Spašeno od zaborava

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, koja raste od Maroka do Irana, preko Karpata, Balkana pa sve do Kavkaza. Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdolikog oblika. Vrlo je otporna čemu uostalom svjedoči i njen latinski naziv Sempervivum ili u prijevodu na bosanski "uvijek živuća". U bošnjačkom narodu se vjeruje kako čuvarkuću treba ukrasti od nekoga, i posaditi kod kuće, pa će se onda sigurno zakorijeniti i čuvati kuću od groma i neprijatelja. Međutim, pojedine nene šaljivo kažu da bi se "čuvarkuća primila i na guzicu da je staviš", jer je ta biljka veoma otporna i prilagodljiva. Postupak sadnje je bio vrlo jednostavan; u neku staru posudu sa zemljom stavilo bi se malo kravljeg đubra i u njega gurnula čuvarkuća i na taj način zasadila. Nakon toga posuda bi se ostavila na krov ćumeza, podruma ili kuće. Kad se čuvarkuća sadi na kućnu strehu, ili na pčelinjak, naše stare nene bi ovako govorile: Bog dao pa se primi...