Šamanizam i sufizam

Iscjeliteljska tradicija gdje dominantnu poziciju ima kućno ognjište izuzetno je zastupljena u šamanizmu naroda Centralne Azije i Turske u ritualima liječenja vatrom, topljenjem olova ili voska, te upotrebom pepela uzetog sa ognjišta. Interesantno je kako se misteriozni iscjelitelj Lokman, poznat i u bosanskim narodnim predajama, posebno u onoj gdje ima moć komunikacije sa biljkama preko praha od zmije, navodi kao treća kultna figura u islamsko-šamanističkom kultu liječenja. Za njega se tvrdi da je proširio vještinu liječenja odžaklija, a možda i interesantnije od toga jeste da 31. kur'ansko poglavlje nosi njegovo ime (arapski Luqman), što može biti sasvim slučajno ali i ne.

U mnogim sufi redovima ta praksa je vidljiva i prezentira se kao nasljedna vještina koja potječe od samog Poslanika. Naime, kako se vjeruje u sufizmu, Muhamedu pejgamberu se jedne prilike javio tajanstveni glas iz vatre i dao mu uputu kako može pepelom zamućenim u malo vode liječiti bolesne ljude. Poslanik je odlučio poslušati misteriozni glas i od toga dana je ozdravio mnoge bolesnike ali sa godinama se umorio i predao taj dar liječenja svojoj kćerki hazreti Fatimi (često nazivana Fatima al-Zahra ili Bibi Fatima), držeći je za ruku (3). Po uzoru na tu predaju iskovan je termin "Fatimina ruka" koji na duhovnom putu sufi-iscjelitelja ne može biti jasnije pojašnjen od ovoga kazivanja, no, ima i drugih tumačenja. Naime, prema jednom od njih, inače omiljenim među sunitima, motiv ruke direktno je vezan za samog Poslanika kojem su zakletvu lojalnosti njegovi sljedbenici položili kroz dodirivanje Muhamedove ruke.

Naravno da predaju o hazreti Fatimi i njenom daru liječenja treba prvenstveno gledati kao nastavak šamanskog kulta iscjelivanja, koji je pojavom islama doživio određene preinake. Paradoks bogatim narodnim predajama i legendama, kao i sufijskim učenjima, jeste taj da zapravo jedini hadis koji govori o liječenju hazreti Fatime, a on potječe od Ismaila Bukharija, gdje se navodi, kako su Fatima (a.s) i njen muž Ali Ibn-Talib (a.s) pomagali u liječenju Poslanikovih rana koje je ovaj zadobio u bitci kod Uhuda. No, prema tom hadisu Fatima je Muhamedu previjala krvave rane odnosno nije bilo nikakvog neobičnog iscjelivanja. Upravo zbog toga, ne treba čuditi da u onim podnebljima gdje je šamanistička praksa, unatoč islamu, ostala dominantnije prisutna nailazimo i na drugačije predaje i interpretacije porijekla Fatiminog dara liječenja. Naime, jedna takva predaja može se i danas čuti u plemenima istočnog Turkmenistana:

-„Kćerka božijeg Poslanika jedne prilike je odmarala u sjeni nekog stabla kada je u nekom trenu s neba sletjela žuta ptica na jednu od grana. Istom momenta ta grana se u potpunosti osušila. Ubrzo iza toga zla ptica je odletjela sa tog drveta a sjena njenih krila padne na noge Bibi Fatime te se ona razboli u toku sedam dana. Kako nije bio u mogućnosti da je izliječi, Poslanik zamoli Allaha za pomoć. Bog mu udovolji i posla četrdeset evlija da je izliječe. Silazeći sa nebesa sedmorica među njih četrdeset, izdvojiše se i spuštajući se oko njene kuće, budućeg turbeta, predadoše božiji blagoslov na nju. A zatim svih četrdeset napraviše krug oko kuće i ozdraviše hazreti Fatimu.“

Pojedini sufisti smatraju da je Fatimina iznenadna bolest zapravo inicijacija a žuta ptica simbol zlih duhova. Nadalje, sedam evlija među njih četrdeset poslanih od Allaha da je izliječe duhovi su poznati širom Irana i Centralne Azije kao čihiltan ili čiltan, što znači „četrdeset duhova“ (čil označava broj 40 a tan je naziv za duh). Ovaj broj se često pojavljuje u religijskim predajama i motivima širom islamskog svijeta a naročito u sufizmu.



Inicijacija u kult liječenja

Ono što daje mističan dojam svim ovim predajama, kao i samoj praksi, jeste ta spiritualna poveznica koja neku osobu doslovno preko noći učini sposobnim iscjeliteljem, koji na osnovu svog rada i rezultata stječe veliko poštovanje okoline. Iako znanjem liječenja vladaju oba spola, kako smo i vidjeli u primjerima, ipak se žene primjetno izdvajaju, vjerovatno i zbog svoje otvorenosti i urođene komunikativnosti.

Iniciranje u kult liječenja uvijek se događa tako što određena (odabrana) osoba sanja hazreti Fatimu, koja joj ona saopći svoju volju i obdari je potrebnim znanjem i moći. Ovdje je ipak, svakako, veći naglasak na samu iscjeliteljsku moć pošto, na primjer, velika većina turskih odžaklija u skoro svim ritualima ponavlja standardnu formulu:“ Ovo nije moja ruka...“ Po kojoj definiciji sama Fatima odabire buduće iscjelitelje ostaje još uvijek nepoznato no primjer jednog slučaja nagovještava kako se iskrenom željom i voljom taj dar može i svjesno privući. Tako jedan ženski iscjelitelj, odžaklija, koja je poznata i kao „Fatimina sluga“ ispričala je svoju priču o inicijaciji, objavljenoj u knjizi Šamanizam u islamu (4):

-„Moj prvi poziv od strane hazreti Fatime desio se u 14.godini, ali ja tada nisam bila ozbiljnije upućena u islam, šamanizam niti sufizam. Doista, na neki način bila sam zapravo ateista, vjerujući samo u racionalno. A onda mi je naišao period kada sam počela intenzivno razmišljati o hazreti Fatimi i spletom okolnosti došla sam do nekih povijesnih knjiga i ono što sam u njima pročitala i saznala fasciniralo me je. Ipak, ta faza potrajala je svega nekoliko mjeseci i onda sam je gurnula u stranu i zaboravila. Nakon nekog vremena moj život je krenuo nizbrdo a nesreće i problemi su se zaredali munjevitom brzinom. Našla sam se u vrlo lošem odnosu sa partnerom, kojeg je pratilo i zlostavljanje, finansijski problemi, narušeno psihičko i fizičko zdravlje i kao vrhunac užasa – gubitak doma. Tada, u potpunom očaju i beznađu, prisjetila sam se hazreti Fatime, zvala sam je u snu i ona se odazvala i došla te nakon što me izgrdila zbog zanemarivanja i zaborava, dala mi je svoju ruku i od tada sam na ovom mističnom i plemenitom putu. Oporavila sam se od svih teškoća koje su me pratile uz njenu pomoć.“


(3)„Predavanje ruke“ naziv je transmisije dara liječenja kod turskog naroda, kada stari ili onemoćali iscjelitelj (odžaklija) predaje znanje i moć mladom nasljedniku.

(4) Šamanizam u islamu, autor Tierry Zarcone.