Tradicionalna medicina Bosne i Hercegovine

Na području jugoistočne Evrope, posebno u Bosni i Hercegovini, egzistira već vijekovima prepoznatljiv kult liječenja, koji je sastavni dio onoga što danas poznajemo pod terminom narodna medicina. Naime, ovdašnji je čovjek služeći se isključivo onim što ga okružuje kroz empirijska iskustva i spoznaje razvijao načine kako da održi svoje zdravlje, pri tome ne povlačeći jasnu liniju između medicine i magije. Zapravo, ona nije niti postojala jer sve ono što bi moglo pomoći, pa bar i u psihološkom smislu, bilo je dobrodošlo. Direktan uticaj religije doprinio je kontinuiranom uticaju narodne medicine na široke mase, gdje se minimalnim preinakama stare magijske formule pretvaraju u društveno prihvatljivije forme i tako opstaju sve do današnjeg vremena.

Ironična činjenica je da usprkos zavidnom napretku tehnologije i medicine ljudi se sve više okreću "primitivnim" oblicima liječenja, djelomično zbog sve skupljih troškova liječenja, no, ipak više, zbog toga što u zvaničnoj medicini "nema duše". Ljudsko biće ne može funkcionirati bez duhovne komponente i bliskosti sa prirodom koja je duboko utkana u cijelo njegovo postojanje. Zapravo, što više uništavamo okoliš, floru i faunu, u ljudima se spontano javlja sve veći refleks za povratkom onome iz čega smo ponikli.



Hećimi i vidari

- Tradicionalna medicina počiva na uvjerenju da pojedinci koji se njome bave, narodni hećimi, posjeduju određene nadnaravne sposobnosti ili da je njihovo iscjeliteljsko znanje nasljeđeno od prethodnika - osobe koja se na mističan način inicirala u tajne vidanja. U narodu su poznati slučajevi kada je neka osoba doslovno preko noći postala iscjelitelj, obično nakon intervencije više sile u snu. U toku tog dešavanja na spavača je telepatski prenesen dar znanja koji nipošto ne smije biti zloupotrebljen. Prema kazivanju stravarke Ćanke iz Velike Kladuše njoj su jedne noći u sobu došli nepoznati muškarac i žena obučeni u potpuno bijelu odjeću, i probudili je tako što su je povukli za veliki nožni prst. Za vrijeme susreta sa njima ona je dobila dozvolu i znanje o liječenju kojim se bavila sve do svoje smrti.

- U narodu se također vjeruje da navedeni dar može biti nasljedan ali ga može preuzeti samo mizinac odnosno  najmlađe dijete.

- Znanje kojim raspolažu stravarke, želudarice i travari je bazirano na empirijskom iskustvu i predstavlja mješavinu herbalistike i homeopatije, magijskog i religijskog sadržaja. Ono je duboko vezano za kulturnu podlogu područja na kome je nastalo.

- Iako nema precizno formulisanog pravila u narodu se smatra da narodni hećim najbolje rezultate postiže kada pređe četrdesetu godinu života, što je očito aludiranje na božijeg poslanika Muhameda a.s. koji je počeo primati religijsku objavu u toj godini života.

- Moć liječenja se prema narodnom vjerovanju može steći i na magijski način. Kad se prvi put u proljeće ugleda crni puž  bez kućice (Limax cinereoniger) treba mu bilo kojim prstom na ruci, obično kažiprstom, tri puta dodirnuti rogove, ali svaki put prije dodirivanja pljune se u stranu. Kada kasnije neko zatraži pomoć od te osobe dovoljne je da mu ona tri puta prstom dodirne bolesno mjesto i bolest će mu nestati.

