Spašeno od zaborava

Za nokte se tvrdi da su istog sastava kao i kosa, rastu iz jednog korijena pokožice, ako bi se to tako moglo nazvati, i svaki dan se produžuju. No, sa godinama, nakon tridesete, nokti kod čovjeka više ne rastu istom brzinom tojest usporavaju se. O njima je pisao poznati francuski travar Maurice Messegue obrazlažući sve ono što se po njihovom izgledu može otkriti o ljudskom zdravlju.  Autor naglašava da modri nokti mogu signalizirati srčane tegobe, žuti na probleme sa jetrom, blijedi nokti ili sa bijelim mrljama da je njihov vlasnik anemičan dok krhki, lomljivi nokti, ako to nisu postali od pretjerane upotrebe laka i acetona, na pojavu reume. Posebno je zabrinjavajuće ispadanje noktiju pošto alarmira na nekoliko ozbiljnih stanja od depresije, dijabetesa, sifilisa, zastoja krvi ili nervnog oboljenja. Osobe koje grizu nokte, prema riječima autora, imaju psihičke probleme, obično se radi o blagoj neurozi i strahu, i da bi se taj problem rješio potrebno je otkriti izvor ovakvog stan...

Predviđanje sudbine gledanjem u plećku na područje Balkana populariziralo se dolaskom Osmanlije koji su vijekovima gajili ovu mantičku vještinu za koju se pretpostavlja da je praktikovana još u Babilonu. Međutim, postoji vrlo izvjesna teza da falanje sa plećkom potiče od ilirsko-rimske mantičke vještine gledanja u kosti životinja, prvenstveno onih manjih poput ptica. Danas je takvo proricanje još uvijek prisutno u Turskoj pod nazivom kürek kemiği falı. Zbog svega toga  ne čudi činjenica da se ovaj oblik gatanja najduže zadržao u Albaniji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Najavio početak prvog i drugog svjetskog rata Dva mjeseca prije atentata srpskog teroriste Gavrila Principa na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, koji je rezultirao početkom prvog svjetskog rata i stradanjem 20 miliona ljudi, ovaj strašni događaj najavio je Đulaga Zeferović - gledanjem u plećku. Desilo se to 1914. godine, kada je Đulaga Zeherović iz Sarajeva na jednom druženju sa ...

Proricanje gledanjem u ovčiju plećku ima direktnu vezu sa klanjem kurbana. Prinošenjem žrtve, posebno ako se klala za nekog hastu, htjelo se dokučiti da li će umrijeti ili ozdraviti. Za ogledanje se uobičajeno uzimala desna plećka ili lopatica od pečenog ovna, ovce a najčešće janjeta. Da bi bila primjerena kao rekvizit treba je odsjeći u jednom komadu, pri čemu je posebno pazilo da se slučajno nožem ne ošteti ili nečim drugim pošto bi tada, navodno, izgubila svoje divinacijsko svojstvo. Kada se plećka skuha, onda se stavi ispred faladžije koji pažljivo prstima sa nje skine meso te je ostavi da se ohladi,  kako bi se znaci na njoj mogli što bolje vidjeti i protumačiti. Nipošto se u tu svrhu plećka nije smjela dodirivati zubima, već isključivo prstima, polako i oprezno, kako se znaci sudbine ne bi oštetili. Plećka je razdjeljena po zonama od kojih je svaka nosila poseban naziv poput jasle, glava, konji, polje, stolica, krave, pervaz (ivica, ograda) i slično. Stoga su faladžije k...

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, koja raste od Maroka do Irana, preko Karpata, Balkana pa sve do Kavkaza. Karakteriziraju je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdolikog oblika. Vrlo je otporna čemu uostalom svjedoči i njen latinski naziv Sempervivum ili u prijevodu na bosanski "uvijek živuća". U bošnjačkom narodu se vjeruje kako čuvarkuću treba ukrasti od nekoga, i posaditi kod kuće, pa će se onda sigurno zakorijeniti i čuvati kuću od groma i neprijatelja. Međutim, pojedine nene šaljivo kažu da bi se "čuvarkuća primila i na guzicu da je staviš", jer je ta biljka veoma otporna i prilagodljiva. Postupak sadnje je bio vrlo jednostavan; u neku staru posudu sa zemljom stavilo bi se malo kravljeg đubra i u njega gurnula čuvarkuća i na taj način zasadila. Nakon toga posuda bi se ostavila na krov ćumeza, podruma ili kuće. Kad se čuvarkuća sadi na kućnu strehu, ili na pčelinjak, naše stare nene bi ovako govorile: Bog dao pa se primi...