Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Kako postaje zora

U bosanskom narodu se pripovijeda od davnina kako u sami cik zore, prije nego li će se pojaviti, osmijehne se zvijezda Večernjica na Danicu, i od tog njihovog osmijeha stane se sve više i više promaljati zora. Neki, pak, pričaju da zoru Sunce izvadi iz mora i pusti po svijetu.

Trešnja - mubareć drvo

Bosanski narod posebnu pažnju poklanja drvetu trešnje, jer se ona od Boga mubarek učinjeno i posvećeno stablo. O tome pripovijeda ova kratka priča: u vrijeme kada su Nemrud i njegovi ljudi Ibrahima pejgambera bacali u vatru, onda je mazga donosila drva, a zelembać je vatru potpuhivao. No, pošto ne htjedne trešnja da gori, onda je mazga donijela jasiku, koja je rado gorjela. I od tog vremena trešnja je sveto a jasika prokleto drvo.  

Tri ženske naravi

Od starih vremena u Bosni se kazivalo kako je narod postao od žene, mačke i kuje. A predaja počinje ovako: još za Adema pejgambera, kad pejgamberi hodaše po zemlji, dođoše odnekud prosci da mu isprose kćerku jedinicu koja bijaše jako lijepa. On im je odmah obeća, no iza njih dođoše i drugi pa ne mogavši im rezil učiniti obeća njenu ruku i njima. Nedugo nakon njihova odlaska dođoše i treći prosci, a on je obeća i njima, te tako ugovori sa njima troje u isti dan kada će doći po mladu. Saznavši za to stade se njegova žena ibretiti i pitati kako je svim tim proscima mogao obećati njihovu jedinu kćer, pa se na kraju smiri i reče mu kako je najbolje da je daju onom ko prvi dođe taj dan. Na toj joj Adem pejgamber ne odgovori ništa nego samo zašuti. Ubrzo prođe dan za danom i osvanu onaj obećani. Svi troje svatova dodoše a ovi ih lijepo dočekaše i ugostiše te tu oni i zanoće. Pošto se smrknu i svi polijegaše, diže se Adem te obuče svoju kćer što je ljepše mogao, odvede je u njenu odaju, a sa n...

Rađanje čovjeka i njegove zvijezde

Još su naši preci Iliri vjerovali kako svaki čovjek na nebu ima svoju zvijezdu i to vjerovanje sačuvalo se kroz dugo vrijeme sve do današnjih dana. U narodu se tvrdi kako je Bog svakom čovjeku odredio njegovu zvijezdu pod kojom će se roditi. Mnogi se ljudi rode pod sretnom a isto tako mnogi pod nesretnom zvijezdom. Čim ona poleti preko neba i negdje padne, vjeruje se da je neko umro u svijetu. Ima zvijezda kojih mi ne vidimo i koje neprestano sve bliže i bliže ka nama padaju, a čim se pokažu svijetu, onda se je odmah neko rodio. Zvijezda onog koji se rodio ne miruje niti ostaje na istom mjestu, gdje se ukazala, nego kako taj čovjek više stari, tako mu se i zvijezda spušta sve niže i niže, a kad on umre i ona zajedno sa njim umire i nestane - padne. One zvijezde, koje će se pokazati, kad se njihove osobe rode, lete iz visina kao snijeg, a narod vjeruje da jednom kad zvijezda nestane na nebu desit će se Kijamet.

Kako izgleda kuga

Kuga je, kako narod po Bosni pripovijeda, visoka i mršava žena. Obučena je u dugu, bijelu haljinu, koju je labavo opasala užetom. No nije svaka kuga u bijelome, nego se ona razlikuju i po čijoj vjeri pripadaju. Muslimanska je kuga u zeleno obučena, kršćanska u bijelo, židovska u žuto a ciganska u sivo, ali čija god bila, svaka nosi u ruci metlu pa pred kojima vratima mahne njome, u toj kući mora ubrzo biti mejit. Ona najradije ide u gluho doba noći, kad vjetar slabašno puše. A gdje uljegne u kuću, onda zamete onom metlom po ognjištu i to je znak da će se cijela kuća zamesti. Veoma joj je drago proviriti kroz prozor, kad čeljad večera, pa se onda od dragosti nasmije i ode dalje, ali uvijek kad tako ona ide, ne hara, nego jedino kad joj to Bog zapovijedi. 

Priča o medvjedu i čovjeku

Tako su se sastali u staro vrime čovjek i medved u šumi. Ondakare su znali ljudi njemucki a životinja razumijevala ljucki razgovor. Pa se, da ti kažem, pobratiše medved i čovjek te su već vazda bili zajedno. Medved bi ugrabio a čovjek ćevap načinivte podjelio. Eh, baš im dobro bilo! Svega su imali  a ništa ne željeli. Onda bilo nekako, udrila kiša krupna inepogodna, a oni ti se, džanane moj, uvukoše bogme u nakvu rupetinu u pećini stini. Tu se zakloniše pa legoše da umor povrate. Leži striku uz insana ko majka uz naranče čedo svoje. Istom će čovjek: „Hajde se ti striko okreni na drugu stranu“ „A ja rašta?“ kazaće medved. „Hajde okreni se, borati, smrdiš iz ustiju!“ Okrene se medved pa nikom ni mukajet. Kad u jutru grassu sunce a medved će probudit pobratima čovjeka: „Ustaj žurno pa zmi onu sikiru pa mi razlupaj glavu“ . „Bog ti pomogo, da te nijesu šejtani spopanuli, man se toga, gje ću ja tebi glavu razlupat?“ – „Ama, rekoh, pa ako te nije volja a ja ću te zagnjavit.“ Kut će jadan...

Kako je sova osramotila Sulejmana pejgambera

Narod kaziva kako je ženi mudrog Sulejmana pejgambera jednom iz čiste obijesti pala na um luda želja, te zapovijedi mužu, da joj sagradi kulu od samih ptičijih kostiju, jer je, vele, mrzila ptice. Sulejman pejgember kako je poznavao ptičiji jezik, sazva sve ptice na vijeće da s njima dogovori kako će kulu napraviti. Na njegovo naređenje sve su se ptice odazvale, samo sohura (sova) nije odmah došla, i Sulejman se na nju strašno razljutio, a kada u neko doba pristiže i ona, upita je gdje je do sada bila? Sova mu odgovori kako je brojila brda i doline, te muškarce i žene. Na to je upita Sulejman da li ima više brda ili dolina, a ona samo odgovori kako ima više dolina, jer i mala brda se broje u doline. Potom je upita pejgamber ima li više muškaraca ili žena, a ona mu na to odvrati da ima više žena " jer sam - reče - ja brojala i one ljude, kojima žene zapovijedaju, kao tebi tvoja, među žene!" Čuvši to Sulejmanu bude vrlo teško kako ga sova osramoti pred svim pticama pa postiđen ...