Spašeno od zaborava

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, koja raste od Maroka do Irana, preko Karpata, Balkana pa sve do Kavkaza. Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdolikog oblika. Vrlo je otporna čemu uostalom svjedoči i njen latinski naziv Sempervivum ili u prijevodu na bosanski "uvijek živuća". U bošnjačkom narodu se vjeruje kako čuvarkuću treba ukrasti od nekoga, i posaditi kod kuće, pa će se onda sigurno zakorijeniti i čuvati kuću od groma i neprijatelja. Međutim, pojedine nene šaljivo kažu da bi se "čuvarkuća primila i na guzicu da je staviš", jer je ta biljka veoma otporna i prilagodljiva. Postupak sadnje je bio vrlo jednostavan; u neku staru posudu sa zemljom stavilo bi se malo kravljeg đubra i u njega gurnula čuvarkuća i na taj način zasadila. Nakon toga posuda bi se ostavila na krov ćumeza, podruma ili kuće. Kad se čuvarkuća sadi na kućnu strehu, ili na pčelinjak, naše stare nene bi ovako govorile: Bog dao pa se primi...

Prema definiciji strah se opisuje kao intezivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno. Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intezivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sistem u stanje spremnosti i potiče na pažljivo motrenje onoga od čega prijeti opasnost. (Wikipedia) Pradavni korijeni straha  Proučavajući etnološku građu sa prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće vrlo je lako zaključiti kako su ljudi u nedostatku medicinskih i naučnih spoznaja bolest dijelili na dvije vrste – fizičke i duše...

Osim salivanja strahe i odsjecanja skrate stravaruše poznaju i druge metode liječenja straha, poput "uvarivanja strahe" ili presjecanja nožem. Ovaj zadnji metod vrlo je rjedak i danas je pravo čudo pronaći još neku stravarku koja ga prakticira. Po tome je krajem prošlog vijeka bila poznata sada već rahmetli Fatima Dizdarević, koju je tome podučila svekrva. Stravarka uzme nož sa crnom drškom (koricama) i kako dodiruje prestrašenog, koji leži na podu ili krevetu licem okrenut ka plafonu, tako prati tekst egzorcističke basme. Kao i u svim drugim bajanjima i u ovom stravarka počinje sa učenjem "od glave pa na dolje": Ne sječem N tebe i tvoje tijelo  već sječem tebi crni strahu glavu,  sječem ti grlo,  sječem ti ramena,  lijevu ruku, desnu ruku,  prste od najmanjeg do najvećeg, param ti grudi,  sječem ti srce, vadim ti drob,  presjecam te po stomaku,  lomim ti kičmu, sječem ti obje noge, oba stopala, i svih deset prstiju. Bježi, prljava pogani, nećeš o...