluka, gladi, tuge ( Od jada ga glava zabolila), itd. Posebno je opasan propuh zbog kojeg još i danas starije žene upozoravaju mlade da ne izlaze napolje oprane, mokre, kose jer će ih "udariti propuh" i zaboliti glava. Postoji cijeli niz sujeverja o nastanku te bolesti a među najzanimljivijim je ono iz Tešnja koje savjetuje žene da izbjegavaju posmatrati muškarce kada se petkom, u podne, skupe pred džamijom, kako ih ne bi zaboljela glava. Najviše se pak brinulo da nekog glava ne počne boljeti utorkom jer, kako vjeruje narod...

Narod je mišljenja kako čovjeka glava najmanje zaboli zbog nekog unutarnjeg problema već uglavnom usljed djelovanja specifičnog nadnaravnog uzroka poput uroka, nagaze, brige ili straha odnosno šoka. Ako bi nekog glava redovito zaboljela oko podne ili u akšam, te noću, sumnjalo se da tu nisu čista posla. Čak i danas se nailazi na uvjerenje kako nekoga glava može boljeti ukoliko ga neka osoba iz familije ili okoline klete (proklinje). Najbolji način da se takva tegoba odagna bilo je dijeljenje milostinje. Tome su posebno sklone seoske žene koje običavaju pronijeti "za Suncem" oko svoje glave, uz Euzubilet, kakve sadake, obično u novcu, pa udijeliti je siromašnima, u nadi da će im to izliječiti glavobolju ili nesanicu. Ljudsko biće je samo po sebi i svojoj strukturi sklono uticaju raznih dešavanja i energija. U bosanskom okultizmu naše tijelo dijeli se na četiri elementa na osnovu ovih predodžbi: stopala i noge, ali i ruke, pripadaju elementu zemlje, sredina tijela od vrata ...

Džinska kola ili ona vilinska od davnina su poznata kao energetski vrtlozi prepuni negativne energije koja, ako dođe u doticaj sa ljudskim tijelom, može izazvati niz tegoba. Narod vjeruje da spiritualna bića, ukoliko ih se na bilo koji način uznemirava, mogu da prostrijeljele svojim pogledom i uzrokuju ozbiljne zdravstvene, posebno psihičke, probleme nekoj osobi. Nagaza (ograma) još je jedna vrsta nadnaravne opasnosti koja kod čovjeka može izazvati simptome slične uroku, među kojima je posebno naglašena uporna glavobolja praćena sa slabosti tijela. Ako bi posljedice takvog susreta liječio hodža onda bi on pisao tri zapisa; prvi zapis se potopi u flašu vode, koju bolesnik pije, a drugi zapis u kantu sa vodom za kupanje. Treći zapis je u formi hamajlije i njega bolesnik nosi uza se, obično oko vrata ispod odjeće.  Pomoć se također tražila i kod stravarke koja mu saliva olovo, i dok se ono topi u kašiki na vatri, tihim glasom govori: Poletjelo devet vila, sa devet oblaka, sa devet pla...

Tetoviranje je stari arapski običaj koji ima svoju ulogu u uljepšavanju tijela ali i služi kao takozvana plemenska oznaka. Naime, pripadnici istog plemena imaju zajednički tattoo motiv koji ih samim time obilježava i daje poseban status. Smatra se kako su još drevni Egipćani prakticirali prije 4000 godina tetoviranje u svrhu zaštite od urokljivih očiju. Tetoviranje u bosanskoj tradiciji Počeci tetoviranja mogu se locirati još u prapovijesti kada je tadašnji čovjek nanosio razne boje i blato na sebe da bi se dovoljno dobro kamuflirao za lov ili uplašio neprijatelja u nekom sukobu. Nastanak te egzistencijalne prakse najbolje je uočljiv na prapovijesnim crtežima po zidovima pećina gdje je primitivni Homo sapiens crtajući razne prikaze divljih životinja nad njima želio zadobiti snagu i brzinu, jer ono što su njegove oči mogle vidjeti a ruke dodirnuti nije više bilo strano i neuhvatljivo za tog lovca. Isti princip koristio je i kod same zaštite pred napadima zvijeri. Svakako ne treba igno...

Prije nego li će Allah stvoriti čovjeka, svoga roba, svaki dan bi ga napastvovao jedan šejtan, zapitkujući ga sad ovo, sad ono. A što bi god Bog u danu stvorio, to bi šejtan - nalet ga bilo! - noću pokvario. Allah mu je to dozvolio, da razvali sve ono što bi napravio, samo da čovjek bude što prikladniji i ljepši kada ga na kraju završi. Kad je na koncu oblikovao ljudsko tijelo, i napokon bio zadovoljan svojim stvaranjem, Allah ga nije htio oživjeti tri godine, nego ga je prislonio uz jednu sevliju (čempres). To je kod šejtana probudilo veliki interes i radoznalost jer nije znao šta će sada biti. Svaki bi dan dolazio do čovječijeg tijela i kuckao po njemu prstom, pa kad bi došao do glave, običavao je kuckajući po njoj govoriti:" Ova glava neće biti prazna". Pune tri godine svaki dan bi dolazio i tako govorio. Kad je već bilo na izmaku treće godine, Allah oživi čovjeka. Čim je insan oživio, odmah mu Bog reče da sa onim stvorem koji mu prvi dođe, a ne bude mu se htio predstavit...

Bik je od početka ljudske povijesti sveta životinja koja je zbog svoje fizičke snage i impozantog izgleda dio mnogih mitoloških predaja, legendi i kultova. Među najstarijim mitovima gdje se on navodi locirana je Mesopotamija i predaja o božanstvu Gugalanni, poznatijem kao Nebeski Bik ili Bik sa Neba. Gugalanna je bio prvi muž Ereshkigala, božanstva podzemlja, mračnog svijeta bez svjetlosti. Njega su Bogovi poslali da se osveti Gilgamešu zbog toga što je odbio seksualni poziv boginje Inanne. Tom prilikom Nebeski Bik, čiji udarac nogom izaziva zemljotres, poražen je i ubijen te raskomadan od strane Gilgameša i njegovog pratioca Enkidua. Na Bliskom istoku religijski pojam ubijanja bika je dosta čest i nalazimo ga i u predaji o genezi uobličene u perzijskom bogu Mitri, od čijeg je opisa rođenja i života nastala mitološka predaja o Isusu, koji lovi i ubija divljeg bika. Iz tijela mrtve životinje nikle su biljke, od kostiju postalo je žito a iz krvi vinova loza. Tada se stvaraju i prvi ljudi...