Spašeno od zaborava

Hazreti Fatima, kćerka božijeg poslanika Muhameda, pored svog supruga Ali Ibn Taliba, u bosanskom narodu poznatijeg kao hazreti Alija, mistična je figura te kultni lik u sufizmu, ali i neodvojiv segment narodne medicine i tradicije, gdje ona za sve stravarke predstavlja duhovnu majku i zaštitnicu. Na to nas upućuju mnogi primjeri iz prakse a najočitiji se nalaze u jednom od njenih naziva koji glasi Fatima Ana ili "Fatima Majka", od turske riječi "anne" ili majka. Naime, svaki put kada turska stravarka odnosno odžakli-kadin izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom ona govori: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka Fatime Ane!" ili " Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke hazreti Fatime! " aludirajući time da je ona samo medij ili instrument kroz kojeg će se kanalizirati iscjeliteljska moć Poslanikove kćerke. Nešto slično postoji u tradiciji bosanskih stravaruša. Na samom početku, prije izgovaranja basmi i molitvi iznad posude sa vodom, stravar...

Fatima je ime često vrlo poznatih stravarki te se, kako je ostalo zabilježeno, tradicionalno davalo iz velike ljubavi kćerkama jedinicama. U narodu se vjeruje kako žene sa ovim imenom najčešće rađaju samo mušku djecu što je očito aludiranje na Hasana i Huseina, sinove hazreti Fatime. Od rahmetli stravarke Fatime D. čuo sam jedne prilike kako su najače hodže za liječenje i pisanje zapisa one koji nose ime Hasan, što se opet može dovesti u kontekst već gore napisanog. Sama hazreti Fatima najčešće se u narodnoj predaji BiH vezuje za falanje u grah, gdje se tvrdi kako se ona bavila ovakvim načinom ogledanja. Upravo zbog toga prije svakog falanja zrna graha sakupe se u ruku i držeći ih ispred usta izgovori se prva kur'anska molitva, posveti pred dušu hazreti Fatime i onda stave na stol. Time se ona nadahnu i osnaže te stave pod direkciju više sile kako bi na pravilan način pokazala nečiju sudbinu, jer kako tvrde bosanske faladžinice "grah nikad ne griješi, već samo onaj ko ga tum...

Iscjeliteljska tradicija gdje dominantnu poziciju ima kućno ognjište izuzetno je zastupljena u šamanizmu naroda Centralne Azije i Turske u ritualima liječenja vatrom, topljenjem olova ili voska, te upotrebom pepela uzetog sa ognjišta. Interesantno je kako se misteriozni iscjelitelj Lokman, poznat i u bosanskim narodnim predajama, posebno u onoj gdje ima moć komunikacije sa biljkama preko praha od zmije, navodi kao treća kultna figura u islamsko-šamanističkom kultu liječenja. Za njega se tvrdi da je proširio vještinu liječenja odžaklija, a možda i interesantnije od toga jeste da 31. kur'ansko poglavlje nosi njegovo ime (arapski Luqman), što može biti sasvim slučajno ali i ne. U mnogim sufi redovima ta praksa je vidljiva i prezentira se kao nasljedna vještina koja potječe od samog Poslanika. Naime, kako se vjeruje u sufizmu, Muhamedu pejgamberu se jedne prilike javio tajanstveni glas iz vatre i dao mu uputu kako može pepelom zamućenim u malo vode liječiti bolesne ljude. Poslanik j...