Nešto slično postoji u tradiciji bosanskih stravaruša. Na samom početku, prije izgovaranja basmi i molitvi iznad posude sa vodom, stravarka tihim glasom izgovori basmu: "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svome ocu Muhamedu pejgamberu ...". Smisao ove basme je nadnaravno posredovanje u cilju obezbjeđivanja neophodne božije podrške kako bi se izvelo uspješno liječenje; stravarka moli hazreti Fatimu, koju naziva majkom, ona svog oca Muhameda a on Allaha.
Sretna ruka
Antun Hangi pišući o tradiciji Bošnjaka u poglavlju o narodnoj medicini dotakao se i iscjeliteljskog motiva ruke bilježeći sljedeće: „Žena, koja zna dobro bajati i stravu salijevati, a osobito ako je sevapli, sretne, ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga božijim emerom od uroka ili strave kurtarisati, a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti.
Istražujući šamanističku tradiciju liječenja među bosanskim narodom te posebno ritualne aspekte kulta "ruke koja liječi" uočio sam da su oni prepoznatljivi u mnogim aspektima. Na primjer, u basmi kojom stravarke liječe strunjeni želudac kaže se: "Hajde, hazreti Fatime, ti ponesi svoje pero pa njime...". Bez svake sumnje, u ovoj egzorcističkoj formuli najpouzdanije je definirana iscjeliteljska uloga Poslanikove kćerke u narodnom kultu liječenja na koju se poziva da interveniše. Instrument liječenja i dalje je ruka ali ovaj put ona drži i najreprezantivniji rekvizit-simbol šamanističkog kulta liječenja a to je kokošije pero, koje također može biti i ptičije. Motiv pera koristio se kod svih kultura usko povezanih sa poštovanjem prirode i njenih sila od Indijanaca, Maja, Inka pa do drevnih Egipćana. Nadalje, pero je poput srebra posvećeno Mjesecu, ženskom božanstvu i utjelovljenju Velike Majke, čiji supstitut u monoteizmu su postale Djevica Marija, hazreti Fatime i ponekad Hawa ili Eva.
U bajalici zabilježenoj u Velikoj Kladuši pri samom kraju se navodi interesantan stih koji doslovno kaže:" lak k'o pero, čist je k'o srebro..." koji možda na najbolji mogući način demonstrira ulogu i simbolizam pera u kultu liječenja bosanskih stravarki.(1) Sasvim je očito kako je prije pojave monoteizma u religiji naših ilirskih predaka postojao razvijen kult liječenja pod patronatom Velike Majke, što je uz određeni prisutni uticaj matrijarhata, i logičan slijed. Žene su uostalom bile i ostale najbolji čuvari narodne tradicije, starog jezika i običaja, naročito onih posvećenih liječenju i magiji, što je produkt antičke prakse na našim prostorima. Još uvijek se kroz stare predaje, basme, bajalice i izreke može pronaći i čuti mnogo starih riječi i izraza koje su neprocjenjivo ligvističko blago.
Tu ne završavaju primjeri dominantne uloge spiritualne majke iscjelivanja. Prilikom protjerivanja crvenog vjetra stravarka, dok pali kučinu na tijelu bolesnika, ponavlja:
Selam alejk, hazreti Fatima!
Šta to radiš?
Palim, palim, da ispalim!
Devet, osam, sedam...".
U skraćenom obliku imena tojest Fata često se spominje i u basmama protiv zmijinog ujeda poput:
Fata, Fata poljubila zlata,
u zlatu zlata!
Nekada bi majka dok umiva urečeno dijete govorila:
Ne umivam san i kahar
već urok i nesan
jednom rukom ja
a sa drugom hazreti Fatime,
mašalna inšalna!.
Skriveni smisao ovog rituala očito se nalazi u nedefinisanoj izjavi koja ruka predstavlja koju majku pa se vjerovatno time željelo zbuniti i zaplašiti zlo sa volšebnom snagom neopisive roditeljske ljubavi i brige, pred kojom ono mora ustuknuti.
Još jedan zanimljiv aspekt iz narodne tradicije u kojem se potencira profilaktička uloga kćerke božijeg Poslanika, očit je u primjeru pozajmljivanja sjemena za sjetvu. Naime, kada neka domaćica poklanja drugoj sjeme za vrt ona govori: "Tebi hazreti Fatime daje ime a meni ostavlja sime (sjeme)!". To čini iz predostrožnosti da joj i dalje ima napretka u vrtu.
(1) U kultu liječenja ne postoje jasne podjele na religijsko ili pagansko, već drevni iscjelitelji služe se svim onim za što misle da im može pomoći. Pod pritiskom društvenih i religijskih promjena oni pojedine segmente vješto umataju u vladajuću simboliku pa Velika Majka postaje hazreti Fatime, uz egzorcističke formule se dodavaju kur'anske molitve, itd. No, već i površnom analizom skoro svih oblika narodne prakse liječenja vrlo lako je prepoznati segmente ilirsko-paganskog vremena koje je oblikovalo i odredilo habitus bosanskog čovjeka kroz sva njegova postojanja na Balkanu
