Prema predaji starih Bošnjana pošto je Iblis danonoćno atakovao na prve ljude Allah ga pozove u samu zoru, prije sunčeva izlaska, da mu kaže da će dobiti određenu vlast nad ljudima ako mu do noći kaže najbolji način kako bi on to postigao.
Čuvši taj božiji prijedlog Iblis se silno obradova te od veselja zaigra. No, kad se malo smirio sjeo je na stijenu pored rijeke i cio dan domišljao se na koji bi način među ljudima posijao vječnu svađu, nepravdu, pohlepu i ubijanje. Pomislio je da im stvori velike stomake kako bi morali stalno jesti, ali predomisli se. Zatim se sjeti da izmjeni ljudska lica - jedni da budu jako lijepi a drugi ružni. - Tako će ružni zavidjeti i mrziti lijepe a lijepi će im se rugati i ponižavati ih. Hmm, nedovoljno. Stvorio sam bolest, promrmlja, ona ljude stalno muči ali otimaju se tome, pronalaze načine da se izliječe.
Onda sazva sve džine i šejtane i upita ih kako da pokvare sve ljude na ovom svijetu? Iz mase okupljenih džina i šejtana čuli su se svakakvi odgovori: "Pobijmo sve ljude, ne trebaju nam!", "Oslijepimo ih da ne vide ništa!", "Zaposjednimo im tijela da budu ludi!"...". Čuli su se svakakvi prijedlozi ali niti jedan nije zadovoljio Iblisa. Ljutito ih sviju potjera neka idu.
Dan se polako primicao kraju a Iblis, sjedeći od jutra na stijeni, ničega se nije dovoljno lukavog dosjetio. Bližio se trenutak kada će morati Allahu reći na koji će siguran način zavesti sve ljude. Već je počeo gubiti nadu da će uspijeti u svom naumu. A onda mu iznenada pažnju privuče odbljesak akšamskog Sunca po površini vode. Treperio je i prelijevao se u zlatnoj boji po njoj. Neodoljivo je mamio pogled i budio uzbuđenje, želju da se dodirne i prisvoji.
- To je to, uzviknu uzbuđeno Iblis, stvorit ću zlato i novac, daću mu lažnu moć i uvjeriti ljude u tu svoju prevaru. To će probuditi pohlepu i zlo u njima. I nikada me se neće moći rješiti, biću im stalno u džepovima, oko ruku i vrata i u njihovim kućama. Uništit će im čistotu duše i biće prokleti.
Od radosti Iblis ponovo zaigra smijući se toliko jako da su od njegovog glasa podrhtavala stabla u šumi i vrhovi planina. U zakazano vrijeme pojavi se pred Bogom. On ga sasluša i kimnu potvrdno glavom.
- Ljudima sam dao slobodnu volju da od rođenja do smrti rade što žele. Ukoliko ne cijene dar života koji sam udahnuo u njih i padnu na tvoju obmanu onda ne zaslužuju ni moju milost nakon smrti. A sada idi Iblise. I tebi sam poklonio slobodu da radiš šta hoćeš do Kijameta. Onda ćeš doći zavezan u lancima pred mene da čuješ kaznu koja te čeka.
Iblis se oholo nasmije i nestade u iskrici vatre a Allah se sažali nad čovjekom pa pozove meleka nade i naredi mu da se pomiješa među ljude i postane njihova sjenka.
- Dok god imaju nade ljudi me neće zaboraviti i bar će se neki od njih, oni mudri i skromni, uspijeti oduprijeti Iblisu i njegovom zlu.
Od toga vremena ljudi imaju sjenu koja ih vjerno prati i tiho opominje da ne padaju na lažni sjaj zlata i pohlepe.
(Po kazivanju rahmetli Đulse Ordagić)
Čuvši taj božiji prijedlog Iblis se silno obradova te od veselja zaigra. No, kad se malo smirio sjeo je na stijenu pored rijeke i cio dan domišljao se na koji bi način među ljudima posijao vječnu svađu, nepravdu, pohlepu i ubijanje. Pomislio je da im stvori velike stomake kako bi morali stalno jesti, ali predomisli se. Zatim se sjeti da izmjeni ljudska lica - jedni da budu jako lijepi a drugi ružni. - Tako će ružni zavidjeti i mrziti lijepe a lijepi će im se rugati i ponižavati ih. Hmm, nedovoljno. Stvorio sam bolest, promrmlja, ona ljude stalno muči ali otimaju se tome, pronalaze načine da se izliječe.
Onda sazva sve džine i šejtane i upita ih kako da pokvare sve ljude na ovom svijetu? Iz mase okupljenih džina i šejtana čuli su se svakakvi odgovori: "Pobijmo sve ljude, ne trebaju nam!", "Oslijepimo ih da ne vide ništa!", "Zaposjednimo im tijela da budu ludi!"...". Čuli su se svakakvi prijedlozi ali niti jedan nije zadovoljio Iblisa. Ljutito ih sviju potjera neka idu.
Dan se polako primicao kraju a Iblis, sjedeći od jutra na stijeni, ničega se nije dovoljno lukavog dosjetio. Bližio se trenutak kada će morati Allahu reći na koji će siguran način zavesti sve ljude. Već je počeo gubiti nadu da će uspijeti u svom naumu. A onda mu iznenada pažnju privuče odbljesak akšamskog Sunca po površini vode. Treperio je i prelijevao se u zlatnoj boji po njoj. Neodoljivo je mamio pogled i budio uzbuđenje, želju da se dodirne i prisvoji.
- To je to, uzviknu uzbuđeno Iblis, stvorit ću zlato i novac, daću mu lažnu moć i uvjeriti ljude u tu svoju prevaru. To će probuditi pohlepu i zlo u njima. I nikada me se neće moći rješiti, biću im stalno u džepovima, oko ruku i vrata i u njihovim kućama. Uništit će im čistotu duše i biće prokleti.
Od radosti Iblis ponovo zaigra smijući se toliko jako da su od njegovog glasa podrhtavala stabla u šumi i vrhovi planina. U zakazano vrijeme pojavi se pred Bogom. On ga sasluša i kimnu potvrdno glavom.
- Ljudima sam dao slobodnu volju da od rođenja do smrti rade što žele. Ukoliko ne cijene dar života koji sam udahnuo u njih i padnu na tvoju obmanu onda ne zaslužuju ni moju milost nakon smrti. A sada idi Iblise. I tebi sam poklonio slobodu da radiš šta hoćeš do Kijameta. Onda ćeš doći zavezan u lancima pred mene da čuješ kaznu koja te čeka.
Iblis se oholo nasmije i nestade u iskrici vatre a Allah se sažali nad čovjekom pa pozove meleka nade i naredi mu da se pomiješa među ljude i postane njihova sjenka.
- Dok god imaju nade ljudi me neće zaboraviti i bar će se neki od njih, oni mudri i skromni, uspijeti oduprijeti Iblisu i njegovom zlu.
Od toga vremena ljudi imaju sjenu koja ih vjerno prati i tiho opominje da ne padaju na lažni sjaj zlata i pohlepe.
(Po kazivanju rahmetli Đulse Ordagić)