Struna od devet ruku

Moj prvi susret sa narodnom medicinom obilježio je događaj koji mi se desio u tinejdžerskom dobu, kada sam pomažući rahmetli majci u vrtu štihajući s lopatom zemlju napravio nesmotren potez i izazvao jaku bol u predjelu želuca, usljed koje sam istog trena problijedio i čučnuo držeći obje ruke na stomaku. Majka je odmah prepoznala o čemu se radi i rekla mi da idemo u kuću. Pretpostavio sam da će mi skuhati neki čaj i reći da odležim dok bolovi ne prestanu. No, dok sam ležao u kuhinji posmatrao sam je, nijemo i sa bolnim grčem na licu, dok je u malenom lončiću zagrijavala vodu na šporetu a zatim vrelu vodu izlila u malu tepsiju. Dok je prevrtala prazan lončić spuštajući ga na sredinu tepsije tihim šapatom nešto je govorila, vjerovatno neku basmu ili molitvu. Nisam je nikada ni pitao jer mi tada osim pomisli da prestanu bolovi drugo ništa nije ni bilo važno. Začudo, sva voda je ubrzo nestala sa dna tepsije, u cjelosti se povukla pod lončić, a nekako u isto vrijeme oni užasni grčevi su se smirili i nestali. Doslovno, u nekih petnaest minuta od pojave bolova sve je prestalo?! Kasnije sam saznao da ono što je majka izvela tog martovskog dana u kuhinji poznato je u našem narodu kao "uvarivanje želdaca". Ta nesvakidašnja metoda liječenja pobudila je u meni radoznalost da sve ono što čujem od nekoga iz svoje okoline zapišem i tako memoriram, spasim pred neumoljivim snom zaborava. S vremenom se skupilo dosta toga i postalo podsjetnik kako je nekada živio i disao narod sjeverozapadne Bosne.


„uvarivanje želdaca“

U narodnoj medicini BiH osobe koje se bave liječenjem ovoga problema nazivaju se želudarice (žene) i želudari (muškarci). Prema njihovom kazivanju pomjereni želudac (strunjeni želudac), tretira se jako ozbiljnim zdravstvenim problem sa potencijalno smrtonosnim epilogom. Tome uostalom svjedoči i narodno vjerovanje prema kojem se ova tegoba manifestira čak kroz devet oblika, takozvanih „devet ruku“, pa želudarica mora biti iznimno vješta da svaku pojedinačno detektira i primjeni odgovarajuću metodu liječenja. Svaki od devet oblika tog oboljenja ima svoj specifičan naziv i dijagnozu poput : „plava struna“, „crvena struna“, „crna struna“ itd. Međutim, potrebno je napomenuti kako želudarice nisu u potpunosti složne u određivanju naziva i simptoma, pa se najčešće njihova mišljenja poklapaju kod „plave strune“ pošto se ona najlakše otkriva i liječi. Međutim, dedukcijom svega dostupnog materijala kojeg sam imao na uvidu iz arhive Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali i pojedinačnih razgovora sa narodnim liječnicima, uspio sam dobrim dijelom kategorizirati njihove nazive. Naime, ono što unosi zabunu kod većine jeste to što svaka struna pojedinačno ima uglavnom dva, a nekad i tri, naziva; prvo nazivlje bazira se po boji a drugo je određeno nečim simboličnim poput dijela tijela, spola, po vodi ili hljebu i slično. Stoga se najčešće navode sljedeći nazivi: krušna struna, ručna struna, muška struna, ženska struna, vodena struna, sastava, itd.

Krušna struna se liječi tako da se iz hljeba izvadi sredine, od nje napravi kuglica u koju se zabodu uspravno tri šibice, postavi se na pupak a onda se šibice zapale i poklope čašom.

Ručna struna prepoznaje se po tome što kod bolesnika „ispršte damari“. Liječi se masiranjem ruke.

Muška struna je poznata i kao „razvijen pupak“ manifestira se kroz jaku bol u stomaku, osjećaj gušenja, crnilo pred očima. Kod muškarca može uzrokovati slabu pokretljivost spermatozoida.

Crvena struna nastaje od brige, stresa, sekirancije, emocionalnih problema. Manifestira se mršavljenjem, povraćanjem, bljedilom i mučninama. Želudac se u ovom slučaju detektira ispod rebra, ili se pomiče ka srcu,  i jedini način je da se masiranjem vrati nazad.

Crna ili teška struna nastaje od nošenja tereta, naglog okretanja, neredovite ishrane, kod poroda, u snu ili nekakvom udesu a očituje se kroz naglo debljanje, vjetrovima, nadimanjem i bolovima, ne samo u želuci nego i u crijevima. Kod crne strune želudac se pomiće prema kičmi. Od teške strune javlja se bol među plećima.

Ženska struna je oboljenje koje, kako to i sam naziv implicira, pogađa isključivo žene usred trudnoće i porođaja, no, isto tako, može uzrokovati i privremenu neplodnost tako da žena ne može ostvariti trudnoću. Liječi se masažom i potpasivanjem, itd.

Zbog želuca izgubiti džan

U postupku liječenja strune prema kazivanju želudarica i stravarki moglo se zaključiti kako se ono odvija u tri ili četiri etape. Prvi zadatak je detektirati stanje bolesnika odnosno da li je njegov problem produkt pomaknutog želuca. Bez toga nema niti uspješnog liječenja. Potrebno je da bolesnik leže na leđa te da mu se makne odjeća sa stomaka a želudarica stavi srednji prst u pupak, ali tako da su kažiprst i domali prst odvojeni od njega. Prvi put srednji prst se stavlja u horizontalnom položaju a drugi put u vertikalnom, kako bi iz oba smjera osjetila želudac. Naime, ako se pulsiranje  osjeća na pupku pod velikim prstom tada bolesniku nije želudac pomjeren. Ukoliko je struna onda se pulsiranje damara opaža lijevo ili desno, gore ili dolje od pupka, tojest pod kažiprstom ili domalim prstom. Ili se pak pulsiranje damara ne osjeća nigdje. U tom slučaju se vjeruje da je želudac zalijepio se na kičmu.

Isto tako, pregled se može obaviti i opipavanjem ručnog mišića, ispod pazuha ili palca, naime, ukoliko tu puno damar lupa onda čovjek ima problem sa strunom želuca. Pojedine želudarice ako napipaju na lijevoj ruci bolesnika, između palca i kažiprsta, malenu kuglicu sigurne su da je u pitanju struna. Onda tu kuglicu nježno masiraju sve dok je ne „razbiju“, što je najvažniji korak u tretmanu liječenja.



Evidentno je prema kazivanju narodnih ljekara da se problem sa želucem može javiti naglo i agresivno, praćeno sa velikim bolovima, ili postepeno i tiho, kroz jedan duži period, kada je potrebno pažljivo analizirati prisutne simptome i uspostaviti pravilnu dijagnozu. Nerjetko, bol u predjelu želuca je toliko jaka da bolesniku nije ni potrebna navedena provjera stanja pošto je ona očita. U svom etnološkom radu“ Lijekovi i liječenje u muslimana Male Kladuše“ objavljenom u časopisu Behar 1992.godine (Zagreb, brojevi 1/2) dr. Husein Džanić je zapisao: „Želudac (trbuh), kad zaboli, onda insan se savija i krči ko sapeti teljig (rukohvat od pletene košare), a ispreo očiju mu svitle svitlaci. Kad njekog često i jako boli želudac kažemo da ga je strunio Bože nedaj, da to bude nastup od čega se može i džan izgubiti.“

U slučaju da je bolest nastajala vremenski duže onda iskusne želudarice mogu u prilično velikom postotku, bez ikakvog fizičkog kontakta sa bolesnikom, posmatrajući vanjski izgled dati procjenu zdravstvenog stanja. Naime, prema empirijskom iskustvu kojim bosanski iscjelitelji raspolažu mršave osobe sa žutom bojom lica kao i debele osobe blijedog lica, koje izgledaju napuhnuto, pate od strune. Svaka od njih također kategorično tvrdi kako struna nije bolest koju može rješiti oficijelna medicina te da je tražiti pomoć kod zvaničnih liječnika čisti gubitak vremena.



Postoji cijeli niz znakova po kojima se može pretpostaviti da neki pojedinac pati od zdravstvenih problema koji uzrokuje struna. Želudičar Edhem Mešinović iz Fojnice napominje da je želudac jako važan organ i ako je on bolestan, bolesni su i drugi organi. –„ Struna se može dobit, upozorava on, i ako se protegnete, ako naglo ustanete, ako skočite, ako nešto teško podignete, a može se dobiti i što ono kažu „na čistu računu“.

Stanje straha ili šoka usred neke nezgode također može implicirati pomjeranje želuca. U bošnjačkom narodu se vjeruje da ona osoba koja je po naravi plašljiva, lako se struni/pomjeri joj se želudac, treba u vodi koju pije preko dana da drži kamen-ustavljak. Misli se na onaj kamen koji se slučajno zaustavi pri bacanju na neko drvo odnosno između njegovih grana. Znači, kamenčić koji nije pao na zemlju nego se zadržao na stablu. Još se tvrdi da je najidealnije drvo za takav eksperiment od gloga (Crataegus).

Cjelokupni tekst možete pročitati na ovom linku:

 https://www.yumpu.com/xx/document/view/59721251/narodno-lijecenje-strune-zeluca-raif-esmerovic