Hazreti Fatima, kćerka božijeg poslanika Muhameda, pored svog supruga Ali Ibn Taliba, u bosanskom narodu poznatijeg kao hazreti Alija, mistična je figura te kultni lik u sufizmu, ali i neodvojiv segment narodne medicine i tradicije, gdje ona za sve stravarke predstavlja duhovnu majku i zaštitnicu. Na to nas upućuju mnogi primjeri iz prakse a najočitiji se nalaze u jednom od njenih naziva koji glasi Fatima Ana ili "Fatima Majka", od turske riječi "anne" ili majka. Naime, svaki put kada turska stravarka odnosno odžakli-kadin izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom ona govori: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka Fatime Ane!" ili "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke hazreti Fatime!" aludirajući time da je ona samo medij ili instrument kroz kojeg će se kanalizirati iscjeliteljska moć Poslanikove kćerke.
Nešto slično postoji u tradiciji bosanskih stravaruša. Na samom početku, prije izgovaranja basmi i molitvi iznad posude sa vodom, stravarka tihim glasom izgovori basmu: "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svome ocu Muhamedu pejgamberu ...". Smisao ove basme je nadnaravno posredovanje u cilju obezbjeđivanja neophodne božije podrške kako bi se izvelo uspješno liječenje; stravarka moli hazreti Fatimu, koju naziva majkom, ona svog oca Muhameda a on Allaha.
Sretna ruka
Antun Hangi pišući o tradiciji Bošnjaka u poglavlju o narodnoj medicini dotakao se i iscjeliteljskog motiva ruke bilježeći sljedeće: „Žena, koja zna dobro bajati i stravu salijevati, a osobito ako je sevapli, sretne, ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga božijim emerom od uroka ili strave kurtarisati, a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti.
Istražujući šamanističku tradiciju liječenja među bosanskim narodom te posebno ritualne aspekte kulta "ruke koja liječi" uočio sam da su oni prepoznatljivi u mnogim aspektima. Na primjer, u basmi kojom stravarke liječe strunjeni želudac kaže se: "Hajde, hazreti Fatime, ti ponesi svoje pero pa njime...". Bez svake sumnje, u ovoj egzorcističkoj formuli najpouzdanije je definirana iscjeliteljska uloga Poslanikove kćerke u narodnom kultu liječenja na koju se poziva da interveniše. Instrument liječenja i dalje je ruka ali ovaj put ona drži i najreprezantivniji rekvizit-simbol šamanističkog kulta liječenja a to je kokošije pero, koje također može biti i ptičije. Motiv pera koristio se kod svih kultura usko povezanih sa poštovanjem prirode i njenih sila od Indijanaca, Maja, Inka pa do drevnih Egipćana. Nadalje, pero je poput srebra posvećeno Mjesecu, ženskom božanstvu i utjelovljenju Velike Majke, čiji supstitut u monoteizmu su postale Djevica Marija, hazreti Fatime i ponekad Hawa ili Eva.
U bajalici zabilježenoj u Velikoj Kladuši pri samom kraju se navodi interesantan stih koji doslovno kaže:" lak k'o pero, čist je k'o srebro..." koji možda na najbolji mogući način demonstrira ulogu i simbolizam pera u kultu liječenja bosanskih stravarki.(1) Sasvim je očito kako je prije pojave monoteizma u religiji naših ilirskih predaka postojao razvijen kult liječenja pod patronatom Velike Majke, što je uz određeni prisutni uticaj matrijarhata, i logičan slijed. Žene su uostalom bile i ostale najbolji čuvari narodne tradicije, starog jezika i običaja, naročito onih posvećenih liječenju i magiji, što je produkt antičke prakse na našim prostorima. Još uvijek se kroz stare predaje, basme, bajalice i izreke može pronaći i čuti mnogo starih riječi i izraza koje su neprocjenjivo ligvističko blago.
Tu ne završavaju primjeri dominantne uloge spiritualne majke iscjelivanja. Prilikom protjerivanja crvenog vjetra stravarka, dok pali kučinu na tijelu bolesnika, ponavlja:
Selam alejk, hazreti Fatima!
Šta to radiš?
Palim, palim, da ispalim!
Devet, osam, sedam...".
U skraćenom obliku imena tojest Fata često se spominje i u basmama protiv zmijinog ujeda poput:
Fata, Fata poljubila zlata,
u zlatu zlata!
Nekada bi majka dok umiva urečeno dijete govorila:
Ne umivam san i kahar
već urok i nesan
jednom rukom ja
a sa drugom hazreti Fatime,
mašalna inšalna!.
Skriveni smisao ovog rituala očito se nalazi u nedefinisanoj izjavi koja ruka predstavlja koju majku pa se vjerovatno time željelo zbuniti i zaplašiti zlo sa volšebnom snagom neopisive roditeljske ljubavi i brige, pred kojom ono mora ustuknuti.
Još jedan zanimljiv aspekt iz narodne tradicije u kojem se potencira profilaktička uloga kćerke božijeg Poslanika, očit je u primjeru pozajmljivanja sjemena za sjetvu. Naime, kada neka domaćica poklanja drugoj sjeme za vrt ona govori: "Tebi hazreti Fatime daje ime a meni ostavlja sime (sjeme)!". To čini iz predostrožnosti da joj i dalje ima napretka u vrtu.
(1) U kultu liječenja ne postoje jasne podjele na religijsko ili pagansko, već drevni iscjelitelji služe se svim onim za što misle da im može pomoći. Pod pritiskom društvenih i religijskih promjena oni pojedine segmente vješto umataju u vladajuću simboliku pa Velika Majka postaje hazreti Fatime, uz egzorcističke formule se dodavaju kur'anske molitve, itd. No, već i površnom analizom skoro svih oblika narodne prakse liječenja vrlo lako je prepoznati segmente ilirsko-paganskog vremena koje je oblikovalo i odredilo habitus bosanskog čovjeka kroz sva njegova postojanja na Balkanu
Nešto slično postoji u tradiciji bosanskih stravaruša. Na samom početku, prije izgovaranja basmi i molitvi iznad posude sa vodom, stravarka tihim glasom izgovori basmu: "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svome ocu Muhamedu pejgamberu ...". Smisao ove basme je nadnaravno posredovanje u cilju obezbjeđivanja neophodne božije podrške kako bi se izvelo uspješno liječenje; stravarka moli hazreti Fatimu, koju naziva majkom, ona svog oca Muhameda a on Allaha.
Sretna ruka
Antun Hangi pišući o tradiciji Bošnjaka u poglavlju o narodnoj medicini dotakao se i iscjeliteljskog motiva ruke bilježeći sljedeće: „Žena, koja zna dobro bajati i stravu salijevati, a osobito ako je sevapli, sretne, ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga božijim emerom od uroka ili strave kurtarisati, a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti.
Istražujući šamanističku tradiciju liječenja među bosanskim narodom te posebno ritualne aspekte kulta "ruke koja liječi" uočio sam da su oni prepoznatljivi u mnogim aspektima. Na primjer, u basmi kojom stravarke liječe strunjeni želudac kaže se: "Hajde, hazreti Fatime, ti ponesi svoje pero pa njime...". Bez svake sumnje, u ovoj egzorcističkoj formuli najpouzdanije je definirana iscjeliteljska uloga Poslanikove kćerke u narodnom kultu liječenja na koju se poziva da interveniše. Instrument liječenja i dalje je ruka ali ovaj put ona drži i najreprezantivniji rekvizit-simbol šamanističkog kulta liječenja a to je kokošije pero, koje također može biti i ptičije. Motiv pera koristio se kod svih kultura usko povezanih sa poštovanjem prirode i njenih sila od Indijanaca, Maja, Inka pa do drevnih Egipćana. Nadalje, pero je poput srebra posvećeno Mjesecu, ženskom božanstvu i utjelovljenju Velike Majke, čiji supstitut u monoteizmu su postale Djevica Marija, hazreti Fatime i ponekad Hawa ili Eva.
U bajalici zabilježenoj u Velikoj Kladuši pri samom kraju se navodi interesantan stih koji doslovno kaže:" lak k'o pero, čist je k'o srebro..." koji možda na najbolji mogući način demonstrira ulogu i simbolizam pera u kultu liječenja bosanskih stravarki.(1) Sasvim je očito kako je prije pojave monoteizma u religiji naših ilirskih predaka postojao razvijen kult liječenja pod patronatom Velike Majke, što je uz određeni prisutni uticaj matrijarhata, i logičan slijed. Žene su uostalom bile i ostale najbolji čuvari narodne tradicije, starog jezika i običaja, naročito onih posvećenih liječenju i magiji, što je produkt antičke prakse na našim prostorima. Još uvijek se kroz stare predaje, basme, bajalice i izreke može pronaći i čuti mnogo starih riječi i izraza koje su neprocjenjivo ligvističko blago.
Tu ne završavaju primjeri dominantne uloge spiritualne majke iscjelivanja. Prilikom protjerivanja crvenog vjetra stravarka, dok pali kučinu na tijelu bolesnika, ponavlja:
Selam alejk, hazreti Fatima!
Šta to radiš?
Palim, palim, da ispalim!
Devet, osam, sedam...".
U skraćenom obliku imena tojest Fata često se spominje i u basmama protiv zmijinog ujeda poput:
Fata, Fata poljubila zlata,
u zlatu zlata!
Nekada bi majka dok umiva urečeno dijete govorila:
Ne umivam san i kahar
već urok i nesan
jednom rukom ja
a sa drugom hazreti Fatime,
mašalna inšalna!.
Skriveni smisao ovog rituala očito se nalazi u nedefinisanoj izjavi koja ruka predstavlja koju majku pa se vjerovatno time željelo zbuniti i zaplašiti zlo sa volšebnom snagom neopisive roditeljske ljubavi i brige, pred kojom ono mora ustuknuti.
Još jedan zanimljiv aspekt iz narodne tradicije u kojem se potencira profilaktička uloga kćerke božijeg Poslanika, očit je u primjeru pozajmljivanja sjemena za sjetvu. Naime, kada neka domaćica poklanja drugoj sjeme za vrt ona govori: "Tebi hazreti Fatime daje ime a meni ostavlja sime (sjeme)!". To čini iz predostrožnosti da joj i dalje ima napretka u vrtu.
(1) U kultu liječenja ne postoje jasne podjele na religijsko ili pagansko, već drevni iscjelitelji služe se svim onim za što misle da im može pomoći. Pod pritiskom društvenih i religijskih promjena oni pojedine segmente vješto umataju u vladajuću simboliku pa Velika Majka postaje hazreti Fatime, uz egzorcističke formule se dodavaju kur'anske molitve, itd. No, već i površnom analizom skoro svih oblika narodne prakse liječenja vrlo lako je prepoznati segmente ilirsko-paganskog vremena koje je oblikovalo i odredilo habitus bosanskog čovjeka kroz sva njegova postojanja na Balkanu