U narodu Bosne i Hercegovine od davnina se vjerovalo kako u nekoj kući može nestati berićeta ili blagostanja ukoliko se nešto iz nje ukrade, ili se na tu kuću rade magija ili baca kletva, a posebno ako se preko krova prebaciva zemlja sa groblja. Vrlo često, čak i danas, mnogi ljudi se žale kako unatoč urednim platama i relativno dobroj materijalnoj sređenosti u njihovom domu nema nikakvog napretka, novac koji uđe u kuću brzo je i napusti a njeni ukućani su u stalnim dugovima i kreditima. I tako stalno u krug.
Kako bi se sačuvao kućni napredak oduvijek su postojali izvjesne zabrane (tabui) i radnje kojima se prizivala nafaka i berićet među familiju i dom. Kod Bošnjaka se tradicionalno vjerovalo da se kuća ne smije pomesti petkom i nedjeljom, jer bi se u protivnom mogao kućni berićet izmesti napolje. Prema tom ubjeđenju kućna nafaka stoji na nedjelji i petku; zato što je nedjelja prvi dan u sedmici, prema arapskom kalendaru, a petak jer je pejgamberov dan, te na ove dane treba posebno paziti na domaće životinje, kako ih ne bi kakva tegoba zadesila (hira zahirila). Također, vjerovalo se kako pred velike praznike ne valja ništa u kuću pozajmljivati jer bi ukućani u protivnom morali preko cijele godine od drugih pozajmljivati, pošto bi im u kući stalno manjkalo berićeta.
Međutim, treba navesti kako blagostanje nije uvijek uništavano od strane neprijatelja nego ga je mogao i sam čovjek prognati iz svoga doma kršenjem nekih starih tabua. U Velikoj Kladuši se, na primjer, vjerovalo kako nije dobro udariti kašikom od stol ili sofru pri kraju jela pošto bi to tjeralo berićet od kuće. Ko to napravi sugeriralo mu se da uzme još jedan zalogaj a onda pažljivo odloži kašiku. Isto tako, nije dobro niti smijati se prilikom objeda, posebno ne od strane gosta, jer se time isto nanosila šteta kućnom dobru.
Da bi se blagostanje prizvalo još i danas se u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine prakticiraju neke od ovih magičnih radnji. U pitanju su uglavnom prilično jednostavni rituali poput onog da se tokom jutarnjeg čišćenja kuće prikupljeni smet ili prašina uvijek baci napolju u pravcu zapada, kako bi svako zlo sa njim otišlo, a kućna vrata se potom ostave otvorena bar pola sata, da bi u kuću ušao berićet.
Naprotiv, ako bi se želio poduzeti jači ritual onda bi se uoči petka pomela kuća, ali tako da se smet ili prašina metlom sakupi na dva mjesta, pa bi onda domaćica govorila slijedeće:
Dževap činim mu,
dedžiji džep čanak.
Zatim bi sastavila one dvije hrpe kućnog smeta, iznijela ih napolje i bacila u pravcu jugoistoku te na kraju tri puta pljunula po metli.
Kada se mati ili otac vrate iz toaleta i nađe djecu kako su zaspala, a da prije toga nisu već spavala, treba da im pažljivo uzme pljuvačke iz usta pazeći da ih ne probudi, pa tim ovlaženim prstom otići dodirnuti domaće životinje, poljoprivredne strojeve, auto, a onda prst obrisati od maramicu, uredno je premotati i nositi stalno uza se. Nakon toga, tvrde stare bošnjačke glave, ta će osoba imati mnogo berićeta u budućnosti. Još je dobro, misli se, da onaj ko nema kućnog berićeta da sebi često niz nos gleda u prste na rukama.
U prošlosti je bio običaj da kada u kući ponestane brašna ili drugih namirnica domaćica tri puta govori ovu hajir basmu:
Muhajer sa nama, Bog sa tobom,
bi li bila olakšica ovo,
da oka meni, oka tebi,
ne bil' bilo bereketa!
Isto tako, kada u kuhinji nestane ili potroši se nečega od potrebština ne valja kukati nad onom praznom posudom nego reći: „Nije prazan, niti bijesan“ pa u nju baciti kamen i reći: „ Težak mi bio, kao i ovo!“.
Čuvarkuća za kućno blagostanje
U tradicijskom vjerovanju bosanskohercegovačkog naroda pojedino bilje poput fasligana ili bosiljka, nevena, sedef trave priziva dobru sreću i napredak onoj kući u kojoj se gaji. Tako, primjerice, da bi u kući bilo sreće u novcu po Cazinskoj krajini se sadi neven u saksije i drži na prozorima. Međutim, narod tomošnjeg kraja vjeruje da neven nije dobro uzgajati ako u kući ima djevojaka na udaju, jer im on otežava mogućnost da uđu u brak.
Stare bosanske žene su od davnina imale običaj bajati nad čuvarkućom kako bi od nje napravile biljni tilsum za kućni berićet, koji uostalom čuva kuću i od svakog hrsuza i lopova. Dok bi presađivala čuvarkuću u saksiju sa zemljom govorila bi ovako:
Da Bog da se primila,
kako na sljemenu,
tako u vimenu,
kako na strehi,
tako u pčeli,
dim jastuk.
Nakon toga tri puta se pljune. Još se kazuje kako je bolje imati čuvarkuću na krovu nego dva psa pred kućom, što dovoljno prezentira narodnu vjeru u njenu čudesnu moć.
U Rogatici, pak, vjeruju kako je dobro uza se nositi komadić užeta kojim se neko objesio – onome ko ga nosi uza se sreća će stalno ići naprijed.
Ništa manje nije bitna niti hamajlija kojom bi se sačuvao kućni berićet a nju je naš narod uvijek prepoznavao u glogu. Naime, tvrdi se kako je za zaštitu kuće najbolje držati bar komadić gloga na ulaznim vratima.
Kako bi se sačuvao kućni napredak oduvijek su postojali izvjesne zabrane (tabui) i radnje kojima se prizivala nafaka i berićet među familiju i dom. Kod Bošnjaka se tradicionalno vjerovalo da se kuća ne smije pomesti petkom i nedjeljom, jer bi se u protivnom mogao kućni berićet izmesti napolje. Prema tom ubjeđenju kućna nafaka stoji na nedjelji i petku; zato što je nedjelja prvi dan u sedmici, prema arapskom kalendaru, a petak jer je pejgamberov dan, te na ove dane treba posebno paziti na domaće životinje, kako ih ne bi kakva tegoba zadesila (hira zahirila). Također, vjerovalo se kako pred velike praznike ne valja ništa u kuću pozajmljivati jer bi ukućani u protivnom morali preko cijele godine od drugih pozajmljivati, pošto bi im u kući stalno manjkalo berićeta.
Međutim, treba navesti kako blagostanje nije uvijek uništavano od strane neprijatelja nego ga je mogao i sam čovjek prognati iz svoga doma kršenjem nekih starih tabua. U Velikoj Kladuši se, na primjer, vjerovalo kako nije dobro udariti kašikom od stol ili sofru pri kraju jela pošto bi to tjeralo berićet od kuće. Ko to napravi sugeriralo mu se da uzme još jedan zalogaj a onda pažljivo odloži kašiku. Isto tako, nije dobro niti smijati se prilikom objeda, posebno ne od strane gosta, jer se time isto nanosila šteta kućnom dobru.
Da bi se blagostanje prizvalo još i danas se u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine prakticiraju neke od ovih magičnih radnji. U pitanju su uglavnom prilično jednostavni rituali poput onog da se tokom jutarnjeg čišćenja kuće prikupljeni smet ili prašina uvijek baci napolju u pravcu zapada, kako bi svako zlo sa njim otišlo, a kućna vrata se potom ostave otvorena bar pola sata, da bi u kuću ušao berićet.
Naprotiv, ako bi se želio poduzeti jači ritual onda bi se uoči petka pomela kuća, ali tako da se smet ili prašina metlom sakupi na dva mjesta, pa bi onda domaćica govorila slijedeće:
Dževap činim mu,
dedžiji džep čanak.
Zatim bi sastavila one dvije hrpe kućnog smeta, iznijela ih napolje i bacila u pravcu jugoistoku te na kraju tri puta pljunula po metli.
Kada se mati ili otac vrate iz toaleta i nađe djecu kako su zaspala, a da prije toga nisu već spavala, treba da im pažljivo uzme pljuvačke iz usta pazeći da ih ne probudi, pa tim ovlaženim prstom otići dodirnuti domaće životinje, poljoprivredne strojeve, auto, a onda prst obrisati od maramicu, uredno je premotati i nositi stalno uza se. Nakon toga, tvrde stare bošnjačke glave, ta će osoba imati mnogo berićeta u budućnosti. Još je dobro, misli se, da onaj ko nema kućnog berićeta da sebi često niz nos gleda u prste na rukama.
U prošlosti je bio običaj da kada u kući ponestane brašna ili drugih namirnica domaćica tri puta govori ovu hajir basmu:
Muhajer sa nama, Bog sa tobom,
bi li bila olakšica ovo,
da oka meni, oka tebi,
ne bil' bilo bereketa!
Isto tako, kada u kuhinji nestane ili potroši se nečega od potrebština ne valja kukati nad onom praznom posudom nego reći: „Nije prazan, niti bijesan“ pa u nju baciti kamen i reći: „ Težak mi bio, kao i ovo!“.
Čuvarkuća za kućno blagostanje
U tradicijskom vjerovanju bosanskohercegovačkog naroda pojedino bilje poput fasligana ili bosiljka, nevena, sedef trave priziva dobru sreću i napredak onoj kući u kojoj se gaji. Tako, primjerice, da bi u kući bilo sreće u novcu po Cazinskoj krajini se sadi neven u saksije i drži na prozorima. Međutim, narod tomošnjeg kraja vjeruje da neven nije dobro uzgajati ako u kući ima djevojaka na udaju, jer im on otežava mogućnost da uđu u brak.
Stare bosanske žene su od davnina imale običaj bajati nad čuvarkućom kako bi od nje napravile biljni tilsum za kućni berićet, koji uostalom čuva kuću i od svakog hrsuza i lopova. Dok bi presađivala čuvarkuću u saksiju sa zemljom govorila bi ovako:
Da Bog da se primila,
kako na sljemenu,
tako u vimenu,
kako na strehi,
tako u pčeli,
dim jastuk.
Nakon toga tri puta se pljune. Još se kazuje kako je bolje imati čuvarkuću na krovu nego dva psa pred kućom, što dovoljno prezentira narodnu vjeru u njenu čudesnu moć.
U Rogatici, pak, vjeruju kako je dobro uza se nositi komadić užeta kojim se neko objesio – onome ko ga nosi uza se sreća će stalno ići naprijed.
Ništa manje nije bitna niti hamajlija kojom bi se sačuvao kućni berićet a nju je naš narod uvijek prepoznavao u glogu. Naime, tvrdi se kako je za zaštitu kuće najbolje držati bar komadić gloga na ulaznim vratima.