Spašeno od zaborava

U narodu Bosne i Hercegovine od davnina se vjerovalo kako u nekoj kući može nestati berićeta ili blagostanja ukoliko se nešto iz nje ukrade, ili se na tu kuću rade magija ili baca kletva, a posebno ako se preko krova prebaciva zemlja sa groblja. Vrlo često, čak i danas, mnogi ljudi se žale kako unatoč urednim platama i relativno dobroj materijalnoj sređenosti u njihovom domu nema nikakvog napretka, novac koji uđe u kuću brzo je i napusti a njeni ukućani su u stalnim dugovima i kreditima. I tako stalno u krug. Kako bi se sačuvao kućni napredak oduvijek su postojali izvjesne zabrane (tabui) i radnje kojima se prizivala nafaka i berićet među familiju i dom. Kod Bošnjaka se tradicionalno vjerovalo da se kuća ne smije pomesti petkom i nedjeljom, jer bi se u protivnom mogao kućni berićet izmesti napolje. Prema tom ubjeđenju kućna nafaka stoji na nedjelji i petku; zato što je nedjelja prvi dan u sedmici, prema arapskom kalendaru, a petak jer je pejgamberov dan, te na ove dane treba posebno...

Živio neki čovjek sa svojom familijom sretno i berićetno, ali mu ta idila ne bijaše dugog vijeka pošto se iznenada stariji brat odluči na dijeljenje imovine. Ono malo stoke što mu je diobom pripalo pomre kroz godinu dana od bolesti a ostalo pojedoše vuci. Još za veći belaj umrije mu žena i djeca te on osta sam kao prst. Kad mu jadi i nesreća dodijaše, pribra se i naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću za sebe. Tumarajući k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca koji ga upita kuda li je pošao, a on mu odgovori, da ide tražiti svoju sreću pa makar bila na kraju svijeta. -"Dostu moj, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao kaži mi?" Starac na to pokaza štapom prema jednom velikom brdu u daljini i reče: -" Vidiš ono brdo, popni se na njega i tamo ćeš naći dida bijele brade i kose, koji će ti kazati za sreću, ali kada stigneš onamo ne progovaraj niti jedne riječi, dok te on ne upita, i šta on bude radio, to radi i ti." Nesretnik krenu tamo kud